Prvi put su izronili 2003., zatim 2011. godine. Desetljeća su provodili skriveni u podvodnoj tami, a sad sve češće gledaju u svjetlost sunca. Nizak vodostaj otkrio ih je ponovo 2022., pa 2024. Ove godine postali su tužna svjetska senzacija: Deseci olupina njemačkih brodova iz Drugog svjetskog rata nasukani na desnoj obali Dunava u srpskom Prahovu, na granici s Rumunjskom. Riječ je o ostacima velike njemačke riječne flotile koja je na dnu Dunava završila u rujnu 1944. I to tako što su je Nijemci sami potopili.
Dunav je tijekom većeg dijela rata bio jedna od najvažnijih njemačkih prometnih ruta prema jugoistoku Europe. Rijekom su prema Njemačkoj i područjima pod njezinom kontrolom prevožene sirovine, gorivo, oprema i druge ratne potrepštine. Nijemci su često koristili i velik broj trgovačkih brodova zaplijenjenih u okupiranim zemljama.
Tako je bilo do kolovoza 1944. godine. Crvena armija tada je prodrla u Rumunjsku i osvojila je. Do tada saveznica nacističke Njemačke, Rumunjska je promijenila stranu, pridružila se Saveznicima i 25. kolovoza Trećem Reichu proglasila rat. To je za njemačke snage u Crnom moru bio golem udarac. A na donjem toku Dunava nastao je ogroman problem. Velik dio lijeve obale rijeke odjednom je postao neprijateljski teritorij, a mogućnost povlačenja prema zapadu brzo se zatvarala.
Zbog toga je u kolovozu 1944. kontraadmiral Paul-Willy Zieb, dotadašnji šef njemačkog mornaričkog stožera zaduženog za brodogradilišta i tehničku potporu na Crnom moru, organizirao raspoloživa plovila za povlačenje Dunavom prema zapadu, odnosno prema teritoriju pod njemačkom kontrolom. Kada je prolaz kroz područje Đerdapa postao ugrožen, Wehrmacht je početkom rujna pokrenuo kopnene operacije kojima je trebao otvoriti koridor za prolazak flotile. Jedna od njih, na sjevernoj strani Dunava, nosila je kodni naziv ''Donauelfe'' odnosno Dunavski vilenjak.
Zieb je formirao golemi konvoj koji je više podsjećao na evakuacijsku kolonu nego na klasičnu ratnu flotu. Bili su tu tegljači, teglenice, desantna plovila, bolnički brod, civilna plovila prilagođena vojnim potrebama... Procjenjuje se da je na brodovima bilo više od 4000 ljudi. Neke procjene idu i do 8000. Njihov jedini put prema sigurnijem dijelu Dunava vodio je kroz Đerdapsku klisuru sjeverno od Prahova. No jedini prolaz već je bio pod nadzorom sovjetskih snaga. Nijemci su u nekoliko navrata pokušali probiti blokadu, ali bez uspjeha. Nakon četiri propala pokušaja postalo je jasno da se konvoj neće moći izvući.
U noći 6. rujna 1944. Zieb je naredio sustavno potapanje brodova kod Prahova. Posade su vlastita plovila slale na dno kako ne bi pala Sovjetima u ruke, ali i kako bi blokirale ili barem otežale plovidbu Dunavom svojem neprijatelju. Brodovi su potapani preko plovnog puta, jedan uz drugi, stvarajući prepreku na rijeci. Procjenjuje se da je tijekom operacije potopljeno između 160 i 220 njemačkih brodova na putu od Crnog mora do luke Prahovo u blizini Negotina, pisao je BBC Srbija prije nekoliko godina. No, prema nekim njemačkim izvorima, točnija brojka je ipak ova manja. Neki zapisi kažu kako se konvoj u jednom trenutku zaustavio u bugarskoj luci Silistra i tada je napravljena inventura flotile. Popisana su 163 broda. Upravo tu se spominje i brojka od oko 8000 ljudi, no brojke su se kasnije mijenjale, neki brodovi su "otpadali", neki novi su se pridruživali.
