Danas već zaboravljena afera narasla je do takvih razmjera da je 1996. zbog toga ustrojeno Saborsko istražno povjerenstvo, koje je svoj rad završilo podizanjem niza kaznenih i prekršajnih prijava. U početku su Ivicu Todorića, zbog njegova oca Ante Todorića, povezivali sa Savkom Dabčević Kučar i njezinim HNS-om, no kako je 90-ih vlast u državi stalno držao HDZ, stvorio je bolje odnose s Tuđmanom nego otac. Todorić junior trudio se i da izjave u javnosti budu primjerene.
"O novome premijeru odlučuje predsjednik Republike, a on je ne samo dobar političar, vojskovođa i diplomat, nego i sportaš, i zna da se ne mijenja tim koji pobjeđuje", izjavio je po završetku rata. Pitanje je koliko su te pohvale bile iskrene, jer Todorić ne bi mogao tako duboko ući u privatizaciju da nije bio u dobrim odnosima s HDZ-om. To je i javno pokazivao, pa su, kad je 1995. godine otvarao svoj prvi Super Konzum, na svečano otvorenje došle i Ankica i Nevenka Tuđman.
Potonju je, zlu ne trebalo, Agrokor i angažirao na nezahtjevnom, a lukrativnom poslu - da mu proizvodi kornete za Ledo. Otvaranje prvog Super Konzuma bio je uvod u jednu poratnu, potrošačku i klijentelističku Hrvatsku. A kakva će ta Hrvatska biti, vidi se i iz činjenice da je objekt sagrađen bez građevinske dozvole. Stvorena je zemlja u kojoj se zakoni kroje i krše po potrebi političara, ali i pojedinih poduzetnika.
Šef odjela za izdavanje građevinskih dozvola Vladimir Berković tad je priznao: "Objekt Super Konzum još nema građevinsku dozvolu. Postupak je u tijeku. Svaka takva dozvola ima svoju priču, tijek i uvijek na nečemu zapne. Sporovi se teško rješavaju i život ne može čekati da se zbog komada zemljišta ili nečeg drugog ne počne s gradnjom. Investitori su prisiljeni graditi jer je prekompliciran postupak dobivanja svih suglasnosti. Dakako da to nije zakonski dopustivo. No puno velikih objekata u Zagrebu nema nikakve dozvole".
Kad je, primjerice, trebalo sagraditi Super Konzum na Črnomercu, nakon što je propao plan da nikne novi šoping-centar, Agrokor je bez problema ishodio dozvolu za gradnju pokraj samog okretišta tramvaja. Kako takve stvari prolaze kroz gradsku skupštinu, objasnio nam je Tomislav Jelić, koji je godinama bio zastupnik u zagrebačkoj gradskoj skupštini, zapamćen po neugodnim pitanjima, ali i po tome što je zbog sumnji u pogodovanje i korupciju podignuo niz kaznenih prijava protiv mnogih gradskih činovnika.
Novinari su ga prozvali stručnjakom za kaznene prijave iz kućne radinosti. "Mi gradski zastupnici materijale o kojima ćemo glasati uglavnom smo dobivali po osam dana prije sjednice, ali osim onih važnih koje bi nam dali tek dan prije skupštine, a sve kako ne bismo imali vremena proučiti o čemu se radi. Niti jedna vlast nije željela transparentno raditi na toj prostorno-planskoj dokumentaciji jer je to veliki prostor za manipulacije.
Pouzdano znam da su ljudi iz Agrokora dolazili u gradski Zavod za planiranje kako bi prije izrade prostorne planske dokumentacije izrazili svoje želje i to se sve ukomponiralo. Mnogi zaposlenici gradske uprave pitali su zašto moraju božićnicu dobiti baš u Konzumovim bonovima", prisjeća se Jelić. On je 2007. godine zbog sumnjivih zamjena gradskih zemljišta, pri kojima je profitirao Konzum, podnio kaznenu prijavu protiv Milana Bandića i njegove ekipe.
Kožulj je za tu derutnu nekretninu, gdje su sva stakla bila porazbijana, procijenio da vrijedi 2200 eura po kvadratu, a istodobno je zemljište na uglu Heinzelove i Vukovarske procijenio na 230 eura po kvadratu i u tom omjeru se mijenjalo, iako se u to doba građevinskog buma svijećom tražilo zemljište u Zagrebu, a ono je realno vrijedilo barem 700 do 800 eura po kvadratu. Tu je po mojoj procjeni Grad Zagreb oštećen za 10 do 12 milijuna kuna i zbog tog sam podnio kaznenu prijavu DORH-u", objašnjava Jelić.
