U Japanu je, generalno gledano, teško izbjeći da se mlade djevojke gledaju kao seksualni objekti. Termin rorikon (lolicon) drugo je ime za "lolita kompleks". U seks shopu "M’s Pop Life" u Tokiju mogu se kupiti modeli djevojaka (realnih proporcija) različitih veličina grudi iz različitih "faza" pretpuberteta i puberteta. Mnogi se odrasli šminkaju kako bi izgledali kao djeca, a onda poziraju u bikinijima.
Rorikon je, piše Economist, vrlo japanski fenomen. No diljem svijeta sve više raste zabrinutost radi toga što se djecu prikazuje na seksualni način, što ostavlja posljedice na mladež. To dolazi u dvije forme - prva je "direktna seksualizacija", koja uključuje i oglašavanje i televizijske programe koji prikazuju djecu, posebno djevojke, kao seksualno aktivne ili barem vrlo svjesne svoje seksualnosti. Uključuje i opremu koja djeci pomaže da se osjećaju "više seksi" kao što su podstavljeni grudnjaci, "vruće" hlačice ili pak šminka. Velike su šanse da će pornografiju vidjeti mnogo ranije nego mlađe generacije. U Velikoj Britaniji, primjerice, oko polovice djece između 11 do 16 godina na internetu je vidjelo pornografiju (iako je većina na nju nabasala slučajno), kažu rezultati istraživanja.
Japan u posljednje vrijeme stvar želi ograničiti zakonima. Godine 2014. zabranili su posjedovanje dječje pornografije, iako je tamo i dalje jedan od svjetskih centara za proizvodnju i prodaju takvih uradaka. U ostatku svijeta svako se na svoj način muči s time kako se nositi s pretjeranom seksualizacijom djece. Jedna je od pretpostavki kako seksualizacija djece vodi u sve više seksualnih incidenata koji uključuju djecu. Ravnateljica osnovne škole u sjeverozapadnoj Engleskoj, Amanda Hulme, kaže kako ima sve više zlostavljanja među vršnjacima. Diljem Velike Britanije u protekle četiri godine policija je zaprimila više od 30.000 prijava seksualnog zlostavljanja djece od strane djece. Sve je popularnije i slanje poruka (smsom ili preko društvenih mreža) eksplicitnog sadržaja. Neka su djeca radi toga pala u takvu depresiju da su pokušali počiniti suicid.
No nije do kraja jasno postoji li direktna veza između seksualnog sadržaja i zlostavljanja. Neki akademici, poput Deevie Bhane, kažu kako je veliki problem i u tome što se djevojčicama gotovo uvijek govori kako bi se trebale ponašati. U isto vrijeme pak pada broj tinejdžerskih trudnoća, a u prve se seksualne odnose stupa nešto kasnije nego osamdesetih i devedesetih. Prerana seksualizacija, ipak, nesumnjivo škodi. Utječe na mentalno zdravlje. Sharon Lamb, dječja psihologinja i profesorica na sveučilištu Massachusetts u Bostonu kaže kako klinci lako gube samopoštovanje ako osjećaju da ih se cijeni samo radi njihove seksualnosti. To je plodno tlo za poremećaje u prehrani ili neke druge probleme.
Seksualizirana i pornografska kultura može djeci dati i krive ideje i percepciju o seksu. Ravnateljica Hulme, piše Economist, smatra kako je sve češće neprimjereno dodirivanje između djece povezano s pornografijom. Nitko još nije dokazao kako pornografija točno utječe na "akciju" ali veliki je dio djece (više dječaka nego djevojčica) rekao kako ideje o tome što trebaju i mogu raditi dobivaju iz pornića. To, piše Economist, posebno podcrtava potrebu za kvalitetnom edukacijom kako bi se djecu informiralo o stvarnom životu.
Treći je problem poticanje pedofilije. Risa Yasojima iz seks shopa u Tokiju kaže kako je gotovo sigurna kako njihovi proizvodi pomažu onima s pedofilskim sklonostima da dodiruju djecu. No drugi su zabrinuti kako prikazi seksualizirane djece i "dječja" pornografija potiču njihove deluzije o tome kako dječji dodir može biti neka vrsta flertanja i poziva. Stručnjaci napominju kako u doba interneta mora biti jasno da se može smanjiti pristup djeci takvoj vrsti sadržaja ali da će ta opasnost uvijek postojati. Bolje je odgajati ih tako da se mogu s time nositi i da shvate da je u korijenu toga jedan drugi, širi problem, a to je kako društvo pretvara žene u seksualne objekte.
