Suvremeno vještičarstvo u Hrvatskoj ima stotinjak sljedbenika, a neki od njih su poznate javne osobe.
Teško je ipak očekivati da će bilo koji od pripadnika te najstarije religije na svijetu javno istupiti i reći: Ja sam vještica! To se u Hrvatskoj neće dogoditi barem sljedećih 20-ak godina, smatra povjesničarka i etnologinja Sonja Miličević Vukelić, koja se posljednjih osam godina, zajedno sa suprugom Deniverom, znanstveno bavi istraživanjem misterija vještičarstva. Sve je počelo 2008., kad je za diplomski rad odabrala temu pod nazivom Wicca. U to je vrijeme suvremeno vještičarstvo u Hrvatskoj bila potpuna tabu tema.
Čak i na Odsjeku za etnologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na kojem je diplomirala, s tom se tematikom nitko nije bavio. Jedina literatura bilo je nekoliko knjiga stranih autora koje su se mogle kupiti u specijaliziranim knjižarama. Postojali su, istina, internetski forumi na kojima su hrvatske vještice razmjenjivale svoja iskustva. No bile su to zatvorene grupe u koje je bilo teško ući, pa su Sonji Miličević Vukelić trebale gotovo dvije godine da stekne povjerenje pripadnika suvremenog vještičarstva, razgovora s njima uživo, a na kraju i sama prisustvuje nekim od njihovih obreda.
Tri jednostavna pravila
Sve što je naučila o pripadnicima suvremenog vještičarstva, a što je, kako kaže, u suprotnosti sa zabludama koje o vještičarstvu ima prosječan građanin, pretočila je u 130 stranica diplomskoga rada, a kasnije u neke znanstvene i popularno-znanstvene članke u kojima pokušava dokazati da se tu ne radi o “zlokobnim crnomagijašicama”, nego da su u većini slučajeva u pitanju “kreativni, pametni žene i muškarci, pretežito liberalnih svjetonazora, a koji su snažno razočarani službenim, tradicionalnim vjerskim sistemima, koji se nisu na pravi način uhvatili u koštac s problemima suvremenog svijeta”. Moderne vještice njeguju načelo nenasilja, kao i poštovanje sveukupnog života, posebno čovjekova. Dapače, pripadnici jednog od pravaca suvremenog vještičarstva Wicce imaju zadana tri pravila koja moraju slijediti.
Prvo je “Čini što želiš, ali ne povrijedi nikoga”. Drugo “Ne možeš tražiti izvana ono što ne možeš naći iznutra”, a treće “Sve što činiš, vraća ti se tri puta”.
- Po nekima, riječ je o jednoj od najstarijih religija. Filozofija pripadnika Wicce bazira se na tome da svoju energiju (ili kako je oni nazivaju moć) ne uporabljuju kako bi prilagodili vanjski profani svijet tako da bi on odgovarao teško promjenjivu unutarnjem, nego im je temeljna stavka da oblikuju i usmjeravaju ona svoja samoostvarenja koja pogoduju prvenstveno unutarnjem duhovnom rastu, koji se onda praktično i fleksibilno prilagođava funkcioniranju vanjskog svijeta.
Iako sustav zvuči jednostavno, ono što Wiccu čini posebno zahtjevnom i kompleksnom za istraživanje jest činjenica da ovo nije religija knjige, nema jednu središnju osobu u obliku velikog učitelja ili spasitelja, nema dogme, nemoguće je ustanoviti stvaran broj pripadnika i ne izlaže svoja uvjerenja u suprotnosti s drugim religijama, pa postoje i pojedini ogranci koji svojim članovima daju mogućnost da istodobno budu i katolici i wicce – objašnjava Sonja Miličević Vukelić, koja je od prošle godine i jedna od suurednica Veštičje Revije, specijaliziranog e-časopisa koji je pokrenut u Beogradu, a bavi se tematikom suvremenog vještičarstva. Suradnici su mu, osim s područja bivše Jugoslavije, i iz Mađarske, a Reviju cijene i praktikanti u Engleskoj i SAD-u.
Danas postoje i online edukacije o vještičarstvu
Časopis ima vrlo široku publiku i veliki je interes autora koji prate ovu tematiku, no sve to, smatra Sonja Miličević Vukelić, nije nikakvo jamstvo da osoba koja bi javno objavila da je vještica ne bi bila izložena linču. Dapače, mišljenja je kako se takva osoba ne bi nimalo dobro provela jer velika je razlika, kaže, između mentalnog stanja ljudi u Hrvatskoj kad pogledaju neki holivudski film, pa im je to super “cool” i intrigantno, ili kad pročitaju neki popularno-znanstveni članak na tu temu, i njihove mogućnosti da prihvate osobu koja bi istupila u javnosti kao predstavnik ili predstavnica suvremenog vještičarstva.
