Gotovo devedeset godina nakon što je Amelia Earhart nestala iznad Tihog oceana, jedna od najvećih zagonetki u povijesti zrakoplovstva mogla bi dobiti novi nastavak. Nova ekspedicija u listopadu kreće prema nenaseljenom atolu Nikumaroro, malenom otoku u južnom Pacifiku, kako bi istražila neobičan objekt u laguni za koji dio istraživača vjeruje da bi mogao biti ostatak zrakoplova slavne američke pilotkinje.
Priča o novom tragu počela je gotovo slučajno. Umirovljeni pripadnik američke mornarice Mike Ashmore 2020. godine kod kuće je pregledavao satelitske snimke Nikumarora na svojem telefonu kada mu je pozornost privukao izduženi predmet u laguni. Ashmore, dugogodišnji zaljubljenik u misterij Amelije Earhart, snimio je zaslon i fotografiju podijelio na internetskom forumu organizacije TIGHAR, koja se desetljećima bavi istraživanjem njezina nestanka, podsjeća CNN.
Predmet je ubrzo dobio naziv "Taraia Object". Na mutnim satelitskim snimkama neki su u njemu prepoznali oblik nalik dijelu avionskog krila, dok su drugi tvrdili da je riječ tek o stablu ili komadu drveta. No arheolog Rick Pettigrew, izvršni direktor Archaeological Legacy Institutea, odlučio je provjeriti postoji li trag tog objekta i na starijim fotografijama. Analizirajući povijesne zračne snimke, utvrdio je da se slična anomalija može uočiti i na fotografijama nastalim nedugo nakon Earhartina nestanka, uključujući one iz 1938. godine.
Pettigrew će sada predvoditi novu ekspediciju u suradnji s kolegama s Purdue Universityja, američkim sveučilištem s kojim je i sama Earhart bila snažno povezana. Ekspedicija bi trebala krenuti 7. listopada prema Nikumaroru. Kada stigne do otoka, tim će detaljno snimiti lokaciju te sonarom i magnetometrima istražiti objekt u laguni. Tek ako rezultati pokažu da se ondje doista nalazi nešto neobično, istraživači će krenuti s iskopavanjem. Pettigrew vjeruje da bi mogli pronaći aluminijske ostatke Lockheed Electre 10E, zrakoplova kojim su Earhart i njezin navigator Fred Noonan pokušavali obići svijet.
Njihov posljednji let završio je 2. srpnja 1937. Earhart i Noonan letjeli su prema Howlandu, sićušnom otoku usred Tihog oceana koji im je trebao poslužiti kao postaja za opskrbu gorivom. Do njega, međutim, nikada nisu stigli. Posljednje radijske poruke pokazivale su da imaju velikih problema s pronalaženjem otoka te da im ponestaje goriva. Nakon toga komunikacija je prekinuta. Američke vlasti pokrenule su golemu potragu, no ni zrakoplov ni njegovi putnici nikada nisu pronađeni.
Najprihvaćenije objašnjenje i dalje je ono najjednostavnije: Electra je ostala bez goriva i srušila se u Tihi ocean u blizini Howlanda. To smatra i dio stručnjaka za povijest zrakoplovstva. Ipak, upravo činjenica da olupina nikada nije pronađena otvorila je prostor za brojne druge teorije, od razmjerno mogućih do gotovo nevjerojatnih.
Jedna od najupornijih jest takozvana teorija Nikumaroro. Prema njoj, Earhart i Noonan nisu pali u more nego su, nakon što nisu uspjeli pronaći Howland, skrenuli prema jugu te Electru spustili na široki koraljni greben tadašnjeg Gardner Islanda, današnjeg Nikumarora. Ondje su, prema toj pretpostavci, neko vrijeme iz zrakoplova slali pozive u pomoć, a zatim ostali zarobljeni na pustom atolu i na kraju umrli od žeđi, gladi, ozljeda ili kombinacije tih okolnosti.
Organizacija TIGHAR desetljećima pokušava dokazati upravo taj scenarij. Njezin osnivač Ric Gillespie posjetio je Nikumaroro čak 11 puta, a tijekom ekspedicija pronađeno je više predmeta za koje su istraživači smatrali da bi mogli biti povezani s nestalom pilotkinjom. Među njima su dijelovi kozmetičke opreme, staklene posudice, fragmenti noža i drvena kutija koja je možda nekoć služila za spremanje sekstanta, navigacijskog instrumenta kakav je mogao koristiti Fred Noonan.
Posebno zanimljiv trag predstavljaju ljudske kosti pronađene na Nikumaroru 1940. godine. Poslane su na Fidži, gdje ih je liječnik u to vrijeme procijenio kao ostatke muškarca. Kosti su nakon toga izgubljene, ali su njihove dimenzije ostale zapisane. Desetljećima poslije istraživači su te podatke ponovno analizirali suvremenim forenzičkim metodama te zaključili da bi ostaci mogli pripadati ženi tjelesne građe usporedive s Earhart. Konačan dokaz ipak nije bilo moguće dobiti jer kostiju više nema pa se ne može provesti suvremena DNK analiza.
Hoće li tajna stara devet desetljeća konačno biti otkrivena?
