Oduševljen sam novom prilikom, koju mi je omogućio Express, da se opet povežem s Hrvatskom, zemljom koju sam zavolio tijekom mojega mandata kao ambasadora SAD-a, ali i zahvaljujući hrvatskom podrijetlu moje supruge.
Profesionalno, umirovio sam se nakon rada u Državnom tajništvu SAD-a (State Departmentu) i radim kao neovisni konzultant. Iako mi diplomacija nedostaje, cijenim novostečenu potpunu slobodu da kažem ono što mislim bez ograničenja koja je nalagala pozicija imenovanog državnog dužnosnika.
Kao kolumnist Expressa to je upravo ono što ću raditi, izražavat ću osobne stavove. Cijenim napore veleposlanika Kohorsta i mojih nekadašnjih kolega u ambasadi u Zagrebu koji rade na jačanju sigurnosti te ekonomskih veza između naše dvije zemlje, no moje kolumne neće ni na koji način predstavljati službeni stav američke vlade. Dapače, moj osnovni fokus neće biti Hrvatska ni bilateralni odnosi, nego objašnjavanje i razjašnjavanje čitateljima što se politički događa u SAD-u te koje su implikacije tih događaja po svijet.
Neizbježno je da "Pogled iz Washingtona" bude do određene mjere i kronika predsjedništva Donalda Trumpa, koji predstavlja povijesnu prekretnicu u američkoj politici. I kritičari i pristaše složit će se kako je on nadmoćna sila u Americi danas. Dominira pažnjom medija i javnosti, iz sata u sat, od tvita do tvita. Njegova je administracija opisivana kao "reality show", no slična je i televizijskim "sapunicama" iz Turske koje su tako jako popularne u Hrvatskoj, s kompliciranim i neočekivanim zapletima te odlascima i dolascima likova.
U samo dvije godine Trumpu je otišlo sedmero članova kabineta (ekvivalent ministara) te je sad na trećem šefu kabineta i trećem savjetniku za nacionalnu sigurnost. Ti prevrati bez presedana su prirodni odraz hirovite osobnosti gospodina Trumpa.
Tijekom predsjedničkih izbora 2016. imenovan je "kaotičnim kandidatom" i pokazao se, što nije iznenađenje, i kao kaotični predsjednik. No uz sve njegove zasljepljujuće mane, on ostaje bizarno zabavan, što je možda recept ili tajna iza njegova političkog uspjeha. To je fascinantan šou, nešto slično gledanju slijepca koji pokušava pilotirati avionom. Ne možete ne gledati, ali duboko potresno kad shvatite da smo svi mi zajedno putnici na tom avionu.
Od dublje je važnosti od samoga Trumpa pitanje kako je uvažena američka demokracija izabrala osobu njegova karaktera. Što to govori o trenutačnom stanju američkih političkih institucija i stanju uma američkog naroda? Koje su implikacije koje nadilaze njegovo predsjedništvo, i za Ameriku i za svijet? Tim ću se pitanjima baviti nadolazećih mjeseci.
Prije samo nekoliko godina ideja Trumpa kao predsjednika činila bi se apsurdnom. U rodnom gradu New Yorku, Trump je bio "stalni postav" tabloida i percipiran kao pomalo klaunovska figura. Moje vlastito iskustvo limitirano je na anegdotu kad mi je prišao Trumpov suradnik i izrazio interes da se Miss Universe održi u Zagrebu. Činilo mi se da je to neprimjerena tema za jednog američkog ambasadora, a to da bi vlasnik licence takvog izbora bio predsjednik Sjedinjenih Američkih Država bila mi je nezamisliva.
Ipak, Trumpov je izbor na jedan način logična posljedica godina zastoja zakonodavne vlasti. On je predstavljao nadu milijunima Amerikanaca nezadovoljnima "statusom quo" i konvencionalnim političarima, i građanima koji su čeznuli za moćnim vođom koji bi označio kraj paralize u Washingtonu te vratio SAD na pobjednički put.
I Trump je samoga sebe vidio kao pregovarača koji sklapa "dilove" te kao igrača nevezanog uz stranku i ideologiju - dakle, on će sigurno uspjeti tamo gdje su drugi podbacili. Vjerojatno nije predvidio da će se na kraju zatočiti s vlastitom demagogijom - postati zarobljenik vlastite uske političke baze.
Godina 2019. mogla bi, čini se, biti sudbonosna za SAD, ona koja će pokazati je li Trump samo prolazni fenomen ili sila koja će iz temelja preoblikovati ulogu Amerike u svijetu. On je očigledno neprijateljski nastrojen prema svim tradicionalnim američkim savezništvima i preferira autokrate, a ne demokratske vođe. Ne znamo jesu li to njegovi stvarni stavovi ili, kao što se sumnja, neka vrsta ruskog utjecaja.
No nema sumnje da ako Trump i preživi sve prepreke i ispite koje mu nosi 2019. - vlast opozicije u Zastupničkom domu Sjedinjenih Američkih Država i zaključivanje Muellerove istrage - i ako ponovno bude izabran za predsjednika 2020., može nastaviti uklanjati SAD iz svih prijašnjih obveza prema sklopljenim savezništvima.
Osuđujući zaključak Muellerove istrage može ponukati demokrate da započnu opoziv predsjednika, no za to im je potrebno barem 20 glasova republikanaca u Senatu. Koliko god oni svi potajno na tome mjestu žele Mikea Pencea - normalnog republikanca - trebalo bi im pokazati masivnu količinu dokaza i argumenata da okrenu leđa Trumpu.
U međuvremenu, u 2019. ulazimo tako da su dvojica "čuvara" protiv internacionalne krize - ministar obrane James Mattis i šef kabineta Kelly - potjerani sa svojih pozicija. Sad su u usponu državni tajnik Mike Pompeo i savjetnik za nacionalnu sigurnost Bijele kuće John Bolton, koji se čine najodlučniji u tome da dođe do promjene režima u Iranu.
Dragi putnici, zavežite svoje sigurnosne pojaseve. Ovo će biti turbulentna vožnja, a sretno i sigurno slijetanje nije zagarantirano.
