Ukrajina je samo tijekom 2024. godine zbog prijevara, rasipanja i lošeg upravljanja u obrambenoj nabavi izgubila oko 1,2 milijarde dolara, pokazuju povjerljive vladine revizije do kojih je došao The New York Times. Dokumenti otkrivaju ozbiljne propuste u sustavu koji bi u ratnim okolnostima trebao biti među najstrože nadziranim u državi, ali i u kojem su tvrtke povezane s problematičnim ugovorima nastavile dobivati nove poslove. Revizije Državnog ureda za reviziju i internog odjela Ministarstva obrane za 2024. i 2025. godinu dosad nisu bile dostupne javnosti.
Analiza tih dokumenata pokazuje da problemi nisu izolirani incidenti, već simptomi kronične bolesti unutar ukrajinskog obrambenog aparata. Revizori su otkrili šokantan obrazac - sedam od deset najvećih ukrajinskih vojnih dobavljača dobilo je nove državne narudžbe unatoč tome što su bili pod aktivnim kaznenim istragama zbog prijevara, nisu ispunili prethodne ugovore ili su im šefovi bili uhićeni pod teškim optužbama za korupciju.
Prema nalazima, Agencija za obrambenu nabavu (DPA) rutinski je dodjeljivala poslove tvrtkama koje nisu ni dokazale da su sposobne isporučiti traženo oružje, a neke od njih nisu posjedovale ni potrebne dozvole za takve poslove. Revizori su identificirali čak osamnaest tvrtki koje su sklopile nove ugovore iako nisu ispunile svoje ranije obveze. Od tih osamnaest, šest tvrtki nije uspješno izvršilo niti jedan prethodni ugovor. Jedna je tvrtka, primjerice, trebala isporučiti 600 specijaliziranih dronova. Nije isporučila nijedan. Nakon toga dobila je novi ugovor za još 1950 letjelica. Na vrijeme ih je stiglo samo 50.
Tamerlan Vahabov, bivši savjetnik Agencije, za New York Times je opisao posljedice takve prakse vrlo jednostavno: "Kada se roba ne isporuči ili se za nju plati previše, vojska ostaje bez onoga što treba, a država bez novca kojim bi mogla naručiti neko drugo oružje".
Revizori su izračunali da je oko 126 milijuna dolara izgubljeno samo zato što su odbijane jeftinije ponude ili je oružje plaćano skuplje nego što je bilo potrebno. U jednom propalom poslu i dalje se vodi spor oko najmanje 100 milijuna dolara unaprijed uplaćenog novca. Sve se to događalo dok je predsjednik Volodimir Zelenski od zapadnih saveznika tražio dodatno oružje i financijsku pomoć za nastavak obrane od Rusije.
Slučaj Pavlohrad
Jedan od najupečatljivijih primjera koji ilustrira dubinu problema je priča o kemijskoj tvornici Pavlohrad. Tijekom 2024. godine, ukrajinska vojska počela je primati tisuće minobacačkih granata koje su bile opasno neispravne. Sudski dokumenti otkrivaju da je tvornica vojsci prodala čak 233.000 neispravnih projektila. Neki od njih imali su problema s upaljačima ili pogonskim punjenjem, što je značilo da ili ne bi eksplodirali pri udaru ili, još gore, ne bi ni napustili cijev minobacača, predstavljajući smrtonosnu prijetnju za same vojnike koji su ih koristili.
Direktor tvornice Leonid Šiman uhićen je u travnju 2025., u jednom od najistaknutijih slučajeva navodne prijevare u ratnoj obrambenoj industriji, pod optužbom da je oštetio državu za otprilike 68 milijuna dolara. U kolovozu iste godine, osuđen je na pet godina zatvora u odvojenom slučaju zbog organiziranja sheme prodaje eksploziva po preuveličanim cijenama. No, unatoč tome što su dužnosnici bili svjesni problema s proizvodima i unatoč uhićenju direktora, revizijski dokumenti pokazuju da je Agencija za obrambenu nabavu nastavila sklapati nove, basnoslovne ugovore s njegovom tvrtkom. Dok je Šiman bio na slobodi uz jamčevinu, čekajući suđenje za korupciju, njegova tvrtka dobila je novi ugovor vrijedan 280 milijuna dolara. Vrhunac apsurda dogodio se kada je tvornici povjerena nabava gotovo cjelokupne količine topničkih granata kalibra 122 mm za ukrajinsku vojsku u 2025. godini, posao od strateške važnosti za cijelu zemlju.
