Kažu da bi u ovim turbulentnim vremenima za Ujedinjeno Kraljevstvo mogla biti britanska Angela Merkel. Donijeti stabilnost, usmjeriti bivši imperij u pravom smjeru. O njoj se već dulje govori kao o mogućoj britanskoj premijerki. Nakon Brexita David Cameron je već počeo pakirati kofere, a javnost bi, kako se čini, na tome mjestu najradije vidjela Theresu May, ministricu unutarnjih poslova u njegovu kabinetu. Najprije joj potporu trebaju dati sami konzervativci, potom automatski postaje premijerka. U slučaju takvog raspleta nakon legendarne prethodnice Margareth Thacher bila bi tek druga žena u Downing Streetu br. 10. S Merkel je veže jedna važna biografska crta. Obje su kćeri protestantskih pastora, svećenika. Obje su odrasle u župnom dvoru i nedjeljom su redovito išle na misu.
Životna filozofija im je bila usmjerena prema altruizmu, pomagati drugima, ne tražiti previše za sebe. Njemačka kancelarka to pokazuje i kroz skromne odjevne kreacije koje nosi. Ni Theresa May se u vezi s odjećom previše ne ističe. Ali cipele... Eh, o njezinim cipelama napisani su traktati, vođene su javne rasprave, njima su se bavili i vanjskopolitički komentatori. Theresa, naime, najviše voli one s povišenom potpeticom i leopardovim uzorkom. Prolaze i one od zmijske kože. Teško je reći koliko ih ima. Uglavnom, Theresa i priče o njezinim cipelama imaju već svoje stalne rubrike u britanskim tabloidima. U ranijim vremenima to su bile i čizme. I to one do iznad koljena.
Stručnjaci za vanjsku politiku nerijetko su analizirali je li primjereno da se u njima susreće sa stranim državnicima iz Londonu bliskih zemalja ako ih pritom nije htjela omalovažiti. Međutim, o tome se spekuliralo dok većini nije postalo jasno kako Theresa May ne boluje od viška emocija, nikad ne koketira. Njezini suradnici opisuju je kao hladnu osobu i bez topline. Gotovo je aseksusalna, govore o njoj bez zadrške njezini torijevci, posebno ističući kako je razborita i stručna. Drugi će reći da je cijeli dan na poslu, ne ostavlja ništa za sutra, ali ništa više od toga. "Ako je osoba s vizijom, ja to nisam primijetio", rekao je jedan njezin kolega. No zato joj nitko ne osporava odlučnost i čvrstinu.
Protjerala je iz zemlje brojne radikalneislamističke propovjednike, hvalila se kako je ograničila useljavanje u zemlju ilegalnih migranata, nije pokazivala previše sućuti za primanje tih nesretnika iz razorenih sirijskih gradova, čvrstom rukom obračunavala se i s delinkventima. Žestoko se obračunala i s korupcijom u policijskim redovima, iako je baš tu imala mnogo protivnika. Osobito oštra bila je prema obiteljskim nasilnicima štiteći žene žrtve nasilja. Nije se skanjivala poslati u zatvor i novinare iz tzv. žutog tiska koji su nelegalno prisluškivali mobitele javnih osoba i političara. Slala je vodene topove i na studentske prosvjednike koji su tražili manje školarine, a nježna nije bila ni prema desničarskim aktivistima koji su na svojim okupljanjima rogoborili protiv imigrantskih skupina.
U politici je krasi stalnost. Kod nje nema neočekivanih obrata. Premijeru Cameronu, koji ju je još 2010. postavio za ministricu unutarnjih poslova, bila je lojalna do kraja. Iako uvjereni euroskeptik, podržala ga je u nastojanju da na referendumu izbori ostanak zemlje u Europskoj uniji. Međutim, kad je postalo jasno da mora otići, odlučno se obračunala s mogućim pretendentima za njegovo prijestolje unutar konzervativaca. Tako je ekscentričnom Borisu Johnsonu, bivšem gradonačelniku Londona i gorljivu zagovorniku Brexita, poručila "kako vladanje nije igra, to je ozbiljna stvar sa stvarnim posljedicama po život ljudi". Boris, kako ga svi zovu, ubrzo nakon toga je odustao od ambicija za Cameronova nasljednika. Neke druge protukandidate bi mogao pobijediti, ali Theresu, bilo mu je odmah jasno, ne.
