Prije samo tri godine, mladi sveučilišni profesor s Cambridgea Jason Arday (41) bio je prava zvijezda, osoba u kojoj su pisali ne samo stručni portali nego i tabloidi. Osim što je postao jedan od najmlađih predavača na toj uglednoj britanskoj obrazovnog instituciji, medijima je bio zanimljivih i zbog niza drugih biografskih detalja, od odrastanja u skromnoj doseljeničkoj zajednici, autizma, filmskog školovanja, izvanrednih sportskih rezultata…
A onda se preko noći sve promijenilo, Arday se našao po povećalom javnosti iz posve drugih razloga. Počeo se propitivati svaki detalj u njegovom životu, od navodnog plagiranja znanstvenih radova, do događaja iz privatnog života. Medijsko izvještavanje kulminiralo je ovih dana, nakon što je Arday pronađen mrtav u svome domu u Londonu.
Iznenadna smrt, čiji uzrok još uvijek nije otkriven, otvorila je nove javne rasprave, a usred jedne od njih našao se jedan od najgorljivijih Ardayevih kritičara, profesor Nathan Cofnas.
Taj američki filozof i samoproglašeni ''rasni realist'', objavio je ovih dana da ga Sveučilište u Gentu istražuje zbog diskriminacije Ardaya, a i spomenuta belgijska institucija potvrdila je da je protiv jednog svog zaposlenika pokrenula preliminarnu disciplinsku istragu te da je isti preventivno suspendiran. Rektorica Petra De Sutter i prorektor Herwig Reynaert poručili su kako akademska sloboda i otvorena rasprava jesu iznimno važni, ali ''nisu neograničeni'' i sa sobom nose odgovornost, izvijestio je BBC.
Iz Uprave Sveučilišta u Gentu nisu objavili detalje spomenutih mogućih disciplinskih prekršaja niti su osporili pravo Cofnasada da upozorava na plagiranje. Naglasili su, međutim, da ''vrlo ozbiljno'' shvaćaju njegove nedavne javne izjave povezane sa slučajem Arday. Cofnas pak tvrdi da ga istražuju ''zbog diskriminacije Ardaya'' te smatra da će na kraju dobiti otkaz. Belgijsko sveučilište poručilo je da se protivi diskriminaciji, mržnji i rasizmu te da bi Ardayeva smrt trebala biti povod za razmišljanje o načinu na koji se ljudi tretiraju kada se nađu u središtu javne kontroverze.
Samo šest dana prije Cofnasove suspenzije, 14. kolovoza 2026., Jason Arday pronađen je bez znakova života u svojem domu u Batterseaju, na jugu Londona. Djelatnici hitne medicinske pomoći su, nakon dolaska u njegov dom, mogli jedino konstatirati smrt. Londonska policija ocijenila je smrt poznatog profesora ''neočekivanom, ali ne i sumnjivom''. Drugim riječima, nema naznaka da je u njoj sudjelovala druga osoba. Službeni uzrok nije javno objavljen, piše The Guardian.
Mnoge je takav kraj šokirao jer je samo nekoliko godina ranije Ardayeva priča izgledala potpuno drugačije, poput filmskog scenarija.
Rođen u južnom Londonu u obitelji ganskog podrijetla, javno je govorio kako mu je kao trogodišnjaku dijagnosticiran autizam, isticao je da nije govorio do jedanaeste godine te da nije znao čitati i pisati do osamnaeste. Unatoč tome završio je fakultet, magistrirao i doktorirao te izgradio karijeru istražujući rasu, nejednakost i obrazovanje. Kada ga je Cambridge 2023., u dobi od samo 37 godina, imenovao profesorom sociologije obrazovanja, postao je najmlađi crni profesor u povijesti tog sveučilišta. Predstavili su ga kao ''renomiranog sociologa'', a njegov životni put opisali kao izniman.
No, iza inspirativne biografije već su se skupljala pitanja. Najozbiljnija su se odnosila na Ardayev doktorat koji je 2015. stekao na Liverpool John Moores Universityju. Usporedbe njegova rada s ranijom doktorskom disertacijom Paule Zwozdiak-Myers s londonskog Brunela rezultirale su velikim brojem odlomaka koji su poprilično nalikovali jedni na druge. Kako je pokazala naknadna medijska analiza, radilo se o više od stotinu spornih mjesta. Liverpool John Moores University pokrenuo je istragu nakon koje je zaključeno kako Arday nije počinio plagijat, već su problemi s citiranjem pripisani ''poštenim i razumnim pogreškama''.
Problem je bio u tome što time pitanja nisu završila. Portal Retraction Watch otkrio je da su i raniji Ardayevi znanstveni članci naknadno ispravljani. Jedan rad iz 2018. korigiran je 2023., a pritom su dodane reference kako bi bilo jasnije odakle su preuzete pojedine ideje. Usto su u tekstu izmijenjeni ili uklonjeni dijelovi opisa metodologije i neki citati ispitanika. Drugi njegov članak korigiran je pak 2024. zbog tekstualnog preklapanja s ranije objavljenim radovima.
Dodatno ulje na vatru dolio je The Times čija analiza Ardayevih radova je pokazala kako su neki ondje navedeni podaci jednostavno nemogući. Pronađeni su, primjerice, zbrojevi spolova ispitanika koji prelaze 100 posto, isti ili vrlo slični citati pripisani različitim osobama u različitim radovima te nedosljednosti oko etičkih odobrenja i financiranja istraživanja.
U središte priče tada je ušao Nathan Cofnas. On je objavio vlastitu analizu Ardayevih radova tvrdeći da je softverom za otkrivanje plagijata pronašao brojne odlomke koji su, prema njegovu mišljenju, preuzeti uz minimalne izmjene, ponegdje čak zajedno s pogreškama iz izvornog teksta. Cofnas je za CBS rekao da je pronašao ''opsežan plagijat'', uključujući dijelove koje je smatrao doslovnom kopijom.
