Službeno je, liste političkih stranka s dvanaestoricom odabranih kandidata za Europski parlament predane su i javne. Utrka može početi. Nakon vjerojatno mukotrpnih stranačkih pregovora o tome tko ulazi na listu, tko ispada, tko je više zaslužio i tko bi mogao bolje proći, ulazimo u drugu, ne manje mukotrpnu i izazovnu fazu – animirati apatične i indiferentne birače da izađu na izbore. Ako znamo da je izlaznost na prošlim izborima za EU bila oko 25 posto, onda je jasno da kampanja neće biti nimalo lagan zadatak.
Drečeći i neukusni plakati s izlizanim sloganima i obilaženja općina za koju većina kandidata ni ne zna da postoje više nije dovoljno. Fokus političkih kampanja sve se više seli na internet pa su tako budžeti za taj segment utrostručeni. Razlog tomu vjerojatno je i taj što će ove godine stranke za mobilizaciju birača na društvenim mrežama malo teže muljati nego u nekim prošlim godinama.
Što se sve radilo? Radilo se svašta. Sve stranke imaju svoje digitalne brigade, koje su se različitim metodama služile za utjecanje na javno mnijenje upravo onog dijela biračkog tijela koje je najteže pridobiti – informirani su ili dezinformirani, puno vremena provode na internetu, ali većina njih ipak ne spada u simpatizere ili stranačku vojsku na čiju se potporu može bespogovorno računati.
Jedan takav tim završio je i na sudu, no raspletom događaja u smislu rasvjetljavanja netranspretnih kampanja ne možemo biti zadovoljni.
Nedavno je objavljen Sporazum HDZ-ovog tima za promociju s USKOK-om. Gotovo čitav tim, koji uključuje nećakinju Zdravka Mamića, Sandu Mamić, Dinamovoga stručnjaka za digitalni marketing i oglašavanje Mateja Zadru te marketinškoga stručnjaka Kristijana Gržetića.
Međutim, iako je fokus u presudi priznanje da je HDZ-ov tim utajio porez na isplate za marketinške usluge koje su odradili za HDZ u kampanji za parlamentarne izbore 2015. za našu temu je važno znati i za što je većim dijelom taj novac potrošen.
Preko fiktivnih računa izvlačili su novac za usluge koje nisu odrađene i koristili ih za kojekakve smicalice na društvenim mrežama.
Samo jedan od primjera, kaže nam Oriana Ivković Novokmet iz GONG-a bilo je preuzimanje popularne Facebook grupe 'Iz zagrebačkih tramvaja' koja je postala 'Uživo iz slučajne države. Pa je tako stranica na kojoj su se objavljivale zabavne crtice iz javnog prometala postalo oružje za difamiranje Zorana Milanovića i njegove koalicije. A kako su korisnici Facebooka već pogubljeni u nesmiljenoj količini sadržaja koji se slijeva po njihovim feedovima, tu transformaciju većina nije ni primijetila. Građani su posve netransparentno bili izloženi HDZ-ovoj propagandi, troškove oglašavanja na Facebooku ne spominju se u izvješćima, a istraga Uskoka bavila se samo utajom poreza.
Zanimljiva situacija dogodila se i u Rusiji. Novinarka Ljudmila Savčukova 2014. se zaposlila u jednoj takvoj tvornici trolova u Rusiji, a njezino iskustvo prenio je Business Insider. Naime, Savčukova je odlučila istražiti koordinirane napada na opoziciju lokalne stranke i zaposlila se u organizaciji za koju se smatralo da stoji iza tih napada, Internet Research Agency (IRA). Stotine ljudi u tzv. tvornici trolova radili su danonoćno, raspoređeni po odjelima Pa je tako tu bio odjel vijesti, 'odjel seedera' (djelitelja sadržaja), i odjel za produkciju vizualnih memova nazvanih demotivatorima. Mete njihovog ismijavanja bile su američka vlada, EU, ukrajinska proeuropska vlada i ruske opozicijske stranke, a svaka izjava i svaki korak predsjednika Vladimira Putina veličao se kao neviđeni trijumf.
