Postoji jedan sasvim legalan način koji donosi golemu zaradu, ali većina onoga što je povezano s njim je daleko od legalnosti. Riječ je o prenamjeni poljoprivrednog zemljišta ili onog namijenjenog zelenilu u građevinsko. Postupak je inače formalno više nego legalan, podnese se zahtjev, urbanisti ga razmotre, daju svoje mišljenje, politika (većina u nekom lokalnom vijeću) ga usvoji. Međutim, ova legalna procedura je često duboko isprepletena s nezakonitostima u svom korijenu. Netko zna koje će točno zemljište kupiti i koje će biti prenamijenjeno, a to je već povlaštena informacija koja se zna dobiti mitom. Ili onaj koji je već vlasnik izlobira da se baš građevna zona širi na stranu mjesta gdje je njegova zemlja, u zamjenu opet za mito ili barem podršku lokalnom čelniku. Dubrovnik je sigurno grad u kojem zemljište najviše vrijedi i zbog svoje konfiguracije, ali i cijena stanova koji će jednom niknuti. Gradonačelnik Mato Franković je pod zaštitom policije jer 175 parcela koje su bile građevne vraća u zelenu namjenu. Nismo to često gledali, stvar uvijek ide obratnim putem, a samo je još Tomislav Tomašević povećavao zelenilo nauštrb gradnje u Zagrebu. I Europol je upozorio da u Hrvatskoj i mafija pere novac, a čini se da bi to moglo biti i u atraktivnom Dubrovniku. Jer kako se novac lako dobiva prenamjenom u građevno, tako se lako i gubi prenamjenom u zeleno. Samo ovim dubrovačkim prenamjenama između 500 i 700 milijuna eura.
Interesi grada ili općine zato su često padali u drugi plan, a preizgrađenost uzima maha na obali (računajući samo one legalne objekte, a treba dodati i sve nelegalne). Jednom će svi shvatiti da se novac ne može jesti i da na prenamjenama profitiraju samo neki nauštrb zajednice. Franković je napravio korak naprijed, navukao je bijes određenih skupina i sad ostaje vidjeti hoće li na ispravnom putu ustrajati u dugoj proceduri izmjena plana.