- To bi bio veliki šok za sve jer ta osoba nije judaist, nije kršćanin, nije musliman, nije budist, nije hinduist, nego je pripadnik ili pripadnica nečega o čemu ljudi zapravo ne znaju ništa ili znaju vrlo malo. A kad bi im netko išao objašnjavati što je suvremeno vještičarstvo, shvatili bi da ono ima puno više kontroverzi u odnosu na našu opću društvenu klimu, nego što to popularna znanost uopće može dati na znanje, jer nju obvezuju objektivnost i neosobni pristup – govori nam Sonja Miličević Vukelić.
Deniver Vukelić, koji se bavi istraživanjem vještica kroz povijest, naglašava, pak, kako je dodatna otegotna okolnost za naše podneblje činjenica da hrvatska vlast, ni svjetovna ni crkvena, nikad nije službeno povukla Zakon o progonu vještica koji datira još iz razdoblja Habsburške Monarhije.
Premda je posljednja vještica na području sjeverne Hrvatske pogubljena sredinom 18. st., to što taj zakon nikada nije povučen upućuje i na stav našeg društva prema tematici vještičarstva.
Rapidan rast broja pripadnika Wicce
Točan je broj pripadnika Wicce u svijetu naprosto nemoguće procijeniti.
Prema procjenama američkih istraživača, samo ih je pola milijuna u Americi, no njihov broj iz godine u godinu rapidno raste. Samo u dvije godine broj registiranih članova kovena (svojevrsnog vještičjeg kruga koji u pravilu broji 13 članova) porastao je za 200 posto. No nitko ne zna koliko je onih neregistriranih kojima pripadaju i suvremene vještice u Hrvatskoj.
- Danas postoje i online edukacije o prakticiranju suvremenog vještičarstva i/ili Wicce i online koveni. Vi i ostali pripadnici vašeg kovena ne morate se nikad fizički sresti, no možete se čak i registrirati kao koven, a obrede obavljati online putem Skypea – kaže Sonja Miličević Vukelić te ističe kako tradicionalna Wicca, koja ima stroža pravila, nalaže da osoba koja je zainteresirana za prakticiranje vještičjeg umijeća mora proći tzv. predinicijacijsko razdoblje koje traje godinu i jedan dan.
Smatra se da osoba koja ne prođe put inicijacije, odnosno ritual posvećenja ne može steći dovoljno duhovnog i praktičnog znanja.
Prođe li osoba uspješno obuku, za što mora zadovoljiti i količinom znanja te vježbi i prakse, to je znak da je napravila prvi korak ka novom životu. Konkretnije, svaka osoba kroz inicijaciju završava život koji je vodila do tada i na neki se način iznova rađa. Ona je spremna prihvatiti novi mentalni ustroj, nova iskustva i novu percepciju. A kad prihvatite sve to, automatski nestajete kao osoba koja ste bili do tada i počinjete život kao nova osoba. Na kraju dobijete i novo ime s kojim započinjete život kao vještica, a to je zapravo tipično za šamanski aspekt unutar suvremenog vještičjeg umijeća.
Naša sugovornica kaže kako joj ni jedna od vještica koje je navodila u diplomskom radu i kasnije u znanstvenim radovima nije dopustila da navede njezino ili njegovo pravo ime, pa ih je sve navodila pod pseudonimom. Nije dobila dozvolu ni za javno objavljivanje napjeva koje su tijekom obreda kojima je prisustvovala koristile vještice. Sam obred opisala je u članku “Wicca - stara ili nova religija”.
Tijekom sabata se okupljaju i čine koven
“Relativno mlad nastankom, no ne i iskustvom i praksom, jedan zagrebački koven ili skup wicca za svaki se sabat okuplja na poznatom zagrebačkom gorju te slavi štovanje Boga i Boginje.
Koven broji desetak članova i uglavnom su eklektici, dakle samostalne wicce, ali se tijekom sabata i rjeđe esbata okupljaju i čine koven koji shvaćaju jednako ozbiljno kao i svoje samostalne rituale i obrede. Ne iznenađuje činjenica da većinu njih čine mladi intelektualci i kreativci u dvadesetim i ranim tridesetim godinama života.
