Tehno
951 prikaza

"Protivnici izmišljaju da će Direktiva uništiti internet"

Romana Matanovac Vučković
privatni album
Glazbenica i pravna stručnjakinja objašnjava zašto treba štiti autorska prava na internetu

Autorska prava su kompleksna stvar. Autorska prava unutar Europske unije gdje postoji 28, uskoro 27, različitih tumačenja istih prava ubacuje dodatnu kompleksnost u čitav sustav. Zašto recimo Netflix ima različitu ponudu filmova u različitim državama članicama EU? Jer su matične kompanije vlasnice autorskih prava već ranije ih prodala nekoj kompaniji unutar te države. Zašto je iTunes godinama kasnio s dolaskom u Hrvatsku? Jer je bilo teško ispregovarati nove distribucijske ugovore s raznim tijelima za zaštitu tih prava, od ZAMP-a pa do izdavačkih kuća.

Direktiva o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu radi upravo na rješavanju takvih stvari. Izv. prof. dr. sc. Romana Matanovac Vučković, profesorica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, voditeljica Poslijediplomskog specijalističkog studija Intelektualno vlasništvo na Sveučilištu u Zagrebu, jedna je od najvećih pobornica spomenute direktive. U razgovoru za Express otkriva zašto ona podržava takvu direktivu.

Koje je vaše općenito mišljenje o Direktivi o autorskim pravima, je li to dobra stvar i hoće li donijeti više dobrobiti ili negativnosti? Koje su pozitivne, a koje eventualne negativne strane usvanja Direktive o autorskim pravima?

Direktiva o autorskom pravu na Jedinstvenom digitalnom tržištu trebala bi u Europskoj uniji na novi, bolji i primjereniji način urediti zaštitu kreativnih, kulturnih i medijskih industrija u odnosu na gigante poput Googlea. Ona ima za cilj osigurati da stvaratelji tih sadržaja: autori, izvođači, njihovi publisheri, producenti te novinski nakladnici dobiju primjereni udio u zaradi koju korištenjem njihovih sadržaja ostvaruju velike internetske platforme za dijeljenje sadržaja, poput Youtubea ili medijski agregatori poput Google news-a. Za europske, pa time i hrvatske kreativne, kulturne i medijske industrije Direktiva bi trebala donijeti puno dobrobiti i bolju poziciju na Internetu. S druge strane, oni koji bi trebali plaćati za tuđe sadržaje koje su do sada besplatno koristili tvrde da je Direktiva negativna jer „guši slobodu na Internetu“. Tvrde da efikasna zaštita autorskih prava „onemogućuje razvoj Interneta“.

Međutim, ne može biti slobode i zdravog poduzetništva ako gradite svoj prosperitet jednostavno uzimajući tuđe stvaralaštvo koje niste platili. Ne može biti pravično da onaj tko ima više milijuna pregleda svoje pjesme na Youtubeu od toga zaradi par kuna dok platforma ubere praktički svu zaradu od reklame stavljene uz tu pjesmu. Direktiva neće ugušiti slobode niti onemogućiti razvoj Interneta. Naprotiv, ona bi trebala stvoriti pravnu podlogu za razvoj kreativne, kulturne i medijske raznolikosti te prosperitet profesionalnog bavljenja stvaralaštvom i novinarskim nakladništvom. Naravno, neće ova Direktiva riješiti sve probleme autorskoga prava na Internetu ali je vrlo važan korak prema naprijed. Uređujući odgovornost platformi Direktiva nastoji osigurati da stvaratelji i platforme „sjednu za stol“ i dogovore uvjete licenciranja zaštićenih sadržaja. Kreativnim, kulturnim i medijskim industrijama je interes da se njihovi sadržaji koriste i da od njih zarađuju. Stoga se ne bih osvrtala na „izmišljene“ negativnosti koje ističu protivnici Direktive tvrdeći da će ona uvesti svekoliku cenzuru i zaustaviti Internet kakav danas poznajemo. To su priče koje su jednostavno netočne. Ipak, valja reći da su u prijelaznom razdoblju, dok se ne uspostave novi odnosi na temelju Direktive i novi poslovni modeli, moguća neka početna nesnalaženja zbog kojih će neki sadržaji postati nedostupni. Za nadati se da će ta nesnalaženja ipak biti kratkotrajna.

Brojne polemike vode se o dva specifična članka te Direktive - članku 11. i članku 13.  Koje je vaše mišljenje o ta dva članka i onome što govore? 

