U svijetu preplavljenom informacijama, gdje je svaki podatak dostupan na dodir zaslona, američka Središnja obavještajna agencija (CIA) objavila je vijest koja označava simboličan kraj jedne epohe: The World Factbook (Svjetska knjiga činjenica), nakon više od šest desetljeća prestaje s objavljivanjem. Publikacija koja je služila kao "biblija geopolitike" za špijune, predsjednike, novinare i studente, odlazi u povijest, ostavljajući iza sebe nasljeđe koje je oblikovalo naše razumijevanje svijeta davno prije pojave Wikipedije i Googlea.
Priča o Svjetskoj knjizi činjenica započinje u pepelu jednog od najvećih američkih obavještajnih neuspjeha. Iznenadni japanski napad na Pearl Harbor 1941. godine brutalno je razotkrio opasnu fragmentiranost američkih obavještajnih službi. Informacije su postojale, ali su bile raspršene, neusklađene i često proturječne. U jeku Drugog svjetskog rata, administracija predsjednika Roosevelta shvatila je da je za pobjedu potreban koordiniran pristup. General William Donovan, na čelu novoosnovanog Ureda za strateške usluge (OSS), preteče CIA-e, dobio je zadatak stvoriti sustav za prikupljanje i sintezu temeljnih obavještajnih podataka. Temeljni podaci, za razliku od dnevnih izvještaja, predstavljaju fundamentalne i provjerene činjenice o nekoj temi - svojevrsni DNK svake države.
Kao odgovor na tu potrebu, 1943. godine pokrenut je program Zajedničkih vojno-pomorskih obavještajnih studija (JANIS). Bio je to prvi pokušaj stvaranja autoritativnog i usklađenog izvora informacija o geografiji, infrastrukturi, kulturi i ekonomiji ključnih ratnih područja. Studije JANIS-a postale su neizostavan alat za američke zapovjednike, omogućujući im planiranje operacija na otocima Pacifika o kojima se dotad gotovo ništa nije znalo. Nakon rata i s početkom Hladnog rata, potreba za takvim podacima nije nestala, već se pojačala. Kako je to 1946. napisao autor George S. Pettee, "vođenje mira zahtijeva još detaljnije obavještajne podatke nego vođenje rata". Osnivanjem CIA-e 1947. godine, odgovornost za ovaj program prešla je na novu agenciju. Program je preimenovan u Nacionalni obavještajni pregled (NIS), enciklopedijsku zbirku koja je do šezdesetih godina postala preopširna i nepraktična za brzu upotrebu.
Iz potrebe za sažetim i lako dostupnim podacima, u kolovozu 1962. godine, samo nekoliko mjeseci prije Kubanske raketne krize, tiskana je prva interna, strogo povjerljiva verzija pod nazivom "National Basic Intelligence Factbook". Svrha joj je bila jednostavna: pružiti američkim dužnosnicima standardizirani, dvostruko provjereni sažetak ključnih informacija o svakoj zemlji na svijetu. Godinama je ostala skrivena od očiju javnosti, sve do 1975. kada je CIA odlučila objaviti prvo deklasificirano izdanje. Ubrzo je postala bestseler, a knjižnice, sveučilišta i privatne tvrtke prepoznale su je kao nezamjenjiv izvor.
Prava revolucija dogodila se 1997. godine, kada je Svjetska knjiga činjenica dobila svoju internetsku stranicu. U eri prije masovne digitalizacije, postala je jedan od prvih globalno dostupnih i besplatnih izvora strukturiranih podataka. Ažurirana prvo godišnje, zatim dvotjedno, a od 2010. godine i na tjednoj bazi, postala je dinamičniji i pouzdaniji resurs od bilo kojeg tiskanog almanaha. Njena starost i autoritet učinili su je internetskim veteranom, starijim od većine danas poznatih digitalnih divova.
Što se sve pisalo unutra?
