Mučenja i smrtnih osuda ima otkad je i ljudi, no čini se kako su vremena ipak "kultivizirala" te prakse, jer što su te tehnike bile drevnije, to su bile i brutalnije.
Pravi primjer za to je tradicionalna kineska metoda mučenja koja se primjenjivala od 905. sve do 1905., kada je zakonom zabranjeno javno pogubljenje.
Lingchi - smrt tisuću rezova
Vjerojatno najbolnija metoda iako je teško ocijeniti pretpostavljala je polagano rezanje dijelova tijela dok smrt ne nastupi u agoniji. Prakticirana u Kini, metoda je zahtijevala od krvnika da priveže kriminalca na križ i uzastopno mu odsijeca prste na rukama i nogama, pa šake i stopala, uši, nos, a tek potom cijele udove. Nakon teške muke osuđenik je umirao dekapitacijom ili ubodom u srce.
Što dulja patnja
Onaj koji reže dijelove tijela mora brinuti o tome da pogubljenik što dulje živi kako bi što više patio, a tijelo se siječe iz još jednog razloga. Naime, prema učenju Konfucija, tijelo koje nije cijelo kod smrti, neće biti cijelo ni u zagrobnom životu - pa takva osuda nije rezervirana samo za ovaj svijet.
Lutrija s noževima
Kod izvođenja samog pogubljenja, nije bilo određenog redoslijeda kojeg bi se krvnik trebao držati, već je sve pretvoreno u zabavnu igru za publiku. Tako se u vreću stavljalo stotinjak različitih noževa, a svaki od njih bi na sebi imao oznaku za određeni dio tijela ili organa. Potom bi se krenulo na izvlačenje i "rezuckanje" tj. sakaćenje. Ponekad je netko mogao proći i bolje te umrijeti prije 1000 rezova, a primjerice bogate bi obitelji potplaćivale krvnike da namjesti što ranije izvlačenje noža s oznakom srca, kako bi se njihov član manje patio.
Edukacija za mučitelja
Postojali su posebni hramovi i institucije u kojima su se obučavali mučitelji, a presudno je bilo naučiti ovladati vještinom kako nanijeti što više rana bez prijevremene smrti žrtve. Metodički su se radili rezovi uslijed kojih je dolazilo do amputacije određenih dijelova tijela.
Trgali su se dijelovi tijela komad po komad i odlagali u košaru, a kasnije su se organi i udovi prodavali u medicinske svrhe ili su ga pak bacali psima da jedu ako je bilo previše raspadnuto.
Primjerena kazna?
Smrt od tisuću rezova bila je namijenjena onima s najvećim zločinima, dakle protivnicima konfucijonizma, masovne ubojice, ubojice roditelja, učitelja ili poslodavca, izdajnike...
Oni koji su imali najveću krivnju dobivali su kaznu od tzv. smrti od tri dana, pri čemu se osuđenicima znao davati i opijum kako bi što dulje izdržali mučenje i pri svijesti doživljavali nove rane.
