Pravosudni policajac Mamića je još jednom upozorio, no ovaj ga je nastavio ignorirati te je raskopčao košulju i viknuo: "Pucaj u prsa junačka", nakon čega je krenulo glasno skandiranje u znak podrške, a uslijedio je i hit Dražena Zečića "Boem sam u duši", koji su pritvorenici na sav glas otpjevali sa Zdravkom Mamićem, koji je bio na meti ostalih zatvorenika koji su, znajući da je bogat, stalno žicali od njega neku uslugu ili pomoć.
Nekima je obećao posao, drugima riješiti odvjetnike, trećima zbrinuti rođakinju, četvrtom platiti zaostale režije. Mamić nikog nije odbio, svačije je probleme saslušao, dao savjet ili sugerirao kome da se javi. I dok je Zdravko u svom stilu svako malo nešto izvodio čim bi se dočepao šetnje u dvorištu, mlađi brat je radio na poboljšanju uvjeta u ćeliji. Kako bi im bilo ugodnije, za početak je naručio nekoliko jakih ventilatora koji su stanare ćelije spašavali od nesnosnih vrućina, a već drugi dan u sobu su došli i najnoviji LCD televizori.
Odjednom pritvorenici više nisu gledali stari televizor koji je putem iskrivljene žice lovio četiri programa nego je na raspolaganju bilo sve što se može uloviti običnom pretplatom. Život u Remetincu, kaže nam svjedok, naglo se poboljšao za braću Mamić, ali i za njihove cimere. Šetali su u odvojenim grupama, pa se tako Zdravko jednom prilikom kratko sreo s Ivom Sanaderom. Zdravko je u jednom od svojih nastupa u dvorištu glasno povikao: "Ivo, vrati seeee", a u ćeliji je znao vikati kroz rešetke: "Ivooo, jesi li tu?!".
Sanader je iz Remetinca izašao 25. studenog 2015. Kad je došao u zatvor, držao se bahato. Ni s kim nije htio komunicirati. U prvih nekoliko mjeseci svašta su mu dobacivali. Od toga da je druker do toga da je upropastio državu. Sitni kriminalci pitali su ga hoće li im reći gdje je novac pa da ga oni dignu kad izađu, jer će ionako, sudeći po svemu, izaći prije njega.
"Fale li ti Brioni odijela? Gdje su ti sad prijatelji? Nisi više bahat ko nekad", dobacivali su mu na početku zatvorenici. Tijekom šetnje čulo se " Ivo, lopove", ali i "Predsjedniče". Na dobacivanja ostalih zatvorenika Sanader nije odgovarao, pa je i dobacivanja s vremenom bilo sve manje. Kad je shvatio da će neko vrijeme biti u zatvoru, počeo je razgovarati s drugima, i to o svemu što ga je interesiralo.
Poznati prijestupnici, pritvorenici ili osuđenici ulaskom u zatvor među zatvorenicima, ali i zatvorskim čuvarima, nastoje zadržati svoj povlašteni ministarski, veleposlanički ili bilo koji drugi društveno-politički status. Neki u tome i uspiju, a neki bivaju ismijani već onog momenta kad se pozovu na raniji društveni status i kad se za njima zalupe teška metalna zatvorska vrata. Neki svoj mir od nasilnika u ćeliji ili na odjelu jednostavno kupe novcem opskrbljujući ostale zatvorenike namirnicama iz kantine. Takve među njima, priča naš izvor blizak zatvorskom sustavu, jednostavno prozovu "pi...cama".
Bivšeg ministra turizma Ivana Heraka, koji je u pulskom zatvoru proveo gotovo dvije godine, pamte kao galantnog čovjeka uljuđenih manira, koji je bio spreman pomagati zatvorenicima, pa su ga zatvorenici s njegova odjela uvažavali i cijenili, a oni s drugih odjela samo su ga u početku nastojali ismijavati.
"Herak se od prvog dana držao nekako visoko s primjedbama da se s njim baš ne možemo ophoditi kao s ostalim zatvorenicima, sve dok nije shvatio da su u ćeliji svi isti. Volio je igrati košarku i nogomet, pa je tu znalo biti dobacivanja iz ćelija poput 'vidi ministra kako dobro skače' ili kad bi u borbi za loptu pao 'vidi ministra kako pade'. Kad bi se Herak našao vani, nerijetko bi kroz zatvorske rešetke na dvorište dopirala Grdovićeva pjesma u izvedbi zatvorenika "Bolje živim nego ministar". Bilo je situacija da sa zatvorskog teniskog igrališta rezerviranog za uposlenike zatvora i MUP-a doleti loptica pa da netko iz ćelije poviče: 'Ivo, prebaci im lopticu'. Herak je zatvorenicima pomagao u pisanju različitih zahtjeva, molbi i koječega, pa su se svi gurali samo da budu u njegovoj blizini, a neki su se čak nudili da budu s njim u ćeliji. Mogu samo reći da je Herak bio gospodin u pulskom zatvoru, među nama uposlenicima, ali i među zatvorenicima", rekao nam je sugovornik.
Za Nadana Vidoševića doznali smo da nikad nisu imali tako jakog mentalnog pritvorenika u posljednjih 20 godina. U tri mjeseca u istražnom zatvoru Vidošević je skinuo tri-četiri kile. Ne zbog loše hrane nego je sam, kao i Radimir Čačić prije njega, odlučio iskoristiti vrijeme iza rešetaka kako bi se doveo u formu. Vidoševiću je nakon uhićenja u studenom 2013. godine trebalo neko vrijeme da se privikne na novu situaciju. Iz svoje vile dospio je ravno u ćeliju.
Prvi cimer nije imao razvijene higijenske navike, pa je Vidošević zatražio novog. Uprava zatvora izašla mu je u susret. U početku nije koristio pravo da dva sata na dan šeta zatvorskim dvorištem, no poslije kraće adaptacije odlučio je izlaziti na zrak. Vježbanje je spojio s dijetom i rezultati su bili vidljivi.
Sud je na zahtjev Uskoka blokirao svu poznatu Vidoševićevu imovinu. Zbirka umjetnina procijenjena na 38 mil. kuna smještena je u depo Muzeja suvremene umjetnosti. Blokiran je i vozni park obitelji Vidošević - Mercedesi, Mini Cooper, Smart - te tvrtka vrijedna 2,5 milijuna kuna. Njega smatraju "mozgom" operacije kojom su izvučeni milijuni kuna iz Hrvatske gospodarske komore.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ne zna tko je platio jamčevinu, naprosto laže. Evo ja nisam:))))