Na svom vrhuncu, Svjetska knjiga činjenica sadržavala je detaljne profile za 267 svjetskih entiteta, uključujući ne samo suverene države, već i ovisne teritorije, sporna područja pa čak i oceane i Antarktiku. Svaki profil bio je strukturiran po istom predlošku, omogućujući lako uspoređivanje podataka. Kategorije su pokrivale sve aspekte jedne države: od geografije, klime i prirodnih resursa, preko detaljne demografske slike s podacima o etničkim skupinama, religijama i stopi pismenosti, do preciznog opisa državnog uređenja, pravosudnog sustava i vojne moći.
No, Factbook je bio puno više od suhoparnih brojeva. Nudio je i fascinantne detalje: detaljne opise i simboliku svake nacionalne zastave, podatke o glavnim zračnim i pomorskim lukama te dužini cesta i željeznica. U odjeljku o transnacionalnim pitanjima nalazili su se podaci o graničnim sporovima, ali i detaljni izvještaji o zemljama koje su ključne točke u globalnoj trgovini drogom ili utočište terorističkih skupina. S porastom globalne svijesti o okolišu, od početka dvijetisućitih godina dodane su i kategorije o emisijama ugljikovog dioksida, dostupnosti pitke vode i postotku zaštićenog teritorija. Upravo je ta dubina i širina podataka činila Factbook jedinstvenim.
Iako je proizvod obavještajne agencije, Factbook je stekao reputaciju iznimne faktografske točnosti i objektivnosti. Podaci su bili predstavljeni bez političkih komentara, a agencija se oslanjala na širok spektar javnih i privatnih izvora - od američkog ministarstva obrane i Ureda za popis stanovništva do specijaliziranih časopisa poput Oil & Gas Journala. Njegov najveći doprinos globalnom znanju leži u činjenici da je sav sadržaj, uključujući tisuće fotografija i preciznih karata, objavljen kao javno dobro (public domain).
Ta je odluka imala nesagledive posljedice. U ranim danima interneta, Svjetska knjiga činjenica postala je temeljni izvor za stvaranje članaka na Wikipediji. Njene karte, smatrane jednima od najtočnijih na svijetu, preuzimali su mediji, izdavači udžbenika i istraživači diljem planeta. CIA-ini standardi za geografska imena i definiranje granica često su postajali neslužbeni standard za cijelu američku vladu, pa čak i za tehnološke gigante poput Googlea. Factbook nije samo bilježio svijet; on ga je, na suptilan način, i standardizirao.
Kako je opisana Hrvatska?
Početkom novog tisućljeća, Factbook je Hrvatsku prikazivao kao zemlju s blizu 4,3 milijuna stanovnika i, pomalo iznenađujuće za 2000. godinu, pozitivnom stopom rasta stanovništva od 0,93 posto. Ovaj rast nije bio rezultat nataliteta, već velikog priljeva migranata, odnosno povratka izbjeglica nakon završetka ratnih operacija. Stopa fertiliteta tada je iznosila relativno visokih 1,94 djece po ženi. No, već do 2005. godine slika se drastično mijenja. Broj stanovnika popeo se na gotovo 4,5 milijuna, ali je stopa rasta postala negativna (-0,02 posto), dok je stopa fertiliteta pala na samo 1,39. To je bio početak demografskog trenda koji se do danas samo produbio.
Prema podacima za 2023. godinu, Hrvatska ima oko 4,1 milijun stanovnika, a stopa rasta pala je na zabrinjavajućih -0,47 posto. Najočitiji pokazatelj promjene je medijalna dob stanovništva. Godine 2005. iznosila je 39,9 godina, svrstavajući Hrvatsku među starije europske nacije. Do 2023. godine, ta brojka je skočila na 44,8 godina, čime je Hrvatska postala jedna od najstarijih nacija na svijetu. Udio stanovništva starijeg od 65 godina porastao je s 15 posto u 2000. godini na gotovo 23 posto u 2023., što jasno ilustrira izazove s kojima se suočavaju mirovinski i zdravstveni sustav.