No Cofnas nije bio neutralna figura izvan dotadašnjih ideoloških sukoba. Sam sebe opisuje kao ''race realista'' i zastupa tezu da genetika ima nezanemarivu ulogu u prosječnim razlikama u inteligenciji među rasnim skupinama. Još 2024. izazvao je skandal na Cambridgeu tekstom u kojem je tvrdio da bi u potpuno meritokratskom sustavu broj crnih profesora na Harvardu bio blizu nule te da bi crnci gotovo nestali s istaknutih položaja izvan sporta i zabave. Cambridge se tada javno ogradio od njegovih stavova, ističući da svi studenti i zaposlenici svoje mjesto na sveučilištu zaslužuju na temelju merituma.
Slučaj Arday tako je prerastao običnu raspravu o plagiranju i otvorio temu rasizma. Točnije, jedna strana tvrdila je da se legitimna pitanja o akademskom integritetu pokušavaju ugušiti optužbama za rasizam, dok je druga upozoravala da su stvarni ili mogući propusti jednog crnog znanstvenika postali gorivo za mnogo širi ideološki napad na politike različitosti i na crne akademike općenito.
U međuvremenu se istraga javnosti proširila s Ardayevih znanstvenih radova na gotovo svaki dio njegova života. Propitivane su tvrdnje da je u 35 dana istrčao 30 maratona, da je na traci za trčanje prešao 300 milja u tri dana pa onda i 600 milja u šest dana, sve kao dio humanitarnih akcija u sklopu kojih je navodno prikupio više od pet milijuna funti. Ultramaratonci koje su kontaktirali britanski mediji izražavali su sumnju u neke od tih rezultata, osobito zato što bi određeni pothvati predstavljali izvanredno dostignuće čak i među vrhunskim ultratrkačima. Pod povećalom su se našle i njegove navodne akademske veze, sportska prošlost, pa čak i tvrdnje o rasističkim napadima kojima je navodno bio izložen. Guardianova detaljna rekonstrukcija slučaja pokazuje koliko se brzo priča proširila: ono što je počelo kao pitanje nekoliko znanstvenih radova pretvorilo se u kolektivnu provjeru gotovo svake rečenice koju je Arday ikada izrekao o sebi.
S Cambridgea su početkom ovoga mjeseca isprva naglašavali da navode o doktoratu treba istražiti institucija koja je doktorat dodijelila odnosno Liverpool John Moores University, a potom su 5. kolovoza objavili da su dobili nove informacije o Ardayevim akademskim kvalifikacijama i počasnim položajima te su pokrenuli vlastitu istragu. Istoga dana Arday je dao ostavku. Tjedan poslije prorektorica Deborah Prentice najavila je još širu provjeru okolnosti njegova imenovanja 2022. i gotovo četverogodišnjeg rada na Cambridgeu, kao i neovisnu reviziju sveučilišnih procedura zapošljavanja.
Arday nikada nije priznao plagiranje. Podsjećao je kako su ranije istrage pokazale da nije počinio akademski prijestup te je priznao pojedine pogreške, ali je odbijao prihvatiti sliku o sebi kao varalici. Nekoliko dana nakon ostavke, pronađen je mrtav.
I tu završavaju činjenice, a počinje područje u kojem je nužan poseban oprez. Ardayeva obitelj nakon smrti izravno je povezala tragediju s pritiskom kojem je bio izložen. Rekli su da je više od tri godine bio meta ''kampanje kontinuiranog zlostavljanja'' i da je ''kampanja dezinformacija bila previše za njega''. Njegovi prijatelji i dio kolega također smatraju da su način i intenzitet javnog prozivanja imali razoran učinak na čovjeka koji se našao u središtu skandala.
Podsjetimo, službeni uzrok smrti još uvijek nije otkriven, no prema mnogima je ideikativno da je Arday je nakon nekoliko tjedana iznimno intenzivnog javnog pritiska i devet dana nakon odlaska s Cambridgea.
Njegova smrt je pogodila britansku javnost, o čemu svjedoči i činjenica da su se 18. kolovoza njemu u čast u Londonu okupili deseci tisuća ljudi, a ono što je trebalo biti bdijenje pretvroreno je u masovni skup protiv rasizma.
Kad je pak riječ o znanstvenoj zajednici, slučaj Arday potresa je na dvije razine. Prvo pitanje glasi: kako je moguće da jedno od najpoznatijih svjetskih sveučilišta nekoga predstavi kao akademsku zvijezdu, a zatim godinama poslije mora istraživati vlastiti postupak njegova imenovanja? Ako se pokaže da je bilo ozbiljnih akademskih nepravilnosti, odgovornost neće ostati samo na Ardayu nego će otvoriti i pitanje sustava koji ga je zaposlio, promovirao i javno pretvorio u simbol svojeg uspjeha.
Drugo je pitanje još neugodnije: gdje prestaje legitimna kontrola rada javne osobe, a počinje javno uništavanje čovjeka? Neupitno je da novinari i znanstvenici imaju puno pravo provjeravati vjerodostojnost informacija, no Ardayev slučaj pokazuje koliko se brzo takva provjera u doba društvenih mreža može pretvoriti u ideološki rat u kojem osoba više nije samo predmet istrage nego simbol obračunavanja oko rase, meritokracije i politika različitosti. Baš zbog toga spomenuta suspenzija Nathana Cofnasa može se protumačiti kao otvaranje novog poglavlja ove afere kojoj se, unatoč smrti njezina glavnog protagonista, kraj uopće ne nazire.
