Nastavio je raditi za Berezovskog, a 1995. je dobio čelno mjesto u Aeroflotu. Gospodin Gluškov je imenovan za zamjenika ravnatelja za financije - i, rekao je, uskoro upao u sličnu borbu onoj u AvtoVAZ-u, samo u mnogo većem opsegu. Čim je počeo raditi počela su zastrašivanja. Njegova flota sovjetskih zrakoplova bila je previše bučna i previše je zagađivala za zapadne prijestolnice. Godinu dana ranije, jedan od Aeroflotovih pilota dopustio je svom 16-godišnjem sinu da sjedne za upravljač zrakoplova koji je letio Hong Kong, i srušio se u južnom Sibiru, kad su poginuli svi putnici i članovi posade.
Gluškov je pokrenuo pregled financijskih knjiga, te je, kao i u AvtoVAZ-u, sjedište imalo malo kontrole nad prihodima. Novac od prodaje karata odlijevao se na stotine bankovnih računa koje je kontroliralo 150 regionalnih ureda, tvrdio je Gluškov u iskazu kao svjedok. Čak 3.500 od ukupno 15.000 zaposlenika tvrtke radilo je pod pokroviteljstvom jedne od grana ruskih obavještajnih službi, kazao je.
Gospodin Shuppe, njegov bivši kolega, izjavio je da je Gluškov želio pretvoriti Aeroflot u nacionalnu zrakoplovnu kompaniju kakva je njemačka Lufthansa ili British Airways, s centraliziranim platnim uredom za plaćanje izvan Rusije, kako bi smanjio porezno opterećenje. Početkom 1996. godine sazvao je sastanak predstavnika Aeroflota iz cijelog svijeta s ciljem usmjeravanja prihoda u tvrtke u Švicarskoj.
Reakcija iz sigurnosnih službi bila je brza, rekao je u svjedočenju. U svom uredu, rekao je, svakodnevno je primio pozive preko posebnog telefona koji je bio postavljen za razgovor sa šefovima sigurnosnih službi. Jedan od njih, Aleksandar Koržakov, bivši general KGB-a i tjelohranitelj predsjednika Jeljcina, rekao je da će mi "odrezati glavu" i "staviti me u zatvor ... ako nastavim kršiti prava FSB-a", rekao je Gluškov u svjedočenju.
Gospodin Koržakov, kojeg su novinari Wall Street Journala kontaktirali telefonom u Rusiji, opovrgnuo je da je ikad prijetio Gluškovu, ali je bivšeg ravnatelja Aeroflota nazvao lopovom koji je ukrao "desetke milijuna" od tvrtke u ime gospodina Berezovskog.
G. Gluškov je nastavio s planom da preuzme kontrolu nad prihodima i napisao je pisma čelnim ljudima dviju glavnih ruskih špijunskih službi u kojima je napisao da su njihovi ljudi na Aeroflotovim plaćama, te izračunao koliko to košta tvrtku. Rekao je da se bilanca tvrtke odmah poboljšala.
1997. godine ruski tužitelji otvorili su kaznenu istragu zbog financijskih nepravilnosti u zrakoplovnoj tvrtki. Gospodin Berezovski je pobjegao iz zemlje nakon izbora predsjednika Putina 2000. godine, a tužitelji su rekli da je, također, bio sumnjiv u kaznenom predmetu u vezi Aeroflota. Gospodin Gluškov ostao je u Rusiji, ali je osjetio da bi uskoro mogao biti uhapšen, pa je dao intervju ruskim novinama u kojima je branio svoju ulogu u poslovanju kompanije.
"Ono što tužitelji kažu jednostavno je besmislica", kazao je, ističući kako su istražitelji rekli da je osumnjičen da je, dok je tamo radio, pronevjerio gotovo 700 milijuna dolara - što je više od polovice prihoda tvrtke.
U Švicarskoj su dužnosnici zamrznuli imovinu tvrtki koje je imao u vlasništvu, a s njih su vratili 52 milijuna dolara u Rusiju.
Gluškov je izjavio da su uvjeti u zatvoru bili strašni. Njegovo se zdravlje pogoršalo, a tijekom jednog sudskog ročišta se srušio na pod. Godine 2004. sudac ga je osudio, a nakon puštanja na slobodu Gluškov je otputovao u London, gdje se pridružio svojim starim partnerima koji se ovamo ranije preselili.
Smjestili su ga u vilu u predgrađu Berkshirea u Londonu s 11 hektara ribnjaka i slugama. Ali gospodin Gluškov je imao poteškoća prilagođavajući se novoj sredini, rekli su njegovi prijatelji.
