U Europi koja se sve brže i nemilosrdnije zagrijava, pitanje osobnog komfora tijekom ljetnih mjeseci preraslo je iz privatne brige u prvorazrednu političku i društvenu debatu. Dok se južni dio kontinenta odavno predao blagodatima klimatizacije, u Francuskoj i Švicarskoj, zemljama s tradicionalno umjerenijom klimom i snažnom ekološkom sviješću, ugradnja klima uređaja postala je poprište sukoba i strogih zakona.
U Francuskoj, gdje tek oko 25 posto kućanstava posjeduje klima uređaj, nedavni toplinski valovi izazvali su pravu pomamu za rashladnim uređajima i užarili političku scenu do točke usijanja. S temperaturama koje su dosezale i prelazile 40 Celzijevih stupnjeva, prodaja ventilatora i klima uređaja je eksplodirala. Trgovački lanac Carrefour izvijestio je o prodaji nevjerojatnih 30.000 rashladnih uređaja u samo jednom danu, što je tisuću puta više od uobičajenog prosjeka, dok su druge trgovine zabilježile rast prodaje veći od 30 posto u odnosu na prethodnu godinu.
Ova nagla i masovna potražnja brzo se prelila na politički teren, pretvarajući klimatizaciju u oružje u kulturnom ratu. Populistička desničarka Marine Le Pen iskoristila je trenutak i pozvala na uspostavu nacionalnog "plana za klimatizaciju", predlažući subvencioniranje masovne ugradnje uređaja u sve škole i bolnice, od kojih mnoge trenutačno nemaju adekvatne rashladne sustave. Njezin prijedlog uključivao je i program beskamatnih kredita vrijedan 20 milijardi eura kako bi se opremilo između 30 i 40 milijuna kućanstava. Konzervativni dnevnik Le Figaro podržao je tu ideju, tvrdeći da "tjeranje naših sugrađana da se znoje ograničava učenje, smanjuje radne sate i zakrčuje bolnice".
S druge strane političkog spektra, francuski Zeleni, tradicionalno žestoki protivnici klimatizacije koju smatraju "ekološkom aberacijom" i "najgorim mogućim rješenjem" za klimatske promjene, našli su se u nezavidnom položaju. Suočeni s rastućim bijesom javnosti, počeli su ublažavati svoje krute stavove. Čelnica stranke Ekolozi, Marine Tondelier, prekršila je stranačku dogmu izjavivši da će klimatizacija ipak biti nužna u osjetljivim institucijama poput vrtića, škola i bolnica. Ljevičarski list Libération ostao je dosljedan, pišući kako je tehnologija "ekološka aberacija koju moramo prevladati" jer ispušta vrući zrak na ulice i guta dragocjenu energiju. Argumenti protivnika masovne klimatizacije i dalje su usmjereni na činjenicu da ona samo ublažava posljedice globalnog zatopljenja, ne rješavajući njegove uzroke, te da ispuštanjem vrućeg zraka dodatno zagrijava ionako pregrijane urbane centre.
U procjepu između populističkih zahtjeva i ekoloških upozorenja, francuska vlada pokušava balansirati. Predsjednik Emmanuel Macron pokrenuo je program "energetske trezvenosti" s ciljem smanjenja nacionalne potrošnje energije za deset posto unutar dvije godine. Jedna od najvidljivijih mjera proizašlih iz tog plana jest uredba koja klimatiziranim trgovinama, uredima i drugim poslovnim prostorima nalaže da drže vrata zatvorenima. U suprotnom im prijeti kazna od 750 eura. Mjera, koja je prvo zaživjela na lokalnoj razini u gradovima poput Pariza i Lyona, proširena je na cijelu zemlju.
Agnès Pannier-Runacher, ministrica za ekološku tranziciju, objasnila je odluku jednostavnom računicom.
- Ostavljanje otvorenih vrata dok radi klima uređaj dovodi do 20 posto veće potrošnje energije, a to je apsurdno - izjavila je.
