Međutim, ništa od svega toga nije upalilo, a nije ni bilo realno to očekivati. Naime, nijedan član obitelji nije imao namjeru odati Mladića, a pogotovo jer su imali zaštitu puno moćniju od međunarodnih istražitelja. Bio je to ruska Federalna sigurnosna agencija, koja je zapravo naslijedila nekadašnji KGB u kojem je nekad radio Vladimir Putin. Moskva je u Mladiću vidjela slavenskog heroja kojeg su zapadne sile htjele uhvatiti kako bi pojačale svoj utjecaj u Srbiji, starom ruskom savezniku. Prema mišljenju Moskve, hvatanje Mladića bio bi i strateški gubitak za njih, a i navodno im nije bilo svejedno što bi sve Mladić mogao otkriti o njihovo sudjelovanju i potpori u ratu u Bosni.
Miodrag Rakić, koji je vodio lov na Mladića je rekao kako svaki put kad bi se istraga približila nekome tko je bio blizak s Mladićem, ta bi osoba završila na razgovoru u ruskom ambasadi, a nakon izlaska nije bilo šanse da s njima razgovora niti surađuje. Rakić je sumnjao da je Rusija redovito uplaćivala novac Mladićevoj obitelji i njegovim ljudima kako bi ih oslobodili financijskog pritiska, ali i kako bi osigurali njihovu šutnju.
Rakić je jednom prilikom dobio prijetnje od Mladićevih ljudi koji su mu zaprijetili da će mu ubiti sina, a da bi mu pokazali koliko su ozbiljni, Rakiću su poslali detalje o tome kako njegov sin provodi dane i dokazali da ga prate.
Mladićev život kao bjegunca završio je racijom kuće njegovog rođaka Branislava na sjeveru Srbije u selu Lazarevo. Mladić je živio u maloj sobici i grijao se na malu električnu grijalicu, zdravlje mu se pogoršavalo, a Branislav ga je jedno jutro našao zgrčenog na podu, navodno nakon što je pretrpio moždani udar.
No, Mladić je i dalje bio u većem strahu da će biti uhvaćen nego da će umrijeti, pa je odbio da ga Branislav odvede u bolnicu. Do tada je Mladić postao potpuno izoliran od svih. Čak ni sinu ni supruzi nije dozvolio da ga posjećuju. Međutim, unatoč svim mjerama predostrožnosti, na kraju je otkriven upravo zbog obitelji.
6. svibnja 2008. godine Darko je doveo svoju djecu, Stefana i Anastaziju u posjet rođacima u Lazarevo, na slavu Svetog Georgija, značajnog blagdana u Srbiji. Slava je bila u kući drugih rođaka, ali su usput stali u Branislavovoj kući. Zadržali su se u dvorištu kuće, stajali su tamo 20 minuta bez nekog očitog razloga, što je probudilo sumnju među policijom koja ih je pratila. Tek nakon što su uhvatili Mladića postalo im je jasno zašto su stajali u dvorištu.
"Mladić ih je gledao kroz prozor. Nije mu bilo dobro. Nije mogao dozvoliti sinu i unucima da ga vide, ali on ih je želio vidjeti. Dva puta u tri dana Mladićeva obitelj je telefonom zvala u Lazarevo. Bilo nam je čudno zašto dva puta i to nas je dovelo do Branimirove kuće", ispričao je Tadić.
U zoru 26. svibnja 2011. godine službenici suda za ratne zločine u civilu su došli u selo i obavili raciju u svim kućama Mladićevih rođaka. Dvoje službenika su se popeli stepenicama u Branislavovoj kući i primijetili da se jedna vrata na katu teško otvaraju. Netko ili nešto je bilo iza vrata. Kada su gurnuli vrata, zatekli su neurednu sobu u kojoj je očito netko boravio. Pogledali su iza vrata i vidjeli starijeg muškarca sa šiltericom na glavi.
Službenici su mu rekli da se predstavi, a Mladić im je dao svoje dokumente. Na njima je pisalo Ratko Mladić, ali službenici nisu mogli vjerovati da je to on. Mladić naime uopće nije izgledao onako kako su očekivali.
"Tko ste vi?", pitali su.
"Našli ste onoga kojeg ste tražili. Ja sam Ratko Mladić", rekao je Mladić i to je bio kraj njegovog 14-godišnjeg bijega.
Mladić je puno prije uhićenja rekao svom rođaku Branislavu da ga ubije, samo da ne dozvoli da ga uhvate život. Čak mu je i pokazao pištolj kojeg je za to trebao upotrijebiti. No, Branislav je tog jutra kada je Mladić uhvaćen bio vani. Ali, Branislav je kasnije rekao da ga ionako ne bi mogao ubiti, a život si očito ni Mladić nije mogao oduzeti jer je baš taj pištolj pronađen među robom u ormaru u sobi u kojoj se skrivao.
Predsjednik Tadić je bio na jutarnjoj vježbi kada je dobio poziv da je Mladić uhvaćen. Priveden je na sud u Beogradu, gdje ga je posjetio odvjetnik Šaljić.
"Bio je sav plav, a lice mu je bilo iskrivljeno. Da sam ga vidio na cesti ne bih ga prepoznao", rekao je Šaljić, a kad ga je Mladić vidio, prišao mu je i počeo jecati.
Sljedećeg jutra došao mu je Rakić, donio mu doručak i obiteljske fotografije.
"Bio je preplašen. Pitao me hoću li ga ubiti. Rekao sam mu da sam mu samo donio doručak i potom ga pitao tko mu je pomagao u bijegu. Rekao mi je: Uhvatili ste me. Što želite sad od tih ljudi? Oni su se žrtvovali radi mene, pustite ih na miru", ispričao je Rakić.
Sudac mu je ispunio jednu želju dok je još biou Srbiji - da posjeti grob kćerke Ane, koja se ubila sedam godina ranije njegovim pištoljem.
Dozvolili su mu da se na njenom grobu zadrži 45 minuta.
"Vidjeli smo da mu se usta miču. Pričao je s njom", rekao je Rakić.