Flota je u Prahovu bila 1. rujna. Dva dana kasnije njemačko zapovjedništvo shvaća da same brodske snage neće biti dovoljne. Trebalo je kopnenim snagama otvoriti i držati obje obale Dunava kako bi brodovi mogli proći. Uz spomenutu operaciju "Donauelfe" na sjevernoj, rumunjskoj obali Dunava, jedna je započela i na južnoj, srpskoj obali. Ondje se prodor trebao osigurati u operaciji "Wassernixe'' odnosno Vodena sirena. No 7. rujna postaje jasno da glavnina flotile ipak ne može proći i slijedi njeno masovno potapanje. Kao razlozi se u nekim njemačkim izvorima navode nizak vodostaj Dunava, brojna rumunjska artiljerija s druge obale, veliki gubici, potrošena municija i nemogućnost opskrbe.
Gordana Karović, kustosica beogradskog Muzeja nauke i tehnike i jedna od vodećih poznavateljica priče o povijesti njemačke flotile ispričala je ovog ljeta za National Geographic kako ostaci potopljene njemačke flote danas služe kao svojevrsni ratni spomenik. "Oni čuvaju sjećanje na događaj koji, koliko mi je poznato, nema usporedbe iz razdoblja Drugog svjetskog rata", kazala je Karović.
Olupine su nakon rata djelomično uklanjane. Devet brodova izvučeno je u godinama nakon završetka sukoba. Dio njih kasnije je završio u JNA. No, veliki broj ostao je na dnu. Problem je što su neki od njih potopljeni zajedno s vojnim teretom, eksplozivom i streljivom. Svakom brodu mora se pristupati kao potencijalno vrlo rizičnom objektu. Iako su brodovi izranjali i prijašnjih godina, Karović smatra kako je ovog ljeta sve ipak puno dramatičnije. "Situacija je izvanredna", upozorila je Karović, opisujući razmjere povlačenja rijeke. Brodovi koji su se ranijih godina mogli vidjeti tek djelomično, sada iz vode vire u znatno većoj mjeri. Na pojedinim mjestima korito Dunava izgleda gotovo kao improvizirano groblje zahrđalih metalnih konstrukcija koje izviruju iz pijeska i mulja.
Srbija je inače prije nekoliko godina pokrenula veliki projekt uklanjanja dijela olupina. Operacija vrijedna približno 30 milijuna dolara trebala bi obuhvatiti 21 brod, a financijski je podržava Europska investicijska banka. Prema procjenama, prepreke u plovnom putu Srbiji godišnje stvaraju gospodarske gubitke od gotovo šest milijuna dolara. Čitav projekt odvija se uz velike mjere opreza. "Ova je operacija iznimno zahtjevna zato što količina i raspored eksploziva unutar olupina nisu poznati, što predstavlja stalnu opasnost koju se mora ozbiljno uzeti u obzir pri svakom planiranju", objasnila je Karović.
Na dosad izvađenim brodovima pronađene su velike količine neeksplodiranih ručnih bombi, municije za protuavionske topove, dubinskih mina i projektila velike razorne moći. Direktor Centra za razminiranje Republike Srbije Bojan Glamočlija rekao je za srpsku agenciju Fonet da su do sada iz korita rijeke izvučena tri plovila, među kojima je i jedan minolovac, dok su četiri plovila potkopana i gurnuta dublje u riječno korito Dunava, piše Danas.rs. Pored tih brodova, počelo je i vađenje četvrtog plovila, koje je raskomadano na tri dijela. U njegovom središnjem djelu uočena je dubinska bomba, koja je uklonjena i uništena, kazao je Glamočlija.
Pojasnio je i da nađeni eksplozivi imaju gotovo neograničeni vijek trajanja te da su i poslije 80 i više godina opasni i smrtonosni, zbog čega je potreban veliki oprez prilikom njihovog uklanjanja i transporta. Projekt uklanjanja brodova službeno je počeo u srpnju 2023., fizičko razminiranje i vađenje krenulo je u ljeto 2024. Prema pisanju srpskih medija projekt bi trebao biti dovršen u 2027. godini.
Mještani Prahova priču o potopljenim brodovima znaju već generacijama, no u širu javnost ona se probila tek 2003., kada su olupine prvi put značajnije izronile zbog izuzetno niskog pada vodostaja Dunava. Od tada je o toj temi u Srbiji snimljeno i nekoliko dokumentaraca, no kako su prije nekoliko godina pisale Vijesti.me, pojedini povjesničari priču o potopljenim brodovima nazivaju "posljednjim neispričanim misterijem Drugog svjetskog rata".