Tužila je IRA-u na ruskom sudu 2015. godine, i pobijedila, dobila simboličnu nagradu od jednog rublja zbog toga što je farma trolova prekršila zakone o radu.
- Na internetu se koristi svašta, sve što mislite da vam može pomoći. Prva i očigledna metoda je sadržaj kojeg sama stranka generira, dakle izvještaji i najave raznih događaja. To su vrlo često i vrlo dosadne stvari koje rijetko koga mogu motivirati. Potom su tu istupi kandidata koji su 'urednički dorađeni' do maksimuma kako bi maksimalno zainteresirali javnost i dobili neku viralnu kvalitetu ako je to moguće. Ti sadržaji mogu biti tekstualni, najčešće su fotografija popraćena tekstom, a koliko je god to moguće forsiraju se i video sadržaji (kratke, vrlo brze forme). I posljednje, tu je onaj negativni dio kampanje gdje se na razne načine, a najčešće vrlo netransparentno, koriste razno razne profilne i fan stranice, web stranice i portali koji obično budu osnovani tek pred izbore, a čija je jedina funkcija da blate protukandidate. Taj negativni dio kampanje, iako on postoji, nikada nije direktno povezan s kampanjom, barem ne u službenim izvještajima, iako očito djeluje u sinkronizaciji s njom - kaže Marko Rakar, savjetnik za informatičku tehnologiju i politički konzultant.
Gorući problem kod netransparentnosti i širenja konfuzije su fake news, targetiranje korisnika, trolovi i otkupljene stranice s mnogo ljudi koje ih prati, koje se u svrhu kampanje pretvore u alate za difamiranje i blaćenje političkih protivnika.
- Svaka stranka ima svoje online odjele, a za potrebe izbora se oni povećavaju, i jednako kao sto se dijele pozitivne vijesti tako se dijele i negativne. To je sastavni dio komunikacije svake stranke jer su društvene mreže sve važniji medij u odlučivanju birača, kaže nam komunikacijska savjetnica Ankica Lamešić.
Problem nastaje kad se na online platformi skrivaju pravi identiteti i k tome se ti lažni profili koriste za širenje lažnih vijesti, uvrede i govor mržnje, pa samim tim stranke izbjegavaju odgovornost za izneseno, objašnjava nam Lamešić.
Također je problem kad se takve stranice oglašavaju, a ne zna se tko stoji iza njih, što će po novim pravilima sad biti teže izvesti, i ti troškovi se ne mogu kontrolirati (javno dostupnim informacijama).
Slično smatra i Marko Rakar.
- Aktivnosti politički stranaka će biti dijelom usmjerene preko "fan stranica" političkih stranaka, dijelom preko pojedinačnih osobnih stranica i profila kandidata ali i razno raznih ogranaka političkih stranaka. Ako promatramo Facebook i Instagram, oni posjeduju mogućnost pregleda oglasa koji su bili ili još uvijek jesu aktivni i tu možemo vidjeti koliko je ljudi otprilike vidjelo oglas, koliko je novaca potrošeno i tko je bio oglašivač. Nažalost, da bi oglas bio vidljiv, potrebno je da bude okarakteriziran kao politički ili interesni oglas i to dobrovoljno od strane oglašivača, na što se ne moramo previše osloniti jer ne postoje penali ako se to ne napravi, a također problem je i u tome što postoji veliki broj stranica s kojih se oglasi mogu lansirati pa će biti nemoguće osigurati transparentnost oglašavanja. Ukratko, za očekivati je poplavu objava političara na društvenim mrežama – kazao nam je Rakar.
Svega toga nisu se dosjetili Hrvati.
Naši PR stručnjaci, kao uostalom i svi drugi, najviše pokušavaju učiti na američkim primjerima. Političke kampanje u posljednjih petnaestak godina su ogromnim dijelom orijentirane na internet i društvene mreže, a kako je "industrija izbora" najrazvijenija upravo u Sjedinjenim Američkim Državama, logično je da tamo tražimo uzore i primjere. Ako promatramo negativnu kampanju, koja kod nas nije uopće regulirana, tu su nam bliži ruski primjeri koji su također iznimno napredni i inteligentni – objašnjava Rakar.
