Pravi indikator stanja istinske građanske opcije u BiH predstavljao je debakl Boriše Falatara, kojeg je Naša stranka kandidirala za hrvatskog člana Predsjedništva, a koji je vodio jednu iznimno uljudnu i pozitivnu kampanju koja je bila jedino istinsko osvježenje protekle predizborne kampanje. Falatar je dobio mizeran broj glasova, između 3 i 4 posto za hrvatskog člana Predsjedništva, što je zapravo pravi pokazatelj snage istinske građanske opcije u BiH.
"Glasom koji za Komšića damo, glogov kolac Čovi zabijamo. I zato ga k’o bosanska raja, i Kolindi zabijemo ‘do jaja’!", jedna je od poruka koja se mogla vidjeti na transparentima tijekom predizbornog skupa Komšićeve Demokratske fronte u Tuzli, gradu koji važi kao paradigma suživota u BiH. U ovom odurnom, mrziteljskom sloganu ogleda se cijela kampanja koju je Željko Komšić vodio, a koji je raspirivao otvorenu ratnohuškačku retoriku prema Hrvatima, što je tipični bosanskohercegovački paradoks.
Ovdje se ne smije nasjesti na priču kako je ovaj transparent akt "neodgovornih pojedinaca", jer to sigurno nije slučaj. Primjerice, nitko u BiH, pogotovo "neodgovorni pojedinci", ne koristi oblik "k’o", već "ko", što upućuje "na ruku" sa strane, i to iznimno vještu, rekao bih. Također, u transparentu je ono "do jaja" stavljeno u navodne znakove, što cijelu stvar čini još očitijom. Kao bošnjački član Predsjedništva, kao što sam naveo, pobijedio je Šefik Džaferović, kandidat SDA.
Ono što iznimno čudi je jako loš rezultat Fahrudina Radončića, iako se predviđala mrtva utrka između njega, Džaferovića i kandidata SDP-a, Denisa Bećirovića, također bošnjačkog tvrdolinijaša. Što se to toliko drastično dogodilo u posljednjem predizbornom tjednu ostaje nepoznanica. Također, Radončićeva stranka, SBB, po prvim i nepotpunim podacima doživjela je neočekivano pravi debakl na izborima.
Što je to što izdvaja Radončića od ostalih čelnika bošnjačkih stranaka? Pada mi na pamet Radončićevo otvoreno protivljenje politici Tayyipa Erdogana u BiH. Je li to razlog njegova izbornog poraza? Ako jeste, to onda znači da je najveći izborni pobjednik u Federaciji BiH zapravo Tayyip Erdogan.
U Republici Srpskoj, također neočekivano, nadmoćno je pobijedio Milorad Dodik koji već svojim prvim izjavama gura prst u oči Bakiru Izetbegoviću najavom kako će inzistirati da u zgradi Predsjedništva BiH bude izvješena zastava Republike Srpske. Nije iznenađenje Dodikova pobjeda, nego rezultat koji je ostvario, jer se i ovdje očekivala mrtva utrka između njega i Mladena Ivanića.
Također, po prvim neslužbenim rezultatima, Dodikov SNSD je također nadmoćno trijumfirao, na što je sigurno umnogome utjecala i agresivna antihrvatska kampanja većine bošnjačkih stranaka u Federaciji. Rezon prosječnog i neosviještenog birača u Republici Srpskoj je da nakon Hrvata "na red" dolaze Srbi, tako da se većini sličnih Dodik nametnuo kao jedini izbor.
Ovim cijela konstrukcija bošnjačkih stranaka sa Željkom Komšićem kao isturenim pijunom pada u vodu, jer će ovaj put biti nemoguće formirati vlast na državnom nivou bez SNSD-a i Čovićeva HDZ-a. Međutim, ono što treba naglasiti je činjenica kako izbor Željka Komšića može donijeti i nešto dobro za Hrvate, odnosno dovesti do raspleta krize u BiH, jer ne treba smetnuti s uma kako su ovi izbori održani s nevažećim dijelovima Izbornog zakona BiH te da Dragan Čović, premoćnom pobjedom koju je izgleda ostvario na većinskim hrvatskim područjima, ima neograničenu mogućnost "nadigravanja".
Što bi se dogodilo da je Dragan Čović pobijedio? Vlast bi bila vrlo brzo formirana, vjerujem, bez obzira na rupe u izbornom zakonodavstvu, i to zbog "pragmatizma" dugogodišnjih HDZ-ovih kadrova, odnosno njihovih unosnih sinekura u zakonodavnim tijelima.
Ovako, Čović bi sam sebi odsjekao granu na kojoj sjedi kad bi odlučio ući u vlast, a da se jednom zauvijek ne ukinu zloporabe na izborima, što bi omogućilo politički pluralizam među Hrvatima. Vjerujem kako Dragan Čović, kao iznimno vješti političar, neće dopustiti sličan scenarij, da formira vlast, a da pritom šutke prijeđe preko slučaja Komšić, s tim da mu vrijeme odavno više nije saveznik, jer bi se vrlo lako mogao pretvoriti u hrvatskog "kralja dijaspore", zbog alarmantnog iseljavanja bosanskohercegovačkih Hrvata.