Osim toga, vlada je uvela i zabranu osvijetljenih reklama između jedan i šest sati ujutro, s iznimkom zračnih luka i željezničkih kolodvora. Javne ustanove dobile su naputak da ljeti namještaju termostate na više, a zimi na niže temperature. Yves Marignac iz think-tanka négaWatt, koji se bavi smanjenjem potrošnje energije, komentirao je kako vladine mjere nisu "čudotvorne", ali su svakako više od simbole.
- Kada nas vlada mora podsjećati na nešto što bi trebalo biti zdrav razum, poput zatvaranja vrata, to pokazuje koliko smo duboko zaglibili u iluziju jeftine i bezopasne energije - rekao je Marignac.
Dok u Francuskoj bjesni politička i potrošačka groznica, susjedna Švicarska ostaje bastion otpora masovnoj klimatizaciji. Iako ne postoji potpuna zakonska zabrana, posjedovanje fiksnog klima uređaja u privatnim kućanstvima iznimno je rijetko. Razlozi za to leže u složenoj kombinaciji stroge, kantonalno uređene legislative, duboko ukorijenjene kulture održivosti i tradicionalnog načina gradnje koji favorizira energetsku učinkovitost. Švicarske zgrade, građene da zadrže toplinu zimi, sa svojim debelim zidovima i kvalitetnom izolacijom, prirodno ostaju hladnije i tijekom ljetnih mjeseci.
Ugradnja fiksnog (split) klima uređaja smatra se građevinskom preinakom i podliježe strogim pravilima koja se značajno razlikuju od kantona do kantona, stvarajući regulatorni "patchwork". Kanton Ženeva slovi kao najrigorozniji. Ondje podnositelji zahtjeva za dozvolu u nekim slučajevima moraju dokazati medicinsku nužnost, primjerice liječničkom potvrdom kojom se potvrđuje da osoba pati od bolesti koja se pogoršava na vrućini. Proces dobivanja dozvole je dugotrajan i administrativno zahtjevan. Suočena s kritikama zbog složenosti procedure, šefica kantonalnog odjela za energiju, Delphine Bachmann, najavila je razmatranje "pojednostavljenja administrativnih procedura", ali je naglasila da cilj nije "otvoriti vrata poplavi" novih instalacija.
- Klima uređaj ne treba demonizirati. On može zadovoljiti legitimnu potrebu onih koji teško podnose vrućinu. Ali ima i posljedice: kada se dom hladi, toplina se ispušta vani. To je jedno od rješenja, ali ne smije postati jedino - izjavila je Bachmann.
U kantonu Zürich, najmnogoljudnijem u Švicarskoj, pristup je više tehnokratski. Za većinu instalacija čija je vanjska jedinica vidljiva na fasadi potrebna je građevinska dozvola. Postrojenja moraju zadovoljiti stroge norme o razini buke i energetskoj učinkovitosti (SIA 382/1), što jednostavan kućni projekt pretvara u dugotrajni proces koji može uključivati akustične studije i inženjerske elaborate. U kantonu Ticino, koji ima osjetno topliju klimu, procjenjuje se da je čak polovica postojećih sustava postavljena ilegalno, bez potrebnih dozvola, upravo zbog komplicirane birokracije.
Povrh građevinskih propisa, Švicarska je nedavno postrožila i kemijske regulative, prilagođavajući se najnovijem zakonodavstvu Europske unije. Nova Uredba o smanjenju rizika od kemikalija (ORRChem) dodatno ograničava upotrebu i emisiju fluoriranih stakleničkih plinova, koji se koriste kao rashladna sredstva. Uredba zabranjuje prodaju monosplit uređaja s rashladnim sredstvom čiji je potencijal globalnog zagrijavanja (GWP) 750 ili više. Za samostalne rashladne uređaje granica je postavljena na GWP od 150. Također, sustavi s velikom količinom rashladnog sredstva moraju imati ugrađen sustav za detekciju curenja s funkcijom upozorenja.
Ova regulatorna strogost odraz je stava da se hlađenje prostorija na niske temperature smatra nepotrebnim rasipanjem energije. Ipak, sve češći i intenzivniji toplinski valovi i u Švicarskoj potiču raspravu o tome je li takav pristup dugoročno održiv, pogotovo za ranjive skupine stanovništva.