Michael Cotlick, odvjetnik Berezovskog, izjavio je da je gospodin Gluškov htio opet raditi i upravljati nekom tvrtkom, a Berezovski mu nije imao što ponuditi. Također bio je sumnjičav prema ljudima kojima se tamo okružio Berezovski i koji su ga tamo posjećivali. Jedan od njih bio je Andrei Lugovoi koji je 2006. godine ubacio radioaktivni polonij u Litvinenkov čaj, u restoranu Mayfair, kaže londonska policija.
U intervjuu novinama nakon tog događaja Gluškov je rekao da nikada nije imao povjerenja u Lugovoia i pokušao upozoriti druge na njega. Optužio je Lugovoia da pomaže Rusima da ga zatvore, no Lugovoi je zanijekao bilo kakvu uključenost.
Aeroflot, pod kontrolom ruske vlade, angažirao je odvjetničko društvo Pinsent Masons i tužio Gluškova i Berezovskog londonsom sudu, tražeći od njih 120 milijuna dolara odštete. Berezovski je platio sudske troškove, ali je počeo ostajati bez novca. Njegov dugogodišnji partner, Patarkatsishvili, umro je iznenada zbog srčanog udara 2008. Berezovski je izgubio tužbu protiv drugog ruskog oligarha, ostavljajući ga u velikim odvjetničkim troškovima. Godine 2013. Berezovski je pronađen obješen u kupaonici u svom domu izvan Londona.
Gospodin Cotlick rekao je da je bogatstvo Gluškova potonulo zajedno s njegovim partnerima, a da bi uštedio novac preselio se iz svojeg imanja i završio u iznajmljenoj kući u kojoj se pripremao za pravnu bitku protiv Aeroflota.
Počeo se pojavljivati, usprkos vraćanju hemokromatoze koja ga je odvela u bolnicu i oštetila noge, rekla je Elizavita Berezovskaja, kćer njegova preminulog poslovnog partnera. Osjećao je kako pobjeđuje na sudu. Gospodin Gluškov i još jedan optuženik u tom slučaju prikupili su financijske podatke kojima je htio dokazati da Aeroflot pod njegovom upravom nije bio oštećen. Sutkinja koji je vodila slučaj, Dame Vivien Rose, odbila je prijedlog Aeroflotovih odvjetnika da se suđenje odgodi.
Među svjedocima Gluškov je želio unakrsno ispitivati: Koržakova, bivšeg generala KGB-a i drugo osoblje iz sigurnosne službe, koji su radili u Aeroflotu. Njegova susjeda Pat Browne pazila je na njegovu kuću kad je Gluškov bio hospitaliziran. Posljednji put ga je vidjela nekoliko dana prije njegove smrti.
"Čula sam ga da me zove! Kad sam podigla pogled, vidjela sam ga kako se smiješi i maše štapom. Htio se pohvaliti da može hodati ponovno bez štapova", rekla je susjeda. Browne je rekla i da nije čula nikakav zvuk borbe, a policija je rekla da nije naišla na tragove provale.
Sutra ujutro trebao se pojaviti na sudu, a prijepis postupka pokazuje da su sutkinja i odvjetnici bili zbunjeni zbog njegove odsutnosti. Odvjetnik Aeroflota rekao je sucu: "Očekujem Gluškova, ali ga ne vidim".
Sutkinja je poslala izvršitelja u hodnik da vikne "Aeroflot" i "G. Gluškov "da vidi je li netko odgovorio. Bila je tišina.
Gluškov je smrću dobio donekle potvrdu. Nakon što je Aeroflot odustao od slučaja u travnju, bez objašnjenja, sutkinja Rose zatražila je od Aeroflota da plati skoro 4.000.000 dolara naknade Gluškovu i ostalima kako bi namirili njihove sudske i odvjetničke troškove.
Rekla je da je nakon osam godina zrakoplovna tvrtka očigledno odustala jer su "Aeroflot i njegovi savjetnici shvatili su da je njihov slučaj osuđen na neuspjeh u cijelosti". Gospodin Gluškov, rekla je, "borilo se da se brani od onoga što je on vidio kao politički motiviranu kampanju progona od strane Aeroflota i ruske države".
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Sta je tu cudno? U ratu se uvijek ginulo.
Čovjek je nazvao mačka "Braveheart" a nekome je sumnjivo dali se radilo o britanskom špijunu?!??!!?!? Sva 3 *** su završila kako su i trebala. Izdajnici i profiteri koji su opljačkali putem svog pulena gorbačeva veliki SSSR koji je gorbačev sa ... prikaži još! belaveškom bandom uništio i sabotirao. Neka ih Veles pojede.
putin kao staljin