Osim toga, mnogi dolaze iz obitelji gdje su se njegovala znanja o travarstvu, kristalima i liječenju prirodnim putem te su svi dobro informirani ekolozi“, napisala je te istaknula kako je dobila priliku prisustvovati jednom njihovu skupu u svrhu istraživanja, i to u vrijeme sabata Mabona koji se prigodno poklopio s punim Mjesecom, dakle esbatom, što se, po riječima članova kovena, nije dogodilo u posljednje dvije godine, s obzirom na to da je Mabon pomičnog datuma. Sam obred opisala je ovim riječima.
“Dakle, uz tipično otvaranje kruga, postavljanje svijeća na četiri strane svijeta, zazivanje čuvara strana svijeta, zazivanje Boga i Boginje, molitava upućenih njima, rezala se i jabuka kao žrtva i simbol boginje, pokazivao se simbol pentagrama u jabuci, pilo se piće od fermentiranih jabuka, tzv. cider. Uz molitve Bogu i Boginji, izgovarale su se i osobne molitve članova za opći mir i ljubav, zatim za osobni prosperitet, zdravlje i molitve za članove obitelji. Sam krug se radio od morske vode na zemlji, a u sredini kruga postavljena je svijeća koja je simbolizirala Duh ili Bit. Sve svijeće su bile crvene boje, zbog mjeseca rujna. Članovi su bili svečano odjeveni, dakle u tamne boje, s naglašenom crvenom, zbog mjeseca rujna, s tamnim plaštevima i kapuljačama koji su nekad postojali umjesto kaputate se i danas simbolično nose tijekom obreda, kao podsjetnik na drevnija razdoblja”.
Od istog kovena Sonja Miličević Vukelić dobila jei opis Samhaina, vještičje Nove godine koji se slavi 31. listopada (kod nas je taj datum poznat kao Halloween ili Noć vještica). Wicca je dualistička religija, temeljno filozofski i duhovno zasnovana na polaritetu čovjeka i prirode, pa jednako kao žene vješticama mogu biti i muškarci.
I u samom su obredu prisutni i Visoki svećenik te Visoka svećenica. Oni stoje u sredini kruga te predstavljaju Boga i Boginju. Postoji i dijanička wicca koja je feminizirana, često je i homoseksualna, ali to su, kaže Miličević Vukelić, ekstremi.
Razlike modernih i antičkih vještica
Na pitanje koja je razlika između modernih i nekadašnjih vještica, Deniver Vukelić kaže kako odgovor nije jednostavan.
- Od 250 slučajeva žena koje su bile pogubljene u razdoblju od sredine 14. do kraja 18. stoljeća pod optužbom da su vještice, većina je bila tzv. žrtvena janjad.
Posljednji slučaj žene protiv koje je 1758. godine bila podignuta optužnica bio je slučaj Magdalene Logomer Herucine iz Križevaca, koju je njezina susjeda optužila da se pretvarala u muhu, ulazila kroz ključanicu te joj zaražavala hranu i činila je bolesnom. Optužba nije dokazana, pa su Magdaleni direktnim ukazom kraljice vraćena sva dobra i prava - govori Deniver Vukelić.
Ističe kako je većina vještica bila optužena za let na metli iako je danas poznato kako se radi o konceptu astralnih projekcija. No ljudi u srednjem vijeku mislili su da vještice stvarno lete.
Jedan je njemački antropolog i etnolog 60-ih godina prošloga stoljeća u jednom srednjovjekovnom spisu pronašao recepturu za vještičju mast. Napravio je mast prema tom receptu i namazao se s njom. Sve što mu se nakon toga događalo je zapisao. U njegovim zapisima stoji da je 24 sata imao vrlo intenzivne halucinacije u kojima je vidio različita životinjska lica, imao je osjećaj propadanja, letio je kroz velike prostore, a činilo mu se i da komunicira s ljudima.
Neke od tih receptura koriste i suvremene vještice. Riječ je najčešće o kombinaciji beladone i bunike, biljaka koje su od prapovijesti poznate kao halucinogene.
- Za pripravke su se nerijetko koristile i znalački prerađene muhare. No moralo se dobro paziti da se osoba koji ih koristi ne otruje, a za to je trebalo imati posebnu vještinu, pa je riječ vještica, suprotno od negativnih konotacija koje ona ima kroz stoljeća, u stvari naziv za iznimno vještu osobu - navode supružnici Vukelić.