Zagovornici teorije Nikumaroro pozivaju se i na radijske signale zabilježene nakon nestanka zrakoplova. Smjerovi iz kojih su neki od njih navodno stizali presijecali su se u području blizu Nikumarora. Kada bi se dokazalo da je signale doista slala Earhart, bio bi to snažan argument u prilog tvrdnji da Electra nije odmah završila na dnu oceana. Problem je što nikada nije sa sigurnošću utvrđeno jesu li te poruke uopće dolazile iz njezina zrakoplova.
Dodatnu dozu opreza oko najnovijeg otkrića izaziva činjenica da se čak ni svi zagovornici teorije Nikumaroro ne slažu oko "Taraia Objecta". Ric Gillespie, primjerice, smatra da objekt na satelitskim snimkama nije dio zrakoplova nego stablo koje je oluja odnijela u lagunu. On i dalje vjeruje da su Earhart i Noonan završili na Nikumaroru, ali drži da je Electra nakon prisilnog slijetanja vrlo brzo završila u moru. Prema njegovoj teoriji, valovi su zrakoplov odvukli preko ruba koraljnog grebena i razbili ga, zbog čega na samom otoku više ne postoji velika, očuvana olupina koju bi bilo moguće pronaći.
Dok Pettigrewova skupina odgovor traži u plitkoj laguni Nikumarora, druga ekipa kreće potpuno suprotnim putem. Američka kompanija Nauticos priprema novu potragu po morskom dnu u okolici Howlanda. Njezin predsjednik Dave Jourdan smatra da podaci američke Obalne straže i nova analiza Earhartinih posljednjih radijskih poruka ne podupiru teoriju o slijetanju na Nikumaroro.
Nauticosov tim rekonstruirao je isti tip radijske opreme kakvu su koristili Earhart i američki brod Itasca, koji ju je 1937. čekao kod Howlanda. Tijekom pokusnih letova pokušali su što preciznije rekonstruirati komunikaciju i položaj zrakoplova u posljednjim satima prije nestanka. Posebno im je važna jedna od posljednjih Earhartinih poruka u kojoj je navela da čuje Itascu. Na temelju snage i frekvencije signala istraživači smatraju da su uspjeli preciznije procijeniti koliko je tada bila udaljena od Howlanda.
U novoj potrazi Nauticos planira koristiti četiri autonomna podvodna vozila opremljena suvremenim sonarima. Metalni predmet pravilnih i oštrih rubova trebao bi se na takvim snimkama jasno razlikovati od prirodnog okoliša. Tvrtka je već sudjelovala u nekoliko potraga za Electrom, ali bez uspjeha. Ni brojni drugi pokušaji nisu riješili misterij. Veliku pozornost 2024. izazvala je sonarom snimljena struktura na dnu oceana koja je oblikom podsjećala na avion, no naknadnom provjerom utvrđeno je da se radi o prirodnoj kamenoj formaciji.
I Nikumaroro je već više puta detaljno pretraživan. U jednoj od velikih ekspedicija 2019. sudjelovao je i poznati oceanograf Robert Ballard, čovjek koji je 1985. otkrio olupinu Titanica. Ni njegov tim nije pronašao konačan dokaz da su Earhart i Noonan posljednje dane proveli na tom udaljenom pacifičkom otoku. Zbog toga stručnjaci upozoravaju da svaki novi "konačni trag" treba promatrati s velikom dozom opreza. Gotovo svaka potraga tijekom proteklih desetljeća započinjala je uvjerenjem da je rješenje zagonetke napokon nadohvat ruke.
Interes za slučaj ipak ne slabi. Amelia Earhart još je za života bila jedna od najpoznatijih žena na svijetu. Rušila je zrakoplovne rekorde, 1932. postala prva žena koja je samostalno preletjela Atlantik i pretvorila se u simbol ženskog prodora u područje koje je tada gotovo potpuno pripadalo muškarcima. Njezin pokušaj leta oko svijeta 1937. javnost je pratila iz dana u dan, a iznenadni nestanak na samom vrhuncu slave pretvorio ju je u legendu.
Gotovo devedeset godina poslije potraga se tako ponovno odvija na dva suprotna fronta. Jedna skupina uvjerena je da se odgovor možda skriva u plitkoj laguni Nikumarora, u objektu koji je jedan zaljubljenik u zrakoplovnu povijest slučajno primijetio dok je uz jutarnju kavu pregledavao satelitske snimke na mobitelu. Druga smatra da Electra leži tisućama metara ispod površine Tihog oceana, negdje u blizini Howlanda.
Pettigrew vjeruje da je "Taraia Object" vrijedan ozbiljnog istraživanja i da bi listopadska ekspedicija mogla donijeti odgovor koji se čeka gotovo cijelo stoljeće. Ashmore, čovjek koji je predmet prvi uočio, poručuje da neće odustati čak ni pokaže li se da je u laguni tek stablo ili neki drugi prirodni objekt. Jer upravo odsutnost olupine, posmrtnih ostataka i konačnog odgovora već gotovo devet desetljeća održava živom jednu od najvećih misterija u povijesti zrakoplovstva.