Pritom je zanimljivo da Kožulja nije angažirao Grad Zagreb, nego vlasnik Grokomp nekretnina, tad 22-godišnji student Toni Grossi iz Opuzena. Odakle student u toj priči? Objašnjenje je izašlo u Novom listu, a pojavljuju se već poznata lica. "Sudeći prema dva izvora iz Opuzena, Toni Grossi rodbinski je povezan s obitelji Slobodana Ljubičića Kikaša, nekadašnjeg čelnika Zagrebačkog holdinga i bliskog suradnika Milana Bandića.
Derutna zgrada u Mečarovoj bila je vođena kao društveno vlasništvo, a njezin izvanknjižni vlasnik bila je mesna industrija Sljeme. Kad je mesna industrija otišla u stečaj, njezinu imovinu preuzela je tvrtka Rabus, a ta je tvrtka u listopadu 2006. godine dio zgrade u Mečarovoj ulici prodala poduzeću Rytec, koje je jedno vrijeme vodila Ines Krmpot, buduća supruga Slobodana Ljubičića Kikaša. Poduzeće Grokomp nekretnine jednu je etažu zgrade od Ryteca kupilo 21. studenoga 2006.
Drugu etažu Grokomp je također kupio od tvrtke Rytec, a pet etaža zgrade u Mečarovoj Grosijeva tvrtka kupila je od poduzeća Sajam automobila, koje se također vodilo kao jedan od izvanknjižnih vlasnika. Nešto više od mjesec dana nakon što je došao u posjed atraktivnoga gradskog zemljišta, mladi Toni Grossi u srpnju 2007. prodaje svoju tvrtku Grokomp Todorićevu Konzumu. Uskok vodi istragu zbog sumnje da je u spornom slučaju zamjene zemljišta Grad Zagreb oštećen za najmanje 15,4 milijuna kuna".
Paralelno s pletenjem interesne mreže u Zagrebu, Agrokor je bio aktivan i na nacionalnoj razini, gdje je također trebalo pridobiti razne političke stranke. Širenje Agrokora nastavilo se i sljedećih godina po raznim zemljama regije. Trajalo je sve do početka ekonomske krize, pa je tako, primjerice, 2007. kupljeno još osam novih tvrtki, a rekordne 2008. njih čak 11 - u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori...
Uz stanoviti kapital zarađen u trgovini cvijećem, širenju Agrokora pomogla je i suradnja s politikom, konstantno negirana, nikad otvorena, ali uvijek zamjetna. A kad je Agrokor u jednom trenutku narastao i probio granicu od 10.000 zaposlenih, dobio je važan argument u svim budućim pregovorima s vlasti, što je koristio za novi rast. Koliko je u svemu tome pomogla vlast, naročito u eri Franje Tuđmana, kad je cijelo društvo, u rasponu od sporta do gospodarstva, bilo pod kontrolom politike? Iako u Agrokoru s ponosom vole reći da im država nikad nije pomagala u širenju, izgleda da nije baš tako.
Sindikalni lider Mario Iveković svjedoči da je na prvom sastanku 1994,. kad se pričalo o preuzimanju Konzuma, Ivica Todorić pred njim "zvao lidere triju važnih političkih stranaka i dogovarao sponzorstva pred tadašnje izbore. A kad sam 1999. dao izjavu za Večernji list da se ljudi trebaju pobuniti, Todorić me nazvao i u ime Franje Tuđmana poručio da se smirimo jer vlast želi dobre odnose s radnicima. Rekao je da ima Tuđmanov mandat za taj razgovor i ponudio mi je upravu Zagrepčanke, tad jake trgovačke tvrtke. Čak mi je garantirao da će, prihvatim li ponudu, Zagrepčanka dobivati robu pod istim uvjetima kao njegov Konzum. Zahvalio sam i rekao mu da ja već imam svoj posao", ispričao nam je Iveković.
