1944. godine, u vrijeme Drugog svjetskog rata, čovjek koji je svom narodu obećavao "krv, znoj i suze" pobjesnio je zbog jednog sudskog slučaja. Međutim, nije bila riječ o suđenju povezanom s ratom ili špijuniranjem. Radilo se u suđenju Helen Duncan, posljednjoj europskoj vještici.
Nazvao je svog ministra unutarnjih poslova i otresito ga pitao koliko je koštalo to suđenje. "Pošaljite mi izvještaj o tome kako je moguće da se suvremeni sud poziva na Zakon o vještičarenju iz 1735. godine", bjesnio je Winston Churchill na svog ministra.
U vrijeme kada je Velika Britanija vodila grčevitu borbu za opstanak protiv nezaustavljivog prodora nacističke Njemačke, kada je London svakodnevno bombardiran, sud je izvukao stoljećima star zakon i odlučio procesuirati majku šestero djece. Helen Duncan optužena je prizivanje duhova.
Danas, gotovo šest desetljeća nakon njezine smrti, potomci pokušavaju sprati ljagu vještičarstva s njenog imena, piše srpski Newsweek.
Prodavala je svoje usluge
Helen Duncan u teško ratno vrijeme govorila je da može razgovarati s mrtvima, a prodavala je i usluge prizivanja duhova. Prema nekim izvještajima, Helen bi tijekom seansi pala u trans i tada bi se iz njenog dijela dizala ektoplazma koja bi poprimila oblik pokojnika.
Jedan znanstvenik razotkrio ju je kada je shvati oda su duhovi zapravo lutke i tkanina, a da je ektoplazma napravljena od gaze i tvrdo kuhanih bjelanjaka koje je Helen povraćala tijekom seanse.
Krajem 1941. godine je javnost obratila pažnju na nju nakon što joj se tijekom jedne seanse "ukazao" duh mornara s broda HMS Barnham i rekao da je brod potonuo. Britanska ratna mornarica je ostala iznenađena zato što još mjesecima nisu izišli u javnost s tim informacijama. Međutim, kasnije je jedan istraživač opisao da to i nije bila pretjerano strogo čuvana tajna. Obiteljima 861 poginulog na brodu poslani su telegrami sućuti uz molbu da ne objavljuju tu informaciju. Ako je u svakoj obitelji bilo po desetak ljudi, to je gotovo 9.000 ljudi koji su odmah znali za potonuće. Možda je svatko od njih rekao po jednoj osobi to je gotovo 20.000 ljudi koji su u roku od nekoliko dana znali za nesretnu sudbinu broda.
Uspješno varala ljude
Utvara poginulog mornara nosila je i kapu s natpisom HMS Barnham, ali mornarica je kasnije objasnila da od početka rata nitko od mornara nije nosio kapu s oznakom broda. Toga Helen nije bila svjesna i uspješno je varala ljude.
Tek pred kraj rata, u siječnju 1944. godine je uhićena kada je jednog poručnika pokušala prevariti ukazivanjem njegove mrtve tete. On je rekao da nema tetu i demonstrativno napustio seansu. Prijavio ju je policiji i Helen je završila u sudnici. Osuđena je zbog vještičarstva na 9 mjeseci zatvora, a sam zakon o vještičarstvu iz 1735. ukinut je nekoliko godina kasnije.
U godinama nakon suđenja pojavila se i teorija da je netko iz mornarice odavao Duncanici vojne tajne što je izazvalo velik strah među visokim zapovjednicima zato što su tada intenzivno pripremali iskrcavanja u Normandiji i invaziju na teritorij pod kontrolom nacističke Njemačke.
