Amelia Earhart ušla je u povijest kao prva žena koja je preletjela sjeverni Atlantik 1928. godine. No 2. srpnja 1937. posljednji put se oglasila tijekom leta iznad Tihog oceana, i otad joj se gubi svaki trag. Iako zanimanje za to što joj se dogodilo nikad nije nestalo.
Zato mnogi nisu ostali iznenađeni kad su čuli da je krajem svibnja Međunarodna grupa za oporavak povijesnih zrakoplova odlučila pokrenuti novu misiju - pretraživanje otočja na jugu Tihog oceana, gdje se pretpostavlja da se Earhart srušila.
Iako je grupa izjavila da postoje dokazi da će se potraga odvijati na pravom mjestu, prijašnji pokušaji su poznati po tome što su uspjeli frustrirati sve koji su se bacili na nju.
Earhart je naime poletjela iz Miamija 1. lipnja, s kopilotom Fredom Noonanom, a planirali su obići cijeli svijet. Tijekom prvog mjeseca preletjeli su dobar dio puta, a javno zanimanje je polako ali sigurno splašnjavalo. Naime, premda je Earhart bila najpoznatija pilotkinja na svijetu, obilazak svijeta više nije bio novost i taj put nije bio ni od kakvog posebnog značaja.
1. srpnja poletjeli su iz Nove Gvineje, te su krenuli preko oceana prema otoku Howland, jugoistočno od Havaja. Earhart nije cijelo vrijeme otkrivala detalje svojih pozicija, što je bilo uobičajeno za letače. U nekom trenutku sljedećeg dana javila je da ostaje bez benzina, ali da još ne vidi navedeni otok. I to je bila njezina posljednja poruka.
Potraga za njom promijenila je američke zakone
Prve spasilačke ekipe krenule su u potragu pune nade, jer je njezina letjelica trebala plutati. Međutim taman kad je američka mornarica trebala krenuti, započela je oluja. Stigle su SOS poruke za koje se pretpostavlja da ih je ona slala, no bilo je nemoguće otkriti odakle su poslane i jesu li stvarno njezin poziv u pomoć.
Sljedećeg tjedna je splasnuo početni optimizam. Uz to što nije javljala na kojoj se poziciji nalazi, nije se potrudila nabaviti ni najbolji navigacijski alat, točnije nije imala prateću antenu uz pomoć koje bi je bilo puno lakše naći, piše Time.
Kako su rasli dokazi da Earhart nije dobro isplanirala svoje putovanje, ali i da joj splet okolnosti nije nimalo išao 'na ruku', tako su rasli i troškovi potrage za njom. U jednom trenutku je mornarica odala podatak da ih potraga za Earthart i Noonanom košta 250.000 dolara dnevno, uz to što riskiraju živote istražitelja.
Konačno je posljednje srpanjsko izdanje časopisa Time objavilo naslov: 'Obustavlja se potraga'. A sa završetkom pretrage, kraj je dočekala i kultura slavljenja avijatičara.
Kongres je razmišljao o tome da prekine praksu da u potrage za zrakoplovima koji nisu od komercijalnog ni znanstvenog značaja u budućnosti ide mornarica, s obzirom da se to pokazalo izuzetno skupim 'sportom'. A vlada je odlučila ukinuti izdavanje dozvola za odvažnije letove, točnije za prelijetanje oceana ili put oko svijeta.
U siječnju 1939. godine Amelia Earhart i službeno je proglašena mrtvom. Što doduše nije spriječilo privatne grupe da se odvažno upute u traganje za njom. Potragu koja se nastavila do današnjih dana.