Zbog tih je iskustava Iveković 2000. javno izjavio: "Todorić je iznad vlade. On je kontrolira, a vlada je preslaba da mu se odupre". Početkom 1998. u intervjuu Nacionalu Todorić priznaje da nije uspio kupiti sve što je želio, primjerice, Podravku i varaždinsku Koku. "Na te ponude dobili smo apsolutno negativne odgovore od onih koji kreiraju službenu gospodarsku politiku u Hrvatskoj. Unatoč takvu očitu pokušaju limitiranja našeg razvoja, nismo odustali od širenja poslovanja", rekao je Todorić, čime neizravno zapravo priznaje da je u prethodnim slučajevima, kad je uspijevao kupiti željene tvrtke, imao podršku "onih koji kreiraju službenu gopodarsku politiku"
Prije toga govorio je: "Agrokor kao koncern i ja osobno poduzeli smo vrlo ozbiljne akcije i ne možemo si dopustiti luksuz bilo kakve protekcije, veza i nametanja. Sve će protekcije i veze biti kad-tad raskrinkane". A 1999. godine je rekao: "Povezivanje s bilo kim na vlasti može u hrvatskim okolnostima samo štetiti, što je katastrofa kakve nema u svijetu"
Visoko pozicionirani menadžer Agrokora koji je s nama razgovarao pod uvjetom da ostane anoniman kaže: "Todorić je jako dobro razvijao posao, no krajem 90-ih počeo se ponašati pomalo megalomanski, ulazio je u krive biznise. Nije mu se smjelo dopustiti da bude i proizvođač i trgovac, u dobro uređenim zemljama to nije moguće jer onda imaš transferne cijene, peglaš tvrtki dobit i ne plaćaš porez. I još po nečemu se razlikovao od Kutle: nije se otvoreno politički svrstavao, nego je posvuda umrežio svoje ljude ili one koje je nečim zadužio te je zapravo bilo svejedno tko je na vlasti", zaključuje naš sugovornik.
U kompaniji, naravno, demantiraju bilo kakvu povezanost s politikom. "Valjda je nakon 20 godina svima jasno da Agrokor u tome ne sudjeluje", kažu. Istina je da kompanija ne sudjeluje otvoreno. Todorić je 2003. izjavio: "Nikad u posljednjih deset godina ni jedan predsjednik ili član neke stranke nije tražio financijsku ili neku drugu potporu, pa Agrokor nikad nije surađivao s političkim strankama".
Pa onda opet 2006.: "Financira li Agrokor bilo koju političku stranku? Ne, i to nikad nismo radili". Ali dogodine ipak priznaje: "Samo jednom smo dijelili, čini mi se u drugoj izbornoj kampanji, i to simbolične iznose". No čini se da je Ivica Todorić osobno sponzorirao više stranaka. Na tom je tragu tekst objavljen tijekom kampanje za predsjedničke izbore 2010. godine. Navodi se svjedočenje Zagrepčanina, dužnosnika Liberalne stranke, kojeg je pred parlamentarne izbore 2000. godine stranački predsjednik poslao u Agrokor po novac.
"Došao sam u sjedište Agrokora na sastanak koji je predsjednik stranke dogovorio s Todorićem, kurtoazno smo popričali par minuta, potom je on otišao u drugu sobu i vratio se s omotnicom u kojoj je bilo 50.000 kuna. Rekao je da daje privatni novac svoje obitelji jer žele razvijati višestranačje i nije mi dao nikakvu priznanicu. Taj sam novac odnio glavnom tajniku Karlu Gorinšeku, koji ga je položio na stranački račun i pritom naveo da je donacija dobivena od Ivice Todorića, što je stranka spomenula i u svojem financijskom izvješću. Bila je to pogreška: kasnije sam čuo da se vlasnik Agrokora zbog toga jako naljutio jer ni jedna druga stranka, a gotovo sve su dobile novac, nije javno priznala da je Todorić financira. Ako su mali dobivali po 50.000 kuna, koliko je onda davao velikima, HDZ-u i SDP-u? Po mojoj procjeni, barem deset puta više", procijenio je nekadašnji dužnosnik LS-a.
Nacional je pak jednom prilikom objavio da je "Todorić financirao predizbornu kampanju SDP-a i HSLS-a, koji su zauzvrat nakon preuzimanja vlasti donijeli naputak o ograničenju unosa namirnica iz inozemstva, čime je najviše profitirao Konzum". U razgovoru s ekipom projekta "Gazda", nekadašnji glavni tajnik HDZ-a Stjepan Mesić rekao je da su "sve velike kompanije sponzorirale HDZ".
(Tekst je prvi put objavljen u travnju prošle godine u Expressu)
