Dolazak Volodimira Zelenskog u Beograd nije bio običan diplomatski posjet. Ukrajinski predsjednik došao je u jednu od rijetkih europskih prijestolnica u kojima Vladimir Putin i Rusija još imaju izrazito snažnu političku i društvenu potporu, u državu koja ni nakon više od četiri godine rata nije uvela sankcije Moskvi i koja velik dio plina još uvijek kupuje od Rusije. Dočekao ga je Aleksandar Vučić, predsjednik koji je balansiranje između Bruxellesa, Moskve, Washingtona i Pekinga pretvorio u jednu od osnovnih karakteristika svoje vlasti. I upravo je zato prizor Zelenskog pred počasnom gardom u Beogradu bio važniji od protokola.
Kyiv Independent, analizirajući njegov prvi službeni posjet Srbiji 8. kolovoza, postavlja jednostavno pitanje: što Kijev uopće želi od zemlje koja odbija sankcionirati Rusiju, a što Vučić može dobiti primajući ukrajinskog predsjednika u trenutku kada se i kod kuće nalazi pod možda najvećim političkim pritiskom posljednjih godina?
Odgovor vodi od srpskih tvornica streljiva i buduće proizvodnje dronova preko Kosova i ruskog plina sve do članstva Srbije u Europskoj uniji. I pokazuje da odnosi Beograda i Kijeva više nisu ni približno tako jednostavni kako bi se moglo zaključiti iz tradicionalnog srpsko-ruskog prijateljstva.
Zelenskom trebaju srpske granate
Na zajedničkoj konferenciji Vučić je naglasio da nisu razgovarali ni o kakvoj vojnoj suradnji. Srbija ima jednu od najrazvijenijih obrambenih industrija u jugoistočnoj Europi, naslijeđenu još iz jugoslavenskog vojnoindustrijskog kompleksa. Državni Yugoimport SDPR i niz srpskih tvornica proizvode streljivo, rakete, minobacačke i topničke projektile, pješačko oružje, vojna vozila i drugu opremu. Za Ukrajinu je posebno važna činjenica da Srbija može proizvoditi velike količine streljiva kompatibilnog sa sovjetskim sustavima koje ukrajinska vojska još koristi.
Profesor Florian Bieber sa Sveučilišta u Grazu za Kyiv Independent zato procjenjuje da je upravo pitanje streljiva vjerojatno jedan od najvažnijih razloga zbog kojih Kijev želi produbiti odnose s Beogradom. Malo je država u Europi koje još mogu isporučivati velike količine takvih kalibara.
Službeno, Srbija tvrdi da Ukrajini ne prodaje oružje. No tu počinje siva zona. Srpsko streljivo već godinama završava na ukrajinskom bojištu preko posrednika. Financial Times je još 2024. procijenio da je od početka ruske invazije u Ukrajinu preko trećih država stiglo srpskog streljiva vrijednog oko 800 milijuna eura. Beograd odgovara da legalno prodaje robu drugim državama i da ne može kontrolirati kamo će ona biti preprodana nakon što napusti Srbiju.
Moskva, međutim, takva objašnjenja nije prihvatila. Ruska vanjska obavještajna služba SVR prošle je godine otvoreno optužila srpsku obrambenu industriju da pokušava Rusiji "zabiti nož u leđa". Pod ruskim pritiskom Vučić je u lipnju 2025. privremeno zaustavio izvoz oružja, ali je poslije javno rekao da je Srbija spremna prodavati streljivo zemljama Europske unije čak i ako ono na kraju završi u Ukrajini. To je zapravo srž Vučićeve formule. Srbija ne šalje granate Zelenskom. Srbija ih prodaje nekome drugome. A što taj netko zatim učini s njima - više nije problem Beograda.
Stižu i dronovi
Možda najzanimljiviji trenutak konferencije u Beogradu nije se odnosio na ono što su dvojica predsjednika dogovorila, nego na ono što bi tek moglo doći. Vučić je objavio da bi u Srbiji u rujnu trebala početi raditi prva tvornica dronova nastala u suradnji s izraelskim partnerima i pozvao Zelenskog na njezino otvaranje. Prema informacijama koje prenosi Kyiv Independent, pozivajući se na ranije izvještavanje BIRN-a, zajedničko poduzeće trebali bi činiti izraelski Elbit Systems s 51 posto udjela i srpski Yugoimport SDPR s 49 posto. Tvrtka u trenutku objave teksta još nije bila evidentirana u srpskom registru, pa Kyiv Independent naglašava da strukturu vlasništva nije mogao neovisno potvrditi. Plan je navodno proizvodnja malih sofisticiranih borbenih dronova.
Vučić pritom vrlo pažljivo govori o budućnosti. Vojne suradnje s Ukrajinom sada nema, rekao je. Što će biti nakon rata, druga je stvar. To je dovoljno neodređeno da ne izazove otvoreni sukob s Moskvom, ali i dovoljno jasno da Kijevu ostavi otvorena vrata.
Zašto Zelenski uopće ide Vučiću?
Srbija se godinama doživljava kao jedan od europskih zemalja koje su najbliže Rusiji. Ruske zastave i Putinovi portreti u Beogradu nisu neobična pojava, a proruski sentiment u dijelu srpskog biračkog tijela znatno je jači nego u drugim europskim državama. Kada Zelenski u takvom Beogradu dobije crveni tepih, počasnu gardu i zajedničku konferenciju s predsjednikom Srbije, Kijev dobiva simboličku pobjedu upravo tamo gdje Moskva smatra da ima saveznika.