Članak 11. uređuje novo pravo novinskih izdavača koje do sada nije postojalo. Na temelju toga prava novinski izdavači će moći kontrolirati preuzimanje njihovih izdanja na Internetu i ostvariti primjerenu naknadu od takvih preuzimanja. Ako, međutim, žele svoje medijske sadržaje na Internetu prepuštati drugima na preuzimanje besplatno, iz bilo kojeg razloga, i to će moći. Sve će ovisiti o volji novinskog izdavača koji može odlučiti kakav način i model distribucije njegovih sadržaja putem Interneta mu odgovara. Članak 11. je prvenstveno usmjeren na uspostavljanje odgovornosti medijskih agregatora ali ni drugi više neće smjeti bez pitanja, odgovornosti i dogovora o plaćanju koristiti tuđe medijske sadržaje. Naime, nije održiv medijski ekosistem ako profesionalni novinari i nakladnici ne mogu zaštititi svoj kreativni rad i od njega imati dovoljno za pristojan život i daljnje profesionalno poslovno djelovanje. Zato smatram ovaj članak izuzetno važnim za zaštitu profesionalnog medijskog rada.

Članak 13. uređuje novu odgovornost platformi za dijeljenje sadržaja koje bi po njemu bile dužne platiti primjerenu naknadu za dijeljenje glazbe, audiovizualnih i sličnih sadržaja. Sadašnji poslovni modeli i na njima zasnovane cijene zaštićenog sadržaja nisu održivi jer su stvorili situaciju u kojoj platforme zarađuju ogromne količine novca a stvaratelji nemaju ni za „životarenje“ na Internetu. Priča o tome da platforme kreativnim, kulturnim i medijskim industrijama zapravo daju reklamu jednostavno nije točna. One su svoje poslovno i financijsko carstvo izgradile na besplatnom korištenju tuđih sadržaja. Možete li zamisliti Youtube bez glazbe i audiovizualnih sadržaja? Da li bi ta platforma danas bila to što jest samo zahvaljujući amaterskim video klipovima, bez profesionalno kreiranih sadržaja? Sasvim sigurno ne bi. I ne vidim baš nikakav razlog zašto stvaratelji sadržaja ne bi dobili svoj udio u financijskim učincima korištenja plodova svoga rada na takvim platformama.

Gledajući s nacionalnog aspekta članak 11. i članak 13. te doprinos kreativnih, kulturnih i medijskih industrija hrvatskom gospodarstvu kao i kulturnoj i medijskoj raznolikosti, nemam nikakve dvojbe o tome da upravo te industrije zaslužuju najbolju moguću zaštitu na Internetu koja se ostvaruje putem autorskoga prava. Njihov doprinos je neusporedivo veći i po pitanju zapošljavanja, u usporedbi s gospodarskim doprinosom kojeg Hrvatskoj daju platforme za dijeljenje sadržaja i veliki giganti poput Googlea.

Mislite li da bi tzv. porez na linkove po kojem bi novine, časopisi i novinske agencije morale dobivati naknadu za autorska prava kada bi druge internetske stranice dijelile poveznice na njihove članke - stvorio više pozitivnih ili negativnih aspekata? 

Mislim da će pozitivni aspekti biti puno veći od negativnih. Članak 11. se pejorativno naziva „porezom na linkove“ no takav mu pridjev daju oni koji žele umanjiti vrijednost profesionalnog novinarstva i nakladništva, tvrdeći da su oni zapravo ti koji čine medijske sadržaje dostupnim krajnjoj publici. No, ne može biti dobar poslovni model gdje vi stavljate linkove na tuđe medijske sadržaje, optimizirate ponudu po određenoj sistematizaciji, uz to stavite reklamu i eto za vas zarade. Tvrdnje da se takvim „linkanjem“ zapravo radi reklama za medijske sadržaje koji inače ne bi imali takvu vidljivost samo je djelomično točna. Ta tvrdnja može vrijediti samo u nekim slučajevima malih i mikro izdavača koji nemaju doseg prema korisnicima. Njima je interes da ih drugi preuzimaju, međutim, članak 11. Direktive im u ostvarenju tog interesa ni na koji način ne smeta. Oni mogu nastaviti dijeliti svoje sadržaje besplatno. Također, dijeljenje poveznica koje nema komercijalni učinak neće člankom 11. uopće biti ugroženo. On se odnosi samo na one koji obrtimice zarađuju stavljajući linkove ili preuzimajući tuđe tekstove.

