IK-14 zatvor za žene u središnjoj Rusiji u Mordoviji, jedan je od najstrašnijih kazneno-popravnih ustanova u zemlji. Žene koje saznaju da odlaze u IK-14 služiti kaznu, ne prežu od drastičnih mjera samo da bi se spasile ovog kazamata. Nerijetko se same osakaćuju i amputiraju si šake ne bi li izbjegle odlazak u Mordoviju. Scene bacanja mačića u otvorene peći i teške ozljede ruku zatvorenica koje po cijele dane sjede za šivaćim strojevima su uobičajena svakodnevica. Članica 'Pussy Riota' Nadežda Tolokonnikova rekla je da je ovaj zatvor na lošem glasu i to je poznato svima u Rusiji, piše Radio Slobodna Europa.
"Postoji izreka među zatvorenicama:'Ako nisi odslužila kaznu u Mordoviji, nisi ju uopće odslužila", govori Tolokonnikova koja je i sama bila osuđena na zatvorsku kaznu u toj ustanovi 2013. godine.
U pismu objavljenom u rujnu 2013. godine ona se žalila na uvjete rada u zatvoru, kao i na zlostavljanje s kojim se zatvorenice svakodnevno suočavaju. Napisala je da tamo žene rade 16-17 sati na dan i samo jednim slobodnim danom svakih osam tjedana. Tolokonnikova je vodila kampanju za prava zatvorenica nakon što je u prosincu 2013. godine amnestirana. Prema najnoviji službenim podacima u ruskim kazneno-popravnim ustanovama nalazi se 557.684 osobe, a 44.471 su žene. Više od šest godina nakon što je Tolokonnikova napisala svoje pismo, Savezna zatvorska služba FSIN, prema riječima zamjenika ravnatelja Valeryja Maksimenka, priznala je da je pritužba bila opravdana.
Maksimenko je 24. prosinca 2018. priopćio kako je FSIN zatražio od tužitelja da otvore kaznenu istragu o radnim uvjetima u zatvoru u Mordoviji. Direktor zatvora IK-14, Jurij Kuprijanov, otpušten je zajedno s drugim dužnosnicima, kazao je Maksimenko.
"Kuprijanov je tjerao zaposlenice da šiju odjeću za njega, njegovu obitelj i rođake, prijatelje i poslovne suradnike prisilio zatvorenice da mu šiju odjeću, njegove rođake, prijatelje i poslovne partnere", objasnio je Maksimenko.
Neke od zatvorenica koji su u to vrijeme služile kaznu u IK-14 ispričale su svoje iskustvo. Gelena Aleksejeva, bivša zamjenica ministra za ulaganja u Saratovskoj oblasti, osuđena je 2013. na tri i pol godine zatvora zbog poticanja na podmićivanje. Između ožujka 2014. i 2015.ona je bila u ovom zatvoru. Rekla je da među osuđenicama vlada totalna panika kad čuju da idu u ovaj zatvor:
"Kad djevojke saznaju da odlaze u Mordoviju, režu si žile, gutaju čavle, čine sve što je u njihovoj moći da tamo ne odu. O okrutnim uvjetima u zatvoru saznalo se naročito nakon što je Nadia Tolokonikova objavila svoje pismo", kaže Aleksejeva, koja je radila u krojačnici na rezanju tkanina.
"Pila neprekidno reže tkaninu duž linije krede. Ne daj bože, da pila zareže negdje drugdje, a ne po crti jer se tako uništi sto komada tekstila. Oni koji rade na pili često imaju izrezane prste, ako imaju sreće da ih ne odrežu. To se često događalo, krv je curila na sve strane. To je užasan posao koji zahtijeva obuku", govori Aleksejeva.
Kao i drugi, i ona svjedoči da su uvjeti u objektu bili kao u srednjem vijeku.
"Sve je bilo puno miševa, a štakori su živjeli u tvorničkim halama. Prije no što bi otišli u kupaonicu, morali ste najprije lupati štapovima da bi rastjerali štakore. Zato je i bilo puno mačaka koje su ih lovile", prisjeća se Aleksejeva.
Međutim, kako su se mačke množile, zatvor je imao okrutnu metodu da bi smanjio njihov broj.
"Mačiće bi skupljali u vreću i bacali ih u peći", rekla je Aleksejeva, objašnjavajući da se mačke koriste kao neka vrsta pregovaranja sa zatvorenicima.
