Muslim, 14-godišnji dječak, čučnuo je u zatvorskoj ćeliji i počeo pjevati na paštunskom tužnu pjesmu u kojoj moli svoju obitelj da ga ne posjećuje na muslimanski blagdan Eida. Eid al-Adha ili Svetkovina žrtve, slavi se u znak sjećanja na spremnost Abrahamovu da Bogu žrtvuje svog sina. U muslimanskim zemljama tog dana se obično objavljuju pomilovanja za zatvorenike:
"I ne dolazite k nama zbog Eida, jer mi vas ne možemo primiti.
Ne želim da gledaš moje grudi, jer na mojoj košulji nema dugmadi
Nemojte dolaziti u ovaj dom, jer smo ovdje svi luđaci..."
Muslim je jedan od 47 dječaka koji su u zatvoru za maloljetnike Badam Bagh u Kabulu jer predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Većina ih je optužena za postavljanje ili nošenje eksploziva, a mnogi od njih, poput Muslima, optuženi su da su trebali postati bombaši samoubojice.
Nitko od njegove obitelji nije ga posjetio ni tijekom Eida prošle godine. "Ljute se na mene, ne krivim ih", kaže tinejdžer.
Za vlasti, djeca poput njega predstavljaju zagonetku: što učiniti s njima kad jednog dana izađu iz zatvora nakon izdržavanja kazne, koja često varira između dvije i deset godina. Mnogi će biti oslobođeni baš kad postanu odrasli ljudi i kad bi mogli postati ponovno problem.
Na zahtjev New York Timesa, afganistansko Ministarstvo pravosuđa odobrilo je ljetos novinarima posjet zatvoru. Dječaci su razgovarali pod lažnim imenima i u prisutnosti službenika ministarstva i savjetnika.
Dječaci koji su smješteni u zatvorskom krilu za bombaše samoubojice su uglavnom u dobi od 12 do 17 godina. njihovi su slučajevi u različitim fazama - od istrage do onih koji su već osuđeni.
Muslim je iz provincije Kunar u istočnom Afganistanu i kaže da je bio talibanski ročnik.
"Ja nisam samoubojica", rekao je. "Talibani su me natjerali da se borim za njih." Ali onda je s osmijehom dodao:"U zatvoru svi lažu."
Njegove ruke pune su dubokih posjekotina za koje zatvorski službenik tvrdi da se Muslim sam ozlijedio. Glava mu je puna modrica od udaranja o zid. Nije porekao samopovređivanje, a kaže da je to zbog stresa koji osjeća zbog Talibana.
Shakur, Muslimov vršnjak iz provincije Kunduz, došao je u zatvor tjedan dana prije razgovora. I on je imao velike posjekotine i modrice po glavi i rukama od bombe koja mu je slučajno eksplodirala u lice. Rekao je da je bio s još nekim koji je aktivirao bombu i pobjegao.
Aminullah, također 14-godišnjak, u zatvoru je u trenutku razgovora bio već 16 mjeseci. U dobi od 13 godina uhvaćen je s ruksakom punim eksploziva, a u mobitelu su mu pronašli hrpu poruka od talibana koji su ga nagovarali da ubije Amerikance.
"Mjesna policija me je tukla da me prisili da priznam", rekao je.
Atikulah, 16-godišnjak, sedam mjeseci je već zatvoren jer je postavio bombu koja je ubila šest osoba i ranila osam. Policija je rekla da je ostao živ slučajno, ali je očito imao namjeru otići u smrt. Tek u zatvoru mu je počela rasti prva brada.
"Učinio sam to, ali nisam samoubojica", rekao je.
Mohammad Aman Riazat, službenik Ministarstva pravosuđa koji je organizirao posjet zatvoru, odbacio je takve tvrdnje.
"Svi u zatvoru su nevini. Mnogi od tih dječaka su bombaši samoubojice", rekao je.
U ovoj ustanovi do 2017. bile su smještene samo žene i njihova djeca ukoliko su bila tek rođena i nisu mogla bez majčine skrbi. A onda su ovamo izdvojili samo maloljetne bombaše samoubojice između 700 druge djece koja su zatvorena zbog drugih kaznenih djela ili prijestupa.
"Ne mogu biti s drugom djecom zbog straha da ih ne zaraze ekstremizmom jer će tako oni koji uđu kao lopovi, izaći kao bombaši samoubojice", kaže Abdul Baseer Anwar.
Tijekom 2017. godine bilo je najmanje 67 samoubilačkih napada u kojima je sudjelovao 151 bombaš. Smatra se da je stopa samoubilačkih bombaških napada prošle godine bila još veća jer ih je kao taktiku prihvatila i Islamska država u Afganistanu iako to rade obično samo talibani. Posljednji samoubilački bombaški napad izvršen je 25. prosinca u Kandaharu.
Statistike o tome koliko su bombaša samoubojica djeca teško je sastaviti, a bilo je slučajeva i da su to bile žene. U afganistanskim zatvorima obično je više djece samoubojica nego li odraslih, a možda je razlog i da su odrasli uspješniji u akcijama.
Tadašnji afganistanski predsjednik Hamid Karzai pomilovao je 2011. godine čak 24 dječaka u dobi od 8 do 18 godina. Susreo se s dječacima prije njihovog puštanja na slobodu i suosjećao s njima zbog indoktrinacije kojoj su mnogi od njih podlegli dok su bili u rukama Talibana. Karzai je rekao da su to 'nedužna djeca koju su nahuškali neprijatelji Afganistana".
Jedan od njih, Nasibullah, za kojeg se tvrdilo da je tada imao 10 godina, nakon pomilovanja je opet ubrzo završio u zatvoru jer je godinu dana kasnije opet pripremao samoubilački napad. Nakon uhićenja opet se kajao i molio da ga puste te obećavao da se neće vraćati u medresu gdje je i prošao obuku za bombaša.
Gotovo svi dječaci uhićeni zbog optužbi za samoubilačke napade obrazovani su u medresama, konzervativnim vjerskim školama koje mogu služiti kao centri za regrutiranje i indoktrinaciju bombaša samoubojica.
Nasibullaha nisu pustili, ali nije ni u pritvoru za maloljetnike, a u Ministarstvu pravosuđa nemaju evidenciju gdje je i što se s njim dogodilo.
Ministar pravosuđa anwar kaže da su kazne za ove dječake često puta preblage zbog njihove dobi, a ministarstvo nema dovoljno novca da ih se temeljito preodgoji i vodi o njima briga nakon puštanja iz zatvora kako se ne bi vratili ekstremizmu.