Vidite li tu prostor za eventualne malverzacije? 

Mi moramo biti svjesni da Direktiva donosi pravne novosti na digitalnom tržištu kakve do sada nisu postojale. Ona će biti baza za stvaranje novih modela suradnje između platformi, s jedne strane, i kreativnih, kulturnih i medijskih industrija, s druge strane. Vrlo vjerojatno će u toj preraspodjeli odnosa biti na početku i grešaka, loših procjena, ponekad i sukoba. No, tako je to u svakom procesu stvaranja novih sustava. Međutim, ono što vidim kao realnu opasnost što se malverzacija tiče, jest pojava pojedinaca koji će nastojati pronalaziti „rupe“ u novome sustavu i na njima zarađivati, prvenstveno se obraćajući Googleu sa zahtjevima za nerazumnim naknadama i nerazumnim tvrdnjama o povredama prava. Tu je potrebno dobro osmisliti nacionalne propise kojima će se implementirati Direktiva na način da se što je moguće više suzbije pojava takvih slučajeva. Direktiva nije usmjerena k tome da se pojave „profesionalni“ individualni tužitelji Googlea koji nastoje jednokratno ostvariti financijske koristi nerazumnim tužbama. Takve pojave uistinu treba u najvećoj mogućoj mjeri prevenirati a ako se slučajno i dogode, na pravilan način i brzo rješavati.

Nedavno ste postali nova predsjednica Hrvatskog glazbenog zavoda, zašto ste se odabrali taj karijerni put? 

Da, postala sam predsjednica Hrvatskog glazbenog zavoda koji se već neko vrijeme nalazi u određenim financijskim i organizacijskim problemima. Razlog zbog kojeg sam prihvatila tu dužnost leži u činjenici da sam i sama dugo vremena bila profesionalna glazbenica – gitaristica, koja je u toj dvorani puno puta svirala i za koju me vezuju neke od najljepših studentskih uspomena. Jednostavno, nisam mogla odbiti poziv svojih kolega glazbenika, svojih bivših profesora i akademika da pokušam svojim iskustvom i znanjima pomoći da ova institucija koja je osnovana 1827. i koja je kroz gotovo dva stoljeća na određen način „nosila“ glazbeni život Hrvatske i Zagreba, vrati svoj stari sjaj. Osobito mi je izazovno što sam prva žena na položaju predsjednice u povijesti Zavoda, i to vjerojatno u njegovim najkritičnijm trenucima. Inače, ne bih položaj predsjednice HGZ-a nazvala karijernim budući da tu dužnost obnašam bez naknade. Više je tu riječ o društvenom doprinosu kojega želim dati kao glazbenica i sveučilišna profesorica koja predaje ne samo na Pravnom fakultetu već i na Muzičkoj akademiji i Akademiji dramskih umjetnosti.

Prodaja zgrade HGZ-a uzburkala je stručnu javnost. Kako ćete se Vi odnositi prema toj zgradi?

Ne smijete prodati svoju povijest i svoj identitet. Nakon toga nemate više ništa. Zgrada Hrvatskog glazbenog zavoda nije obična zgrada, ona predstavlja dio nacionalnog povijesnog i kulturnog identiteta i ne možete takvu stvar pretvoriti u hotel. Svakako ću nastojati, zajedno sa cijelim ravnateljstvom, financijski i organizacijski revitalizirati Zavod i dati mu neki novi zamah. Vjerujem da u tome neću biti usamljena i da će mi se svojom konkretnom pomoći pridružiti mnogi koji drže do glazbe, umjetnosti i kulture. 

  • Važna obavijest
    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • random36 10:35 04.Siječanj 2019.

    registrirao sam se samo da bih napisao da je ovo najgluplji tekstkoji sam procitao, pogotovo ako dolazi od profesorice na pravnom fakultetu... sramotno

  • Perun 08:52 04.Siječanj 2019.

    EUtanazijski poltroni guraju vodu na svoj mlin što je i razumljivo s obzirom da su oni njiovi konjušari. EUtanazija je masonsko zlo zapadnjačkih kapčitalista koja ima za cilju u Hrvatskoj i drugim Balkanskim zemljama raseliti domicilno pučanstvo i naseliti po ... prikaži još! nalogu svoji sponzora iz Saudijske Arabije muclimane sa bliskog istoka. Van iz EUtanazije pod hitno!!!!!!!!