U trenutku kada Amerika iščekuje hoće li dobiti svoju prvu predsjednicu mnogi Amerikanci uopće nemaju predodžbu o tome da u očuvanju njihove sigurnosti već sada ključnu ulogu imaju žene.
Pažnju javnosti na rad jedinice pod nazivom Alec koju su činile uglavnom analitičarke zaposlene u obavještajnoj agenciji prije četiri je godine skrenuo film „Zero Dark Thirty“.
Radilo se o političkom trileru koji je službeno predstavljen kao priča o najvećoj ljudskoj potrazi za Osamom bin Ladenom, najopasnijim čovjekom u povijesti čovječanstva. Jedna od šest žena koja je ušla u trag Osami bin Ladenu bila je i Gina Bennett, koja je s još nekoliko kolegica o tome što znači biti žena zaposlena u CIA-i ovih dana otvoreno progovorila za časopis Newsweek.
Kako bi pokazala da su predodžbe o sporednoj ulozi žena u obavještajnoj agenciji čiste predrasude, CIA je novinarima Newsweeka dozvolila razgovor sa sedam žena od kojih su neke uključene i u tajne operacije, pa u tekstu nisu navedena njihova prava imena.
Jedna od sugovornica prva je priznala da je gay osoba, nakon čega nije dobila otkaz. Dvije su samohrane majke. Jedna od agentica samohranih majki iz Newsweekove priče je i Gina Bennett koja ima petero djece.
Datume njihova rođenja pamti po terorističkim napadima koji su se dogodili neposredno uoči ili nakonšto su rođena. Njezin prvi sin rođen je 1993. kada se dogodio prvi bombaški napada na Svjetski trgovački centar u New Yorku i njega zove ' World Trade Center bombing baby'.
Drugog sina zove dijete 'Khobar Towersa' budući da je rođen 1996., neposredno nakon terorističkog napada na američke ciljeve u Saudijskoj Arabiji. Svoje treće dijete zove 'dijete bombardiranja ambasada u Africi'. Njezina kćer rođena je, naime, 1998., par tjedana prije no što su u Keniji i Tanzaniji bombardirane američke ambasade.
Četvrto dijete je dijete '11. rujna', a iz razloga što je u vrijeme napada na Twinse bila trudna. Peto dijete zove 'dijete Fallujah' po prvom iračkom gradu koji je 2014. osvojio ISIL.
"Ljudi misle da muškarci imaju zadnju riječ u obrani zemlje i da je neprirodno da se tim poslom bave žene", rekla je Bennett te dodala kako zbog djece sedam godina nije mogla sudjelovati u operacijama koje su uključivale putovanja, a istodobno su bile zahtjevne i opasne.
Većinu je radnog vremena u CIA-i stoga provela kao analitičarka, pa djecu, kako je rekla, nije morala lagati o svom poslu. Kroz oči njezine djece mama je radila za računalom i pomagala policiji tražiti negativce.
"Danas ako očekujete promaknuće morate služiti u ratnim zonama, bez obzira na to jeste li muškarac ili žena", izjavila je.
Žene čine 45 posto radne snage u američkoj obavještajnoj agenciji, a 34 posto njih nalazi se na rukovodećim funkcijama. U razdoblju od 1980. do 2012. godine broj žena zaposlenih u CIA-i povećao se s devet na 44 posto.
No, pokazalo se da su u 2012. godini svega 19 posto od ukupnog broja agenata koja su promovirani na najviše funkcije bile žene, za razliku od prijašnjih godina kada je žena na najvišim funkcijama bilo oko 30 posto.
Bio je to znak za uzbunu i povod velikih reformi unutar Agencije koje su prve rezultate dale već u 2013. godini. Broj žena na najvišim se pozicijama povećao, te treće i četvrto mjesto po funkciji u CIA-i zauzimaju upravo žene: generalna direktorica Meroe Park i njezina zamjenica Carmen Middleton.
CIA sama priznaje da ima problem s manjinama na rukovodećim funkcijama. Od 2008. godine postotak je zaposlenih pripadnika manjina u padu. Dok rasne i etničke manjine čine 24 posto agencijske radne snage, na rukovodećim ih je funkcijama svega 11 posto.