"Zatvorenicima nema ništa draže od mačića i mačaka, pa bi ih koristili za ucjene. Ukoliko je danas smjena loše radila ili griješila, dobila bi zadatak da baca mačiće u peći. Ne kažnjavaju jednu ili dvije osobe – kazne cijelu brigadu “, govori ona.
Kada je Veronika Krass ušla u zatvor IK-14 u listopadu 2014. godine, njezinu pažnju najprije je privuklo nekoliko riječi koje su bile urezane na ulaznom zidu.
"Na ulazu u IK-14 nalazi se znak:" Dobrodošli u pakao ". Kad netko uđe u koloniju, u dvorištu postave špalir zatvorenica i sve viču isto: 'Stiglo je svježe meso'. Naravno da ti odmah to utjera strah u kosti", govori Krass.
U travnju 2014. ona je bila osuđen na pet godina zatvora nakon što je proglašen krivom zbog zloporabe droga i pljački. U IK-14 odslužila je dio kazne i to od 2014. do 2017. Imala je 41 godinu kad je ušla. Do posljednjeg trenutka nije imala pojma da ide u IK-14.
"Nakon izricanja kazne svi se jako boje da će završiti u Mordoviji. Sjede u svojim ćelijama i nervozno čekaju. Na kraju, sasvim neočekivano usred noći, zatvorenike izvedu i otpremaju u kaznionice. Odveli su me u ponoć i rekli da imam 40 minuta da se spremim. Dok su me vodili, pitala sam gdje ću služiti kaznu, ali mi nitko nije odgovorio. Cijelim putem nitko ne odgovara na vaša pitanja."
Kao i druge žene, i Veronika kaže da su uvjeti u šivaonici bili nepodnošljivi, a norma se svaki dan povećavala. Krass kaže da je, nakon što se žalila zatvorskim upraviteljima, dobila još veću normu koju nije mogla ispuniti, pa je shvatila da joj je to bila kazna.
"Rekli su mi da ako ne sašijem ono što su mi odredili, a to je bilo pri temperaturama i do minus 20 stupnjeva, ostavit će me da stojim na otvorenom. To znači da se nakon posla ne bih vratila u spavaonicu. Zbog prigovora administratorima zatvora, nekoliko dana provela je u samici.
Yelena Fedorova bila je osuđena na 12 godina zatvora zbog ubojstva. Imala je tada 20 godina. Devet godina služila je u IK-14, i to od 2006. do 2016. godine. Fedorova su iz radionice ubrzo prebacili u medicinsku ustanovu. Najprije je bila sretna što je izbjegla crnčenje u pogonu, ali je ovdje svjedočila stravičnim prizorima.
"Mnogo puta sam vidjela prebijene žene. I mlade i starije. Plakale su i molile za pomoć. Otišla sam do upravitelja Jurija Kuprijanova i molila ga da zaustavi to ludilo s premlaćivanjem i da se pridržava zakona", prisjetila se bivša zatvorenica.
Na kraju se obratila neovisnim medijima i nevladinim udrugama sa šokantnim detajlima o tome što se događa u zatvoru. Otvorena je kriminalistička istraga ali je brzo zatvorena jer je Fedorova odbila dati imena žena koje su bile svjedoci.
"Bojale su se progovoriti jer su bile uvjerene da bi ih ubili", kaže Fedorova koju će do kraja života proganjati sudbina 21-godišnje Lene, koja je bila zaražena HIV-om.
"Sjećam se točno, 13. srpnja 2013. umrla je na mojim rukama. Bila je doista mlada djevojka, koja je, unatoč dijagnozi, mogla živjeti dug i sretan život. Imala je samo 40 dana do puštanja na slobodu. Dva sata smo se borili da ju zadržimo na životu."
"Dva dana prije nego je umrla, Lena je stigla u medicinsku jedinicu teturajući, kao da je bila pijana. Bila je puna modrica. Prebili su ju jer je otišla na antivirusnu terapiju i nije mogla šivati onoliko koliko je od nje tražio voditelj pogona", kaže Fedorova.
Kao i drugi, Fedorova se sad iskreno nada da će se Kuprijanov i drugi odgovorni za masakriranje zatvorenica konačno u IK – 14, konačno dobiti pravednu kaznu.
"Mislim da bi Jurij Kuprijanov trebao biti kažnjen za sve što je učinio. Uništio je mnoge živote. Ali ne samo on, nego i drugi iz zatvorske uprave. On nije bio sam."
