Gotovo iz vedra neba jedan događaj okupirao je medijski prostor. Dominira društvenim mrežama, kolumnisti i analitičari svih vrsta pišu stotine tekstova. Protivnici gotovo istovremeno pričaju o negativnim posljedicama privremene mode. Na kraju ljudima dosadi i pojavi se neka nova i modernija stav za okupiranje pažnje.
Danas su to Pokemoni, a dvije godine ranije svi su se polijevali ledenom vodom kako bi ukazali na probleme s kojima se susreću obljeli od Gehrigove bolesti.
Samo na Facebooku objavljeno je više od 17 milijuna videa, a sudjelovale su mnoge slavne osobe diljem svijeta. Od holivudskih glumaca do hokejaša Medveščaka, tog ljeta su gotovo svi pristali polijevati se ledenom vodom. U tih nekoliko tjedana rijetka bolest postala je glavna vijest u svim medijima.
Kritičari su naravno odmah počeli govoriti da samo polijevanje nema nikakav učinak. Govorili su i da polijevanje može nagovoriti ljude na donacije zbog emotivnih razloga, a ne nakon pomnog razmišljanja. Neki su zamjerali kampanji da će odvratiti novac od udruga kojima su sredstva znatno potrebnija. Neki su prigovarali i zbog prekomjerne potrošnje vode.
Svaka kritika imala je istu premisu. Pomodarstvo polijevanja ledenom vodom smanjuje vrijednost borbe za pomoć oboljelima.
Iako se čini pomalo djetinjastim, polijevanje vodom imalo je dalekosežne posljedice. Oko 280 milijuna dolara prikupljeno je diljem svijeta za organizacije oboljelih od Gehrigove bolesti, piše New Yorker. U samo dva mjeseca, američka A.L.S. Association dobila je 13 puta više donacija nego u čitavoj prijašnjoj godini.
Brian Frederick iz A.L.S. Association rekao je: "Izazov je preko noći dao ljudima do znanja da postoji i takva bolest, ljudima koji nisu ni znali da je Lou Gehrig postojao. A.L.S. je zauvijek promijenjen".
Istina je da 2015. godine nije ponovno dostignuta razina donacija iz vremena polijevanja vodom, ali ostaje činjenica da su donacije američkoj A.L.S. porasle za 25% u odnosu na 2013. godinu, godinu prije izazova polijevanja vodom. Najveći uspjeh ostvaren je zato što su privukli mlađe donatore koji se nešto teže odlučuju na davanje novca.
Čak ni argumenti da će neke druge organizacije dobiti manje novca ne drže vode. Prema istraživanju Giving USA donacije pojedinaca porasle su za 6% u 2014. godini.
Najveći uspjeh kampanje je to što su alate poput društvenih mreža iskoristili za poticanje na donacije. Kritičari su pomalo pokvareno implicirali da bi ljudi tražili lijek za malariju da se ne polijevaju vodom. Međutim, znatno je veća vjerojatnost da bi gledali mačiće i štence na Facebooku ili YouTubeu.
Problem s Ice Bucket Challenge nije to što je bilo filantropsko pomodarstvo, problem je što već dvije godine nitko nije uspio postići ni približan uspjeh.