„Sarah“ (jedna od sugovornica za koje su novinari koristili pseudonim) crnkinja je i samohrana majka. Radi na odjelu na kojem većinu zaposlenika čine muškarci. Analitičarka je za oružje i Svemir i zna da je jedna od rijetkih crnih žena na tako visokom položaju u CIA-i.
Novinarima je ispričala kako je tijekom svoje prve godine rada u CIA-i imala neugodno iskustvo s kolegom koji je glasno negodovao zbog slobodnog dana na nacionalni praznik 15. siječnja kada se slavi rođendan Martina Luthera Kinga. Tvrdio je da postoje drugi važniji datumi koje bi trebalo obilježiti.
"Rekla sam mu da sam se zbog njegovog komentara upitala želi li on uopće sjediti kraj mene, budući da bez Martina Luthera Kinga mene tu ne bi ni bilo jer bih i dalje bila robinja. Bilo mu je neugodno. Cijeli je taj dan na poslu bio tih, a na kraju mi se ispričao", rekla je.
Tracey Ballard radi kao tehnička analitičarka, a u CIA-u je došla prije 30 godina kao samohrana majka. Budući da je javno priznala da je lezbijka, sebe naziva prvom „vokalnom, vidljivom i pročićenom osobom“ u Agenciji. Sredinom 80-ih, kada se biti gay smatralo prijetnjom nacionalnoj sigurnosti, naučila je voditi dvostruki život: ne pričati kod kuće o poslu, a na poslu skrivati pravu sebe. Kad je njezina kćer napunila pet godina odlučila je istupiti jer više, kako je rekla, nije mogla živjeti u laži.
"Odgajala sam kćer u društvu koje je za mlade djevojke već imalo ograničenja. Bilo mi je važno biti svoja i zauzeti se za sebe kako bih i svoju kćer mogla naučiti isto", rekla je Tracey koja je pravu sebe otkrila na rutinskom poligrafskom ispitivanju. Nakon toga sljedećih je godinu i pol dana bila predmetom istrage, no otkaz nije dobila, za razliku od njezinih prethodnika.
"Saznala sam da su sve osobe koje su prije mene priznale da su gay iz CIA-e dobile otkaz", otkrila je novinarima Newsweeka Ballard koja je unutar Agencije osnovala mrežu gay i lezbijskih zaposlenika, a 1999. održali su i prvi agencijski pride.
Agentica za koju su novinari koristili pseudonim „Abby“ ispričala je na koji se način zaposlila u CIA-i. U javnosti se vjeruje da se ljudi u Agenciji zapošljavaju nakon misterioznih poziva, nakon što ih je netko potapšao po ramenu ili im je neki stanac „uletio“ s komentarom:
„Pratimo vas već godinama“.
Ništa od toga međutim nije istina. „Abby“ je na svom fakultetu vidjela plakat na kojem je pisalo „Agencija je tu da vas intervjuira. Molim vas ubacite svoje životopise u kutiju“. Pored tog plakata stajao je drugi plakat na kojem je pisalo: „ Ministarstvo unutarnjih poslova je tu da vas intervjuira. Molimo vas ubacite svoje životopise u kutiju“. Itd., itd. Na kraju je otišla na razgovor u CIA-u i dobila je posao.
Rodom je iz Južne Azije, muslimanka je i prva je generacija naturaliziranih žena s tog područja koje su se priključile CIA-i. U Ameriku je stigla s dva kovčega i 400 dolara. Na kraju se preselila u New York kako bi se bavila zaštitom ženskih prava. Kada se zaposlila u CIA-i odmah se uključila u program treninga za tajne operacije zvan Farma.
Danas je aktivno uključena u borbu protiv terorizma. Nadgleda tim koji se bori protiv ISIL-a i drugih militanata na Bliskom istoku. Uz to radi i na rješavanju jednog od najkritičnijih pitanja koje pogađaju Bijelu kuću. O čemu je konkretno riječ ostala je tajna.
"Mislim da čak ni moji prijatelji koji žive obične živote ne mogu zamisliti koliku količinu odgovornosti imam na sebi", rekla je te dodala kako zbog njezine karijere pati privatni život jer nema obitelj.
"Svi su moji muški kolege oženjeni, svi imaju djecu, a zanimljivo je da do devet navečer ostaju raditi samo žene koje nemaju obitelj", požalila se.
