Ginu je to već pošlo za rukom, a sad je na red došla votka. Za one koji ju piju - mali test: osjećate li u vašoj čaši votke okus mladih krumpirića, uz notu prženih oraha i slatkog vrhnja?
Vjerojatno ne. Ali destilerije su krenule u bitku za novim okusima votke, slično kao što su to prije nekoliko godina počeli proizvođači gina i koji su u kratkom roku postigli što su htjeli. Danas svi traže gin jer se vratio u modu.
Stoga su i proizvođači votke počeli razgovarati o 'notama i terroiru'. Destilerije žele votku uzdignuti iz običnog pića za partijanere u sofisticiranu čašu užitka, piše Wall Street Journal.
Naime, prema američkim propisima, votka bi trebala biti piće bez 'prepoznatljivog karaktera, arome, okusa ili boje'.
Ryan Burchett, vlasnik tvrtke Mississippi River Distilling Co., koji proizvodi votku, kaže da je to dovelo votku u 'kategoriju dosadnih pića'.
Ben Lindsay, osnivač Global Vodka Alliance pak kaže da, kad je u pitanju votka, filozofija i nije u okusu, jer dati ljudima votku znači dati im osjećaj da piju alkohol bez ikakvog okusa.
Desetljećima je votka bez okusa bila znak umijeća proizvodnje ovog pića, ali joj sad novi trendovi žele nametnuti i 'karakter' jer smatraju da oni koji ju piju, upravo to i žele. Iako u SAD-u još uvijek najjači alkohol koji se može naći na tržištu, gubi utrku s drugim alkoholnim pićima.
Kyle Siegel, barmen sa sjedištem u New Yorku, kaže da su on i njegovi prijatelji sklopili pakt kako bi izbjegli upoznavanje ljudi koji piju votku sa sodom. "To je netko vrlo jednostavan i monoton", smatra on.
Stoga su se destilatori počeli natjecati u stvaranju sofisticiranih okusa.
Belvedere, brand votke u vlasništvu LVMH Moët Hennessy Louis Vuitton SE, nedavno je lansirao dvije "single-estate" vodke napravljene od raži iz različitih farmi u Poljskoj. Kažu da se odmah može osjetiti razlika u terroiru - odnosno u mikropodneblju u kojem je nastala, uključujući tlo, topografiju i klimu. Jedan od njih ima "note crnog papra, prženih oraha i vrhnja", a druga "slana karamela, dodir meda i bijeli papar."
Vodke s dodanim okusima, poput limuna ili limete, regulirane su kao druga kategorija.
Gospodin Lindsay kaže da votka ima teži zadatak od viskija, koji se prodaje prema dobi i vrsti bačvi u kojima je odležao, ili džina koji ovisi o biljnim supstancama. "Problem s votkom je što ju nije tako teško proizvesti i oko nje onda nema nikakve priče", govori on.
"Nikad nisam razumjela votku", rekla je Rachel Coldbreath, koja radi za odvjetničku tvrtku i preferira viski. "To je samo jako loše temperirana voda."
Donekle je u pravu ako se uzme u obzir da se voda doista koristi u proizvodnji votke, ali i ovaj put, kao uostalom oko većine stvari u SAD-u, sve se vrti oko prodavanja magle:
Kalifornijska destilerija Hangar 1 svoju bocu votke prodaje po cijeni od 134 dolara jer ju proizvodi od vode iz magle za koju koriste vlastite hvatače magle - mreže koje zadržavaju vlagu u zraku - oko područja zaljeva San Francisco.
Voda ima mineralnu aromu, tvrde u destileriji Caley Shoemaker. "Ima okus poput toplog mokrog kamenja ili toplog vlažnog kolnika nakon oluje", rekla je.
Škotska Arbikie Ltd. također tvrdi da njena 'iz polja u bocu' vota ima karakter obalne magle za koju kaže da je česta pojava u kraju gdje je imanje i destilerija, te da ona proizvodi votku s istim umijećem s kakvim se proizvodi whisky.
"Rekao bih da je terroir u votki ekstreman", kaže Dan Jago, izvršni direktor Berry Bros & Rudd, 321-godinu stara trgovina vinima iz Londona koja prodaje i raritetna žestoka alkoholna pića.
Votka se može proizvesti iz mnogih biljaka. Može se destilirati od pšenice, kukuruza, ali i krumpira, pa čak i iz mlijeka, a može imati i do 95 posto alkohola, dok se u bocama puni na maksimalno 40 posto.
Američki ured za trgovanje i porez na alkohol i duhan, već desetljećima definira votku kao piće bez okusa, boje i mirisa, pa se sad razmatraju i novi standardi. Agencija traži javnu raspravu o tome treba li zadržati zahtjev da je votka piće bez „prepoznatljivih“ osobina ili je drugi standard prikladniji.
'Grey Goose' votka koju proizvodi Bacardi Ltd. i košta 100 dolara, te kaže da sadrži delikatne arome brioša i francuskog kruha i tonove čokolade, espressa i kuhanog oraha - traži i više od toga. Piće se ne opisuje kao votka, nego kao "specijalni proizvod destiliranog alkohola".
Regulator je pak rekao da ne diskutira o pojedinačnim aplikacijama.
Mnogi u industriji osuđuju propise koji nalažu da votka bude bez izražene arome ili okusa. - Osobno mislim da je to glupo, jer na tržištu ne bi bilo toliko vrsti votke da je to istina", kaže Shoemaker.
'Smirnoff' - najprodavaniji brand vodke - naglašava da, upravo zbog toga što nema ni boju, ni okus, ni miris, votka je odlična podloga ili dodatak miksevima.
Počevši od 1950-ih, votka je postala simbol mlađih konzumenata koji su ju počeli piti sa sokom od naranče. Do sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća, to se pomaknulo prema koktelu kao što je Moskva Mule i ljubiteljima James Bonda koji je promovirao votka martini.
" Ako uzmete prosječnog potrošača i sipate 10 različitih boca, te mu stavite povez preko očiju, teško da će itko reći koju votku pije", rekao je Bob Kunze-Concewitz, izvršni direktor tvrtke Campari, koja posjeduje Skyy votku. "Votka se unapređuje samo ambalažom i imidžem brenda", kaže on. Način na koji inovirate votku radi na ambalaži i imidžu marke."
Ipak 'Smirnoff' u vlasništvu Diageo PLC-a krenuo je s desecima okusa poput Kissed Caramel, Iced Cake i Root Beer Float, ali su ubrzo s tim prestali jer su rekli da su se barmeni udaljili od brenda, a oštetili su i osnovni proizvod.
Beam Suntory nedavno je izdao 'Effen votku' s treperavom LED rasvjetom s porukama.
Ukupni udio votke na američkom tržištu alkoholnih pića po vrijednosti pao je na 25,9% u 2017. godini, s 29,7% u 2013., prema istraživanju industrije IWSR. Globalno, potrošnja votke dosegla je vrhunac u 2008. godini.
Kada je riječ o različitim stilovima, proizvođači vodke kažu da je ova industrija odavno kapitalizirala dvosmislenost pojma "prepoznatljiv".