Zemlje se bore kako znaju i umiju. U Velikoj je Britaniji napravljen popis preporuka za roditelje ali i kompanije - od jednostavnih uputa poput "nemojte pred djecom držati pornografski materijal" do toga kako se ne oglašavati ili što smije biti prikazano na jumbo plakatima, a što se ne preporučuje. I telekomunikacijske su se kompanije uključile u pokušaje da se djecu "makne" od određenih sadržaja. Na pornografske se sajtove sve češće mora prijavljivati s e-mailom koji je dokaz da je korisnik iznad 18.
Francuska je strogo zabranila natjecanja ljepote za one mlađe od 13. U La Pazu, glavnom gradu Bolivije, napravili su istu stvar. Neki se Kubanci brinu radi trenda u kojem djevojčice u dobi od pet godina traže da im se organiziraju Quinceañera svečanosti koje su inače svojevrsni rituali odrastanja i sazrijevanja koje roditelji organiziraju svojim 15-godišnjakinjama, a one se fotografiraju sređene kao odrasle djevojke. Godine 2006. britanski lanac supermarketa Tesco povukao je neke igračke koje uključuju djevojčice koje plešu oko stupa, a 2010. je Primark povukao dječje bikinije s podstavljenim grudnjacima.
S druge strane puritanizam i pravila da se zaustavi prerana seksualizacija mogu rezultirati drugim stvarima, kao što je gušenje sloboda i prirodnog seksualnog razvoja koji se razlikuje od osobe do osobe. Također, kritike su gotovo uvijek upućene djevojkama - njima se govori da ne nosi kratke haljine i suknje kako ne bi privlačili pažnju dječaka, pa čak i profesora. U isto vrijeme ništa se ne čini po pitanju toga da se dječake uči o pristanku, poštovanju i pristojnosti.
Istraživanja iz država poput Južnoafričke republike i Švedske sugeriraju kako su djeca puno "pametniji konzumenti" koji znaju kako se nositi sa seksualiziranim oglašavanjem. No, ipak im je potrebna pomoć da se snađu u kulturi u kojoj odrastaju.
Da su odrasli i učitelji puno jasniji i nedvosmisleniji o seksu, mladi bi ljudi mnogo lakše razgovarali o svojim problemima i manje bi ih mučilo sve ono što imaju priliku vidjeti. Britansko ministarstvo obrazovanja ove će godine dodatno (prvi puta nakon 2000.) modernizirati savjete za seks i veze, a na konzultacije će ići učitelji i profesori. U nižim razredima osnovne učiti će se o pristanku, a u srednjoj školi o seksualnom nasilju i opasnostima pedofilije.
U mnogim mjestima nedostaje i bazični spolni odgoj, a posebnu opasnost predstavljaju neki lobiji (posebice vjerski) koji u zemljama poput Saudijske Arabije uopće ne dozvoljavaju spolni odgoj, sve u nadi da će djeca ostati "nevina" (posebno djevojke). Neke vjerske skupine i na zapadu tvrde kako spolni odgoj potiče djecu da stupaju u spolne odnose. U Mjanmaru se uopće ne uči kako nastaju djeca.
Većina se stručnjaka slaže kako je bolje prihvatiti kako će djeca htjeti istraživati svoje osjećaje i strasti, i "opremiti" ih sa znanjem i činjenicama, te upozoriti na sve moguće opasnosti te im reći da baš uvijek imaju mogućnost reći "ne". Države poput Nizozemske i Danske su mnogo bliže toj filozofiji. Oni očekuju od djece da budu odlično informirana i svojim tijelima, a spolni odgoj nije samo o tome da ih se upozori na moguće rizike nego da ih se pripremi za sretan (seksualni) život. To je, kaže Anna Sparrman, profesorica na Linkoping sveučilištu u Švedskoj, jedan od razloga zašto se države nisu pale žrtvom panike koju je u drugim dijelovima svijeta uzrokovala seksualizacija djece. Ipak, imaju i vrlo stroga pravila, Švedska strogo zabranjuje reklamiranje koje cilja djecu ispod 12 godina.
Jednako je važno da si društva priznaju kako je kulturološka pozadina društva često zaslužna za hiperseksualizaciju djece, kaže istraživačica sa australskog Curtin sveučilišta. Mnogo je više scena gdje djevojčice izgledaju seksi što reflektira seksizam i promatranje žena kao seksualnog objekta. Isto tako pornografija mnogo češće prikazuje žene koje se tretiraju na ponižavajuć način. Djeca asimiliraju te norme te onda prema njima i djeluju.
Širi kulturno kontekst je nešto što se uopće ne propitkuje u nekim dijelovima svijeta, dok se u drugima time aktivno bave. Temeljne ideje o spolu, koje rezultiraju time da su određene boje, stvari i pojave vezane samo uz jedan spol sve se više dovode u pitanje i sve se više razgovara o naizgled jednostavnoj ideji "pristanka".
Norme se sve više mijenjaju, a od toga bi se ponajviše trebala okoristiti djeca.
