Boli li vas sve nakon putovanja avionom tijekom kojega ste, naravno, cijelo vrijeme sjedili? Lako je moguće da je riječ o dizajnu sjedišta, objašnjava WSJ. Avioprijevoznici imaju mnoštvo izbora kada naručuju sjedala za svoj avion. Sjedaća ploha jedan je od najvažnijih elemenata osjećaja udobnosti i jedan od najproučavanijih. Što dulje to bolje zato što tako dobijete veći oslonac pod bedrima. No, neki avioprijevoznici škrtare. Neki smanjuju duljinu plohe za sjedenje kako bi uštedjeli na težini.
"Počinju vam se pojavljivati točke naprezanja u leđima. Patite, a ne znate zašto", kaže Robert Funk, potpredsjednik za prodaju i marketing u odjelu za sjedišta Zodiac Aerospacea. Većina američkih prijevoznika odlučuju se za duljinu od 46 centimetara, Singapore Airlines u svojim premium economy kabinama na dugim letovima s Airbusom A350 koristi 48 centimetara.
Ta sjedala imaju i oslonce za odmaranje nogu, što može opustiti mišiće, poboljšati cirkulaciju krvi, a s takvom sjedišta ćete i teže otklizati, primjerice kad se naslonite unazad tijekom 18-satnog leta. Sljedeći izbor avioprijevoznika koji može utjecati na udobnost je visina sjedišta od poda. 46 centimetara smatra se nekim standardom u SAD-u, dok u Europi pojedini avioprijevoznici traže veću visinu, računajući da će im putnici biti višeg rasta.
U Aziji pak neki avioprijevoznici traže visinu od 43 centimetara. Southwest Airlines ima nekoliko varijanti; od 43 do 46 centimetara, a kada su ih iz WSJ-a pitali zašto je tome tako, odgovorili su da se nižim sjedištima "povećava osobni prostor putnika". Proizvođači kažu da na osjećaj udobnosti sjedišta utječe niz stvari, pa tako i stvari poput temperature u kabini, osvjetljenje, temperament putnika, osobno raspoloženje prilikom ukrcavanja, konačno i ljubaznost osoblja.
Pojedini avioprijevoznici nadalje vole naručivati sjedala s mekšim, neka druga s tvrđim osloncem za glavu. Mnogi inzistiraju na prilagođavanjima čak i onda kad ih proizvođači suoče s rezultatima istraživanja po kojima se ovo ili ono pokazalo najbolje ocijenjenim, najudobnijim.
"Ima u tome znanosti, a ima i nekakve ne-baš-znanosti", kazao je Alex Pozzi, potpredsjednik odjela za tehnologiju i razvoj sjedišta u Rockwell Collinsu. Nadalje, koliko će putnicima biti udobno ovisi i o čistoći, čak i o boji. Ispostavilo se da sjedišta pojedinih boja putnici ocjenjuju kao puno udobnija od sjedišta u drugoj boji, iako je, osim toga, riječ o identičnom modelu.
A što se tiče onih putnika koji misle da nitko ne smije prodrijeti u njihov prostor naginjanjem sjedišta, loša vijest za njih; na taj se način povećava udobnost zato što se dio opterećenja na dio na kojem počiva stražnjica na taj način prebacuje na dio na koji se naslanjaju leđa, što je onda dobro i za krvotok i za pritisak na kritične dijelove tijela.
Problem se, međutim, najčešće događa zato što avioprijevoznici ponekad, pokušavajući ugurati što više putničkih mjesta, ne vode računa o tome koliko objektivno ostaje mjesta za naginjanje sjedišta. Neki drugi, pak, pretjeruju u najvećem mogućem nagibu naslonjačkog dijela, misleći da time putnicima rade uslugu, a ne vode računa o tome koliko je to racionalno u odnosu na prostor u avionu.
Proizvođači su uočili da najveće razine udobnosti postižu kada uspiju postići najmanje opterećenje na dio kosti u zdjeličnom dijelu koje služe za sjedenje. Većina sjedišta više se ne proizvodi tako da se na tvrdi metal pričvršćuje spužva kao ublaživač, nego tako da se gradi fleksibilna struktura poput fleksibilne dijafragme na kojoj se sjedi, a koja se može prilagođavati različitim oblicima, veličinama i pokretima putnika dok sjedi.
Jedan od novijih problema proizvođača je i to što današnji avioni lete sve dulje i dulje. Regionalni avioni koji su nekoć bili zamišljeni samo za kratke letove, sada lete i po četiri sata. Oni izvorno konstruirani kao Boeing 737 sada lete preko cijelog kontinenta.
