Godinama je Mary Rose muku mučila kako bi zaspala ili kako bi si održala san. Sve zato što je imala osjećaj kao da je napadaju kukci. "Zamislite da vam se roj pčela koprca pod kožom u nogama, da vas bode", kazala je Rose za BBC. "To je jako, baš jako bolno." Ova povjesničarka umjetnosti, sad već u 80-ima, godinama pati od sindroma nemirnih nogu (SNN) zbog kojega ne može spavati.
"Zbog stanja morate si češati noge, ustajati se i šetati. Bilo mi je jednostavno nemoguće leći i spavati jer bi mi se noge odmah stale nekontrolirano trzati", objasnila je. Simptomi su bivali tako ozbiljni da navečer ne bi htjela odlaziti na spavanje. Mary Rose se ne sjeća kad su joj problemi počeli, stanje joj je godinama bilo bez dijagnoze. "Ljudi bi mi govorili da su to samo grčevi, da moram uzimati kinin ili da moram spavati s plutenim čepovima u krevetu. Sve sam to isprobala."
Naravno da ništa nije djelovalo. Utrljavala si je u noge razne masti kako bi ublažila osjećaj probadanja, ali niti to nije djelovalo dovoljno dugo za naspavati se tijekom noći. Nisu pomagali niti posjeti liječniku. Na kraju se prijavila na kliniku za spavanje u Bolnici svetog Guida i Tome u Londonu, gdje ju je u tretman uzeo neurolog dr. Guy Leschziner.
"Sindrom nemirnih nogu uobičajeni je neurološki poremećaj koji uzrokuje neodoljiv nagon za pomicanjem, posebno noću, i često je povezan s neugodnim osjećajem u nogama", objasnio je dr. Leschziner. "Zahvaća jednog od 20 odraslih i može dovesti do teških poremećaja sna." U najgorim razdobljima Mary Rose je preživljavala sa samo nekoliko sati sna noću, nekad i manje. "Imala sam nekada noći kad uopće ne bih spavala. Bila sam jako umorna, zspala bih, nakon sat ili dva bih se budila", kazala je.
SNN je često nasljedan, ali ga može prouzročiti i nedostatak željeza ili trudnoća. Ti slučajevi najlakši su za liječiti. Za većinu ljudi dovoljno je naprosto da izbjegavaju kofein, alkohol ili neke lijekove. Drugima je potrebna lagana tjelovježba, masaža ili razgibavanje. No, nekima su neophodni lijekovi. Za Mary Rose neophodni su bili lijekovi. "Sada sam oslobođena tegoba", pričala je oduševljeno.
"Tek ponekad imam napadaj koji je tako užasan da provedem hodajući cijelu noć. Ali za to sam si sama kriva jer zaboravim uzeti pilulu." Iako joj liječenje pomaže, ona još uvijek nije u stanju odspavati cijelu noć. "Žao mi je što to moram reći, ali činjenica da su mi noge uvelike pod kontrolom, ne odnosi se i na moje spavanje. Noću se budim u tri sata", kazala je. Dr. Leschziner kaže da to nije neuobičajeno. "Ono što vi opisujete vrlo je uobičajeno kod ljudi koji su proveli godine neurednog sna."
Jednom kad tijelo usvoji obrazac prekinutog sna, ponekad su potrebne godine da bi se toga oslobodilo. Rose naoružala savjetima i pronašla je vlastite strategije za nositi se s nesanicom. "Slušajući audio-knjige ili glazbu, moj mozak prestaje ubrzano raditi i tada se počinjem osjećati spremnom za spavanje. Ali to ne mora značiti i da ću moći spavati dulje od nekoliko sati", kazala je.
Njen liječnik objašnjava da je to što ona čini odvlačenje pažnje samoj sebi kako bi se oslobodila razmišljanja o tome da mora zaspati i pritiska koji to sa sobom nosi.
