Nova knjiga dvoje dopisnika New York Timesa, Maggie Haberman i Jonathana Swana, pod naslovom "Promjena režima: Unutar imperijalnog predsjedništva Donalda Trumpa", koja je upravo izišla, pruža dosad najdublji uvid u kaotično funkcioniranje Bijele kuće tijekom drugog mandata Donalda Trumpa. Temeljena na više od tisuću intervjua vođenih tijekom posljednje tri godine, uključujući i višestruke razgovore sa samim predsjednikom, knjiga iscrtava portret vođe koji je, oslobođen svih spona koje su ga kočile u prvom mandatu, postao moćniji, osvetoljubiviji i spremniji na rizike no ikad prije. Autori tvrde da su ga optužnice, sudski procesi i četiri godine izvan vlasti učinili samo odlučnijim u namjeri da instrumente američke države iskoristi za vlastite ciljeve, pretvarajući Ministarstvo pravosuđa u oruđe odmazde, a sam predsjednički ured u sredstvo za stjecanje profita.
Panika u Bijeloj kući zbog Epsteinovih dosjea
Jedan od najdramatičnijih dijelova knjige detaljno opisuje potpunu paniku koja je zavladala u najvišim ešalonima vlasti zbog objave dokumenata povezanih sa slučajem Jeffreyja Epsteina. Prema autorima, Trumpovi najbliži suradnici, uključujući potpredsjednika J.D. Vancea, bili su uvjereni da bi afera mogla uništiti predsjedništvo. U danima koji su prethodili objavi, Trump je, kako pišu Haberman i Swan, bio izvan sebe od bijesa, pucajući na svakoga tko bi spomenuo Epsteinovo ime i zahtijevajući da se cijela priča jednostavno "zakopa".
U jednom trenutku, Vance je suradnicima predložio "izvanredan PR gambit" - da Bijela kuća angažira popularnog voditelja Tuckera Carlsona kako bi u zatvoru intervjuirao Ghislaine Maxwell, Epsteinovu dugogodišnju suradnicu. Ideja je bila da bi Maxwell pred kamerama izjavila kako Trump nije imao nikakve veze s Epsteinovim zločinima, što bi pomoglo smiriti situaciju.
Vance je također smatrao da bi sve dokumente trebalo objaviti što je prije moguće. No, Trump se tome oštro protivio. U očajničkom pokušaju da zaustavi priču Wall Street Journala o njegovoj povezanosti s Epsteinom, nazvao je vlasnika News Corpa, Ruperta Murdocha, izvršnog direktora Roberta Thomsona i glavnu urednicu lista, Emmu Tucker.
- Praktički je vikao na nju, govoreći joj da sigurno 'mrzi Ameriku' - navode autori, pozivajući se na izvore iz razgovora.
Emma Tucker je kasnije novinarima u šali dobacila: "Za zapisnik, ja obožavam Ameriku!"
Kriza je razotkrila duboke podjele i disfunkcionalnost unutar administracije. Dan Bongino, utjecajni MAGA podcaster i tadašnji zamjenik direktora FBI-ja, kipio je od bijesa zbog načina na koji se Bijela kuća nosila sa skandalom.
Knjiga zaključuje kako je "Epsteinova kriza razotkrila nešto što su neki od Trumpovih najbližih savjetnika mjesecima odbijali vidjeti. Predsjednik je mogao lomiti institucije, preusmjeriti saveznu vladu protiv svojih neprijatelja... Ali nije, pokazalo se, mogao učiniti da Jeffrey Epstein nestane."
Moćniji od Staljina
Knjiga "Promjena režima" obiluje bizarnim anegdotama koje oslikavaju Trumpovu sliku o samome sebi. Tijekom jednog intervjua u ožujku, Trump je autorima s ponosom pokazao dokument na dvije stranice koji je navodno sastavio "jedan povjesničar". U dokumentu se tvrdilo da je Trump moćniji od nekih od najozloglašenijih vođa u povijesti, uključujući Atilu Huna, Džingis-kana, Napoleona, Staljina i Hitlera. Njihova je moć, stajalo je u tekstu, bila lokalna, dok Trump ima "globalni doseg". Recitirajući imena povijesnih tirana, Trump je objašnjavao kako svaki od njih zaostaje za njegovom moći kao američkog predsjednika.
- Oni su moć održavali strahom. Tko bi ikada učinio tako nešto? Je l' tako? - rekao je Trump, prema navodima iz knjige.
Kada su Haberman i Swan pokušali pronaći autora tog dokumenta, otkrili su da se ne radi o povjesničaru, već o dugogodišnjem caddyju i osobnom prijatelju slavnog golfera Garyja Playera. Caddy im je potvrdio da je svoju procjenu Trumpove moći prvo podijelio s Playerom, a kasnije ju je, tijekom partije golfa na Floridi, objasnio i samom Trumpu. Zanimljivo, netom prije izlaska knjige, Trump je isti taj dokument objavio na svojoj društvenoj mreži Truth Social, predstavljajući autora kao "predsjedničkog povjesničara", vjerojatno u pokušaju da preduhitri objavu knjige. Ta epizoda samo je jedna od mnogih iz knjige koju je CNN dobio na uvid prije objave.