Srpski politolog Aleksandar Đokić za Kyiv Independent opisao je posjet kao još jedan diplomatski udarac Rusiji: Zelenski ulazi u prostor koji Moskva tradicionalno smatra dijelom svoje sfere utjecaja.
U Beogradu se razgovaralo o trgovini, energetici, infrastrukturi, željeznicama, lukama, poljoprivredi i budućoj obnovi Ukrajine. Zelenski je još u svibnju govorio o ponovnom pokretanju pregovora o slobodnoj trgovini sa Srbijom. Tijekom posjeta dvije strane potpisale su i memorandum o suradnji u području zdravlja životinja i sigurnosti hrane. Vučić je obećao i da će Srbija sudjelovati u obnovi jednog manjeg ukrajinskog grada ili regije, iako zasad nije objavljeno o kojem se području radi.
Kosovo je istodobno problem i veza između Srbije i Ukrajine
Postoji još jedna vrlo važna veza između Beograda i Kijeva koju često zasjeni odnos Srbije s Rusijom. Ukrajina ne priznaje Kosovo. Srbija zauzvrat priznaje teritorijalnu cjelovitost Ukrajine u njezinim međunarodno priznatim granicama, uključujući Krim i područja koja je okupirala Rusija.
Vučić je to ponovno javno izgovorio uz Zelenskog: "Srbija se drži Povelje Ujedinjenih naroda i teritorijalnog integriteta Ukrajine, baš kao što je zahvalna Ukrajini što podupire teritorijalni integritet Srbije".
Za obje države riječ je o osjetljivom principu. Ukrajina teško može priznati Kosovo jer je Kremlj upravo kosovski presedan koristio u propagandnom i pravnom opravdavanju svojih poteza prema Krimu, a kasnije i drugim okupiranim ukrajinskim teritorijima. Nikola Burazer iz beogradskog Centra za suvremenu politiku za Kyiv Independent objašnjava da je zbog toga promjena ukrajinskog stava prema Kosovu politički vrlo komplicirana. Ukrajinski zastupnik Oleksij Gončarenko smatra nepriznavanje Kosova diplomatskom pogreškom i pozvao Kijev da prizna Kosovo. Tu se pojavljuje paradoks. Srbija se tradicionalno oslanjala na Rusiju upravo zbog Kosova, računajući na ruski veto u Vijeću sigurnosti UN-a. Ali pravni princip na kojem Srbija gradi svoju poziciju prema Kosovu - nepovredivost međunarodno priznatih granica - istodobno je gotovo identičan principu kojim Ukrajina osporava rusku okupaciju svojeg teritorija.
Što Vučić dobiva od Zelenskog?
Ako je prilično jasno što treba Zelenskom, zanimljivije je pitanje zašto je Vučiću baš sada trebao ukrajinski predsjednik u Beogradu. Srbija od pada nadstrešnice na novosadskom željezničkom kolodvoru u studenome 2024., kada je poginulo 16 ljudi, prolazi kroz najveći i najdugotrajniji val protuvladinih prosvjeda posljednjih godina. Studentski pokret prerastao je u znatno širi bunt protiv vlasti, a deseci tisuća ljudi zahtijevali su prijevremene izbore.
Istodobno raste pritisak Bruxellesa. Europska komisija upozorava na usporavanje reformi i nazadovanje u području slobode izražavanja. EU je ove godine zaustavio određene isplate Srbiji zbog spornih promjena u pravosuđu. Vučiću zato treba nešto što može pokazati Zapadu.
A posjet Zelenskog gotovo je idealan. S jedne strane, od njega kod kuće gotovo nema izborne koristi. Proruski birači sigurno neće postati oduševljeniji predsjednikom zato što je u Beogradu dočekao čovjeka kojeg ruska propaganda godinama prikazuje kao neprijatelja. S druge strane, u Bruxellesu se lijepo vidi.
Vučićeva stara igra na dvije stolice
Burazer za Kyiv Independent Vučićevu strategiju opisuje kao dugogodišnju sposobnost da jednu politiku vodi kod kuće, a drugu prezentira Zapadu. Posjet Zelenskog uklapa se upravo u takav obrazac: ne mora izazvati dramatičan potres u Srbiji, ali u Bruxellesu može donijeti političke bodove, pogotovo u trenutku kada su pregovori o članstvu Srbije u EU praktički zaglavljeni.
Florian Bieber ide korak dalje. Smatra da Vučić, suočen s pritiskom kod kuće i sve snažnijim kritikama iz EU-a, ponovno pokušava dokazati Zapadu da je nezaobilazan - čovjek bez kojega se ne može održavati stabilnost Srbije i šireg Balkana.
U komentaru za Kyiv Post, srpski stručnjak za sigurnost i međunarodne odnose Orhan Dragaš ide dalje od analitičara Kyiv Independenta. Njegov je tekst mišljenje, a ne novinarski izvještaj, što je važno naglasiti. Dragaš smatra da se Vučićev potez ne može objasniti samo uobičajenim balansiranjem prema Bruxellesu. Argument mu je jednostavan: da je Vučiću bilo stalo isključivo do izbora, Zelenskog sada ne bi doveo u Beograd. Dragaš smatra da je Vučić procijenio kako je ozbiljniji odnos s Ukrajinom dugoročno važniji za Srbiju od kratkoročnog izbornog komfora. Tu se njegova interpretacija razlikuje od klasične priče o Vučiću kao čovjeku koji samo balansira. On napominje da Srbija ne bi trebala dopuštati Moskvi da određuje granice njezine vanjske politike i da nema razloga žrtvovati odnose s Ukrajinom zbog rata koji je pokrenuo Vladimir Putin.