- Ne samo da Europa strahuje da bi ovi izbori mogli biti 'najhakabilniji', potaknuti iskustvom Brexita i izborom Donalda Trumpa, nego smo i mi iz Gonga upozorili da je transparentnost nužna zbog iskustva HDZ-ove kampanje za parlamentarne izbore 2015 – ističe Oriana Ivković Novokmet.
Međutim, to će od sada postati ipak malo teže.
Jedan od primjera pokušaja korigiranja odnosi se na Živi zid. Kako je javna tajna o kojoj se puno spekuliralo da su se kampanje Živog zida plasirale iz Rusije, takve stvari sada više neće prolaziti ispod žita. Novom regulativom onemogućeno je financiranje stranačkih kampanja iz drugih zemalja.
- Iz perspektive Europskog parlamenta postalo je jasno da se na sprečavanju zloupotrebe društvenih mreža za širenje dezinformacija (što je službeni pojam za fake news europskih institucija) aktivno se radi već mjesecima. U fokusu je upravo bilo sprečavanje plasiranja takvim vijesti iz zemalja poput Rusije, Kine, Irana, Makedonije i drugih. Osnovana je služba unutar Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS) čiji je primarni posao detektiranje dezinformacija iz drugih zemalja, objašnjava Marko Boko, iz Ureda Europskog parlamenta u Republici Hrvatskoj.
Dodatno, nakon skandala s Cambridge Analyticsom, usvojena i rezolucija na temelju koje će se kažnjavati političke stranke za potrebe kampanje budu zloupotrebljavale osobne podatke građana u svrhu targetiranja na društvenim mrežama ili bilo kojih drugih kanala, kaže Boko. Facebook je sa svoje strane uveo pravilo da se svaki oglašivač koji njihovu platformu koristiti za objave oglasa mora verificirati. Tako primjerice oglase kampanje neke stranke iz Njemačke preko Facebooka ne može se pokretati iz Rusije, objašnjava.
Što se Hrvatske tiče, GONG tražio da se u Zakon o reguliranju financiranja političkih stranaka to se nije dogodilo, time se u određenoj mjeri sada pozabavio sam Facebook.
- Nakon svih kontroverzi koje su se dogodile nakon Brexita, američkih predsjedničkih izbora i svega što se događalo s Cambridge Analyticom, činjenica je da su svi daleko oprezniji i neki poput Facebooka su kreirali alate za pretraživanje i snimanje političkih oglasa, dok se kroz druge mreže također može iako puno teže doći do toga tko je oglašivač. Situacija je daleko bolja nego prije tri godine, ali i dalje puno lošija od toga da možemo reći da je transparentna. Naša pozicija je tu naravno puno lošija jer smo malena država s jezikom kojeg koristi mali broj ljudi i razina transparentnosti koja postoji za englesko govorno područje je nama nažalost nedostižna, barem zasada i sigurno u ovom izbornom ciklusu – ističe Rakar.
Za Facebook je razvijen i alat Who targets me, namjerom povećanja transparentnosti i odgovornosti političkog oglašavanja na društvenim mrežama. Plugin daje korisnicima odgovore na pitanja kojim su oglasima targetirani i daje mogućnost praćenja problematičnih oglasa. (GONG je objavio i detalje kako taj plugin možete instalirati i koristiti).
Umjesto ministra financija i DIP-a koji su se oglušili na naš zahtjev da propišu obavezu izvještavanja o izbornoj promidžbi na društvenim mrežama tijekom europarlamentarnih izbora, reagirao je Facebook, oni su odgovorili na inicijativu Mozilla fundacije pa su objavili API za preuzimanje i pretraživanje plaćenih političkih oglasa. No nužno je da i stranke objavljuju te troškove, kako bi se podaci mogli uspoređivati i monitorirati i kako bi DIP, ali i zainteresirani istraživači i fact-checkeri, mogli imati bolji uvid u svijet digitalnog političkog oglašavanja - dodaje.
Međutim, iako je političko oglašavanje na Facebooku donekle dovedeno u red, i dalje je problem tko će uspoređivati i pratiti ono što se na društvenoj mreži stvarno radilo s onime što je navedeno u izvješćima stranaka.