Iste rakete, tri cijene
Drugi slučaj razotkriva kako se stotine milijuna dolara gube u nelogičnim odlukama o nabavi. Tijekom 2024. godine, DPA je raspisala natječaj za kupnju raketa za topništvo vrijedan stotine milijuna dolara. Tri tvrtke su dostavile ponude. Prva je nudila rakete po cijeni od otprilike 4.200 dolara po komadu, druga je tražila 4.600 dolara, dok je treća postavila cijenu od 5.100 dolara. Ključna informacija, koju su revizori zabilježili, bila je da su sve ponuđene rakete bile identične - proizvedene u istoj tvornici tvrtke Arca Defense u Turskoj. Jedina razlika bila je u cijeni. Najnižu cijenu ponudio je sam turski proizvođač, omogućujući izravnu kupnju bez posrednika.
Međutim, ugovor je dodijeljen tvrtki koja je podnijela najvišu ponudu - podružnici velikog češkog holdinga Czechoslovak Group. Umjesto da kupi rakete izravno od tvornice po najpovoljnijoj cijeni, ukrajinska vlada platila je češkoj tvrtki da djeluje kao posrednik. Prema procjenama, ova odluka povećala je račun Ukrajine za otprilike 130 milijuna dolara. Novac koji je mogao biti iskorišten za nabavu dodatnog oružja ili opreme jednostavno je nestao u posredničkoj marži. U svom izvješću, revizori su naglasili da nisu pronašli apsolutno nikakvo opravdanje za takvu odluku, pogotovo jer su prethodne revizije izričito preporučivale izbjegavanje posrednika kad god je to moguće.
Propali srpski posao
Treći slučaj vodi preko Srbije do američke tvrtke. Ukrajina je 2024. pokušavala kupiti rakete sovjetskog tipa od srbijanskog proizvođača. Zbog proruske politike Srbije, koja nije olakšavala izravnu prodaju oružja Ukrajini, posao se morao odvijati kroz lanac posrednika. Ugovor je dodijeljen državnoj ukrajinskoj tvrtki Spetstechnoexport, unatoč njezinoj problematičnoj prošlosti. Prema revizorima, tvrtka je već imala povijest neispunjenih ugovora, a njezini bivši šefovi bili su pod istragom zbog moguće pronevjere i pranja novca. Kao da to nije bilo dovoljno, Spetstechnoexport nije posjedovao ni potrebnu srpsku izvoznu dozvolu za rakete. Umjesto toga, tvrtka je priložila "pismo jamstva" od Glavne obavještajne uprave Ministarstva obrane, što su revizori ocijenili kao povlašteni tretman bez pravne osnove.
Spetstechnoexport je zatim sklopio podugovor s američkom tvrtkom Regulus Global, koju vodi bivši burzovni mešetar William Somerindyke Jr. Međutim, cijeli posao, vrijedan 1,7 milijardi dolara, počeo se raspadati. Tadašnji ministar obrane, Rustem Umerov, pokušao je eliminirati posrednike iz lanca nabave te je zatražio od Regulusa da pregovara izravno s državnom agencijom, izbacujući tako Spetstechnoexport iz igre. Dogovor je na kraju propao. Posljedice su bile porazne: do početka 2025. godine, Spetstechnoexport je postao najveći dužnik Agencije za obrambenu nabavu, s više neispunjenih ugovora od bilo kojeg drugog dobavljača. Ukrajinska vlada je tužila vlastitu državnu tvrtku tražeći naplatu penala i kamata, dok je Spetstechnoexport zauzvrat podnio financijske zahtjeve protiv Regulusa. Somerindyke je za New York Times izjavio da njegova tvrtka nije učinila ništa loše, već se jednostavno našla "uhvaćena u unakrsnoj vatri" tijekom reorganizacije ukrajinskog obrambenog sustava.
