Sparks: Kaos jedinstvenoga glazbenog putovanja i užitka

Postoje skoro 50 godina, izdali su 25 albuma, snimili više od 500 pjesama i utjecali na sve žive i nežive, ali na kraju dana svejedno su ostali bend za koji je malo tko čuo. A ako je i čuo, rijetko da ih je slušao. Imali su Sparks svojih trenutaka, kad su se činili najvećom grupom na svijetu, ali oni su bili kratki, previše privremeni da bi privid postao dominantnom stvarnošću i odrazio se na cjelinu maratonske karijere. Ti kratki komercijalni sprintevi unutar dugih staza eksperimenata i provokacije bili su, recimo, “This Town Ain’t Big Enough for Both of Us”, singl koji im je donio instant-slavu u Britaniji, dosegnuvši drugo mjesto na Top 10 ljestvici 1974. godine. Synthwave i electro-pop još nisu postojali, a oni su ga 1979. s Giorgiom Moroderom svirali s punom energijom, briljantnom “The Number One Song in Heaven” (1979.), oblikujući dominantne audio trendove 1980-ih. Fascinantno je koliko je ova pjesma svježa i danas, ruku na srce prvenstveno zahvaljujući velikome Moroderu. Dala bi se zamisliti i u nekom budućem katalogu Daft Punk, da se isti nisu raspali. Za razliku od Sparks, koji, čini se, ne planiraju tako skoro nigdje otići. Nisu odlazili ni kad ih nitko nije razumio. Bili su previše avangardni za vlastito dobro. Svirali su punk prije pojave punka, rejvali prije nego što je ecstasy naložio acid house revoluciju.