"Hrvati, bit će vam žao! Putin vam neće oprostiti"

Odnosi Republike Hrvatske i Ruske Federacije dotaknuli su dno, složila se većina diplomatskih promatrača u Zagrebu i Moskvi s kojima je Express razgovarao o Plenkovićevu posjetu Ukrajini i o kasnijem priopćenju ruskog ministarstva vanjskih poslova.

“Rusi su postavili zanimljiv presedan”, kazao je o spomenutom komunikeu Kremlja jedan od zapadnih diplomata u Zagrebu. 

“Prvo, ne sjećam se da je Rusija na tako izravan način komentirala izjave bilo kojeg hrvatskog dužnosnika o važnome međunarodnom pitanju (krizi u Ukrajini). Drugo, sad je jasno da time Hrvatska i Rusija počinju sasvim novu eru političkih odnosa. S tim neće biti sretni ni Zagreb, a čini mi se ni Moskva.”

Isti izvor Expressa, koji je inzistirao na svojoj anonimnosti zbog prirode posla, pojasnio je da su Rusi neke Plenkovićeve izjave u Kijevu možda shvatili preširoko.

Primjerice, Kremlj drži da je Plenković javno obećao stanovitu vojnu pomoć Kijevu u spornom Donbasu. “To više što je to objavljeno u kontekstu dogovora o aktivaciji hrvatsko-ukrajinske vojno-tehničke suradnje.

Dobro je poznato koliko je bilo žrtava te trajno naseljenih Srba protjeranih iz Hrvatske, a