Ekonomski narativ u Factbooku također je doživio potpunu preobrazbu. U izvješću iz 2000. godine, Hrvatska je opisana kao zemlja koja se bori s "nasljeđem dugogodišnjeg komunističkog lošeg upravljanja", ratnim štetama i problemima u privatizaciji velikih državnih poduzeća. Nezaposlenost je tada procijenjena na visokih 20 posto, a BDP po stanovniku iznosio je tek oko 5.100 američkih dolara. Ipak, CIA je već tada napominjala kako je Hrvatska, uz Sloveniju, bila najprosperitetnija i najindustrijaliziranija republika bivše Jugoslavije.
Do 2023. godine, opis je neprepoznatljiv. Hrvatsko gospodarstvo klasificira se kao "visokodohodovno", a kao ključni događaji navode se ulazak u eurozonu i schengenski prostor. Turizam je istaknut kao glavni stup gospodarstva, čineći gotovo 20 posto BDP-a. BDP po stanovniku (prema paritetu kupovne moći) narastao je na preko 31.000 dolara, dok je stopa nezaposlenosti, unatoč krizama, pala ispod devet posto. Promijenila se i struktura vanjske trgovine, gdje su uz tradicionalne partnere poput Italije i Njemačke, na važnosti dobile i druge zemlje članice EU. Iako Factbook i danas navodi izazove poput iseljavanja, slabe izvozne konkurentnosti i javnog duga, tranzicijski problemi s početka stoljeća zamijenjeni su izazovima zrelog, integriranog europskog gospodarstva.
Promjene su vidljive i u podacima o etničkoj strukturi. Factbook, oslanjajući se na popise stanovništva, bilježi demografske posljedice rata. Prema popisu iz 1991. godine, Hrvati su činili 78,1 posto stanovništva, a Srbi 12,2 posto. Deset godina kasnije, popis iz 2001. pokazuje udio Hrvata od 89,6 posto i Srba od 4,5 posto. Najnoviji podaci potvrđuju daljnju stabilizaciju s udjelom Hrvata od preko 91 posto. Religijska pripadnost ostala je iznimno stabilna, s dominantnom pripadnošću Rimokatoličkoj crkvi.
Možda najznačajnija promjena odnosi se na međunarodni položaj zemlje. U izdanju iz 2000. godine, u odjeljku o međunarodnim sporovima, detaljno se opisuju neriješena pitanja oko Istočne Slavonije, poluotoka Prevlake i morske granice sa Slovenijom. Hrvatska je tada bila tek promatrač u Pokretu nesvrstanih i kandidat za članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Danas, Factbook navodi Hrvatsku kao punopravnu članicu NATO-a (od 2009.), Europske unije (od 2013.), te eurozone i Schengena (od 2023.), čime je čvrsto usidrena u zapadne političke, vojne i ekonomske saveze. Nekadašnji granični sporovi i dalje se spominju, ali su potisnuti u drugi plan pred novim transnacionalnim izazovima poput migracija.
Kraj jedne ere
Prema najavama, posljednje ažuriranje stranice dogodit će se početkom 2026. godine, nakon čega će biti arhivirana. Iako CIA nije dala detaljno objašnjenje, razlozi za gašenje leže u samoj prirodi modernog informacijskog doba. U šezdesetima, CIA je imala monopol na prikupljanje i sistematizaciju ovakvih podataka. Danas su osnovne informacije o državama sveprisutne, dostupne putem bezbrojnih izvora. Fokus agencije stoga se premješta s prikupljanja temeljnih činjenica na ono što drugi nemaju: dubinsku, specijaliziranu analizu i predviđanje budućih događaja.
Osim toga, statični format "knjige", pa čak i web stranice koja se periodično ažurira, postaje zastario. Budućnost leži u dinamičkim bazama podataka koje se osvježavaju u stvarnom vremenu, vjerojatno uz pomoć umjetne inteligencije.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Express cenzura