Odmazda kao pokretačka snaga
Drugi mandat, kako ga opisuju autori, definiran je željom za odmazdom. Trump je bio opsjednut progonom svojih percipiranih neprijatelja, koristeći sve resurse federalne vlade kako bi im zagorčao život. Jedna od meta bio je Jerome Powell, predsjednik Federalnih rezervi. Iako ga na kraju nije otpustio, Trump je pokrenuo kampanju kako bi ga "mučio". Njegov fokus pao je na projekt obnove zgrade Federalnih rezervi.
- Što je s tom jeb*** zgradom? Možemo li to zaustaviti? Možemo li zaustaviti gradnju? Samo mu želim razbiti jeb*** jaja. Jeb** ga - govorio je Trump referirajući se na Powella.
Na koncu je osmislio plan da imenuje svoje saveznike u opskurnu Nacionalnu komisiju za planiranje glavnog grada kako bi blokirali projekt.
U drugom slučaju, u travnju 2025., Trump je naredio istragu protiv Chrisa Krebsa, bivšeg šefa Agencije za kibernetičku sigurnost, kojeg je otpustio 2020. jer je izjavio da su izbori te godine bili "najsigurniji u američkoj povijesti". Ironija je u tome što se Trump, dok je naređivao istragu, nije mogao sjetiti Krebsovog imena.
- Sjećam se da je bio neki odvjetnik u administraciji koji je rekao da su izbori bili pošteni i da nema prijevare. Tko je on bio? - pitao je Trump svoje osoblje.
Nakon što su mu suradnici pomogli identificirati Krebsa, Trump je kratko rekao: "Da, Chris Krebs. Što god se dogodilo s njim? Bio je loš. Pogledajte ga malo." Ubrzo je sastavljen predsjednički memorandum koji je "oslobodio resurse savezne vlade na čovjeka čiji je jedini prijestup protiv Trumpa bio taj što je potvrdio sigurnost i valjanost izbora 2020."
Knjiga donosi i niz živopisnih detalja o Trumpovom osobnom stilu. Bivši predsjednik toliko je zaokupljen estetikom da je osobno sudjelovao u preuređenju Ovalnog ureda. Nakon povratka na vlast, ured je brzo transformirao, dodajući zlatne detalje posvuda - od figurica i medaljona na kaminu do pozlaćenih rokoko ogledala dopremljene iz Mar-a-Laga. Jednog jutra, tajnica za medije Karoline Leavitt ušla je u Ovalni ured i zatekla Trumpa "s tubom superljepila u ruci, kako pokušava pričvrstiti zlatne ukrase na mramornu policu kamina". Autori napominju da taj prizor nije iznenadio nikoga u njegovom unutarnjem krugu.
Njegov odnos prema suradnicima često je bio brutalan. U knjizi je opisan sukob s ministrom trgovine Howardom Lutnickom oko carina. Trump ga je optužio da je postao "slab" i "mekan" otkad je došao u Washington.
- Nekad si bio ubojica, Howard. Sjećam se kad si imao trideset pet, bio si ubojica. A sada imaš svoju prekrasnu ženu, veliku kuću, i samo si mekan. I pičkica si. Znaš što si? Ti si pič*** - rekao mu je Trump.
Mjesecima kasnije, Lutnick mu je, nakon što su prihodi od carina počeli stizati, uzvratio vlastitom dosjetkom, rekavši predsjedniku da je on "tvoja pič*** od dvadeset pet milijardi dolara mjesečno".
Velik dio knjige bavi se i vanjskom politikom. Trumpov drugi mandat obilježila je odluka da se, uz Izrael, upusti u rat s Iranom. Autori opisuju njegov promjenjiv odnos prema izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu. U prvim mjesecima mandata Trump je navodno jednom skeptiku prema Izraelu rekao da ne želi imati "nikakve veze" s Netanyahuovim ratom protiv Irana. Drugom savjetniku, prema autorima, rekao je da je Netanyahu "prevarant", što je jedna od najtežih uvreda u Trumpovu rječniku.
Knjiga se bavi i Trumpovim odnosom prema Ukrajini i Volodimiru Zelenskom. Iako je u kampanji tvrdio da bi rat u Ukrajini mogao završiti za 24 sata, sukob se nastavio i u drugoj godini njegova mandata. Nakon žestoke rasprave u Ovalnom uredu između Trumpa, Zelenskog i potpredsjednika Vancea, Trump je navodno smatrao da je sukob pred kamerama bio izvrstan. Jednom savjetniku rekao je da je bilo "bolje od Pripravnika".
Posebno zanimljiv dio knjige odnosi se na Stevea Witkoffa, Trumpova posebnog izaslanika i dugogodišnjeg prijatelja iz svijeta nekretnina. Trump ga je postavio kao glavnog pregovarača u nekoliko kriznih područja, među njima Gazi i Ukrajini. Witkoff je, prema autorima, pokušavao postići dogovor s Vladimirom Putinom oslanjajući se na osobnu kemiju. Putin je, pišu, znao igrati na tu kartu, ali na bojištu nije popuštao.
U jednoj sceni iz Kremlja, Putin je tijekom sastanka nešto šarao po papiru. Witkoff ga je pitao što je nacrtao, a Putin mu je pokazao papir na kojem je pisalo "3+2" - skraćenica za teritorijalni okvir o kojem su razgovarali kao mogućem načinu zaustavljanja rata. Witkoff ga je tada zamolio da potpiše papir kako bi ga mogao ponijeti kući. Putin je potpisao crtež, a Witkoff ga je, prema knjizi, kasnije dao uokviriti.