Najavila je program "radikalnih reformi". Prednost joj je što je jedna od rijetkih osoba koja bi mogla ujediniti, inače podijeljenu, konzervativnu stranku. "Naša zemlja treba snažnog i priznatog vođu da vodi zemlju u ovom razdoblju gospodarske i političke nesigurnosti", napisala je kandidirajući se za čelnicu Torijevaca. Ostalo je procedura. Među dva kandidata oko 145 tisuća članova te stranke do rujna mora izabrati novog vođu. Vjeruju da će s njenom "čvrstom rukom", nekom vrstom nove "željezne lady" zemlja najjednostavnije izići iz ove neobične situacije u koju su je političari doveli. Naime, Velika Britanija, temeljem rezultata referenduma, mora sad započeti pregovore o svojem izlasku iz Europske unije. Škotska, koju vodi također žena, Nicola Sturgeon, već je najavila kako oni žele ostati u EU.
Solomunsko rješenje bio bi eventualni novi referendum, ako se u međuvremenu shvati da se promijenilo javno mnijenje, koji bi poništio rezultate nedavnog. P redstojeće dvije godine rezervirane su za pregovore s briselskom administracijom. Čini se da bi moglo doći i do promjena u samom vrhu svojevrsne europske vlade (Komisije). Nijemci su sve nezadovoljniji načinom kako taj posao obavlja Jean-Claude Juncker. Čini se kako žele pregovore s Londonom preuzeti u svoje ruke s krajnjim ciljem zadržati ih u nekoj vrsti zajedništva. U Berlinu se boje da bi putem Britanaca mogle krenuti i neke druge zemlje koje ne žele živjeti u europskoj političkoj zajednici u kojoj bi Njemačka bila dominantna. U tim pregovorima puno toga će ovisiti o tome tko će biti izabran za budućeg britanskog čelnika.
May je osoba s kontrolom, euroskeptik koji je glasovao protiv Brexita, te bi i za razriješenje tog čvora, prema mnogima, bila dobar izbor. Prošla je inače uobičajenu putanju za konzervativne lidere iako kao kći anglikanskog svećenika, koji je rano preminuo u prometnoj nesreći, nije bila pripadnica više klase. Godinu poslije joj je umrla majka. Rođena je 1956., djevojačko prezime joj je Brasier, školovala se i u državnim i u privatnim ustanovama. Studirala je geografiju na Oxfordu, radila je u Bank of England, potom je bila savjetnica za međunarodne poslove, a na kraju se bacila u političke vode. Nakon dva neuspjeha, članicom parlamenta postala je 1997. godine, a dvije godine kasnije dobila je mjesto u oporbenoj "vladi u sjeni".
Prema političkim stajalištima, analitičari je drže "liberalnom konzervativkom". Ne povija se pod kritikama medija, i dalje uživa u svojem izboru cipela, njezin simbol postala je i aktovka jarko crvene boje u kojoj s posla kući nosi tajne iz svojeg ministarskog ureda. Iako nije osoba koja brzo stvara prijatelje, za nju se govori kako uvijek djeluje trijezno i zna što želi. To posebno ističu Nijemci kojima je dozlogrdilo dugo raspravljati s Cameronom, da bi na kraju shvatili kako zapravo "ni on sam ne zna što hoće".
Mnogi priželjkuju da postane britanskom premijerkom kako bi kao žena "počistila nered" koji su iza sebe ostavili Cameronovi dečki. Njezini suradnici znaju da s njom neće biti lako ako dođe na vrh vlasti. Red i rad koji preferira kod sebe traži i od drugih. Nema iznimaka ni odstupanja od zakona i pravila prema bilo kome. Međutim, njezina nova kampanja sigurno će najviše problema stvoriti osoblju zaduženom za njezin imidž. Menadžer njezine kampanje već dobija ospice zbog novih inačica već poznatih leopardovih uzoraka na njezinim cipelama.
