Nasr kaže da je u početku pokušala odbijati porode Isilovcima, no ubrzo su joj postavili ultimatum - ili će biti primalja ili će ju ubiti javno na glavnom trgu.
Njezin suprug, slabašne građe, umirovljeni knjiški čovjek, učitelj arapskog jezi,a bio je zatvoren nekoliko dana jer je pokušao posredovati između islamske moralne policije i susjeda kojeg je naljutila njihova željezna disciplina i moralni zakoni.
"Jesam li imala izbora? Radila sam to protiv svoje volje. Čak i ako sam se bojala ili mi se sve to gadilo, sve je bilo potpuno nevažno. Jednostavno su me na to natjerali.", kaže primalja.
"Sirijska vlada je besplatno pružala usluge poroda, ali su islamski državni upravitelji počeli nametati naknade za ove usluge u bolnici kako bi povećali prihode za svoju novoosnovanu gradsku državu. Oni su naplaćivali po porodu 20 dolara za redovno rođenje i 50 za carski rez. Ali militanti su se suočili s problemom", prisjeća se Nasr.
Nisu imali povjerenja u lokalne liječnike i medicinske sestre da priđu njihovim ženama, bojeći se da bi im novorođenčad i rodilje mogli "otrovati" lijekovima, što se kosilo s njihovim vjerskim uvjerenjima.
Budući da je skupina koncentrirala svoju moć u Raqqi krajem 2014. godine, njihov susjed Kurd došao se s njima pozdraviti jer su ga Isilovci odmah protjerali. U njegovu kuću doselio je Kenijac sa suprugom i tri odrasla sina, te još jednom Njemicom. On je postao glavni za brigu o udovicama čiji su muževi poginuli u borbama.
"Predstavio se kao Abu Walid i čim je vidio znak na mojoj kući pozvao me u 'Kuću udovica' na razgovor. Čim sam mu počela objašnjavati da sam prestara i da više to ne radim, Walid nije prihvatio moje odbijanje. Inzistirao je da s njim odem u jednu veliku kuću. Nisam vjerovala što vidim. U njoj je bilo na desetke žena iz Tunisa, Saudijske Arabije, Egipta, Jemena, Somalije, Maroka, ali i Irkinja, Francuskinja, Njemica, Ruskinja, Turkinja i žena iz zakavkazja, ali i iz nekih drugih afričkih zemalja", prisjetila se al-Nasr i nastavila svjedočanstvo:
"To nisu bili ljudi ", rekla je za militante. Nasr je rekla da se ne sjeća koliko je beba porodila tijekom islamske državne okupacije, rekavši da ih je bilo previše i da se uvijek nadala za svakog od njih da će "biti posljednja".
Zadnjih dana prije no što su morali napustiti grad, pozvana je u kuću jednog somalskog borca i njegove jemenske supruge. Žena je već bila u trudovima i teške povrede glave.
"Njezin muž mi je rekao da je jurio na motoru kako bi izbjegao zračne napade pa da je njegova supruga pala s motora na leđa.
Muž je tražio da Nasr porodi dijete, ali joj je zabranio da liječi ženu i da joj sanira ozljede.
Ipak, kako kaže, sjećala je moralnu obavezu porađati bespomoćnu i nevinu djecu. S druge strane predajući tu djecu militantima, izbjegla je vlastitu smrt, ali istovremeno ju je, kako kaže, stigla najteža božja kazna:
"Moj sin Alaa tijekom zračne uzbune krenuo je u grad pružati pomoć ranjenom stanovništvu. Molila sam ga da ne ide, da je opasno, ali mi je odgovorio da bi bila sramota da kao liječnik, sjedi u podrumu i sakriva se. Ipak bomba je pogodila zgradu u kojoj je pružao pomoć i tako sam izgubila sina", kaže Samira al-Nasr i dodaje kroz suze: "Moje srce je tamno od nepravde i moja je bol duboka", ispričala je za The Washington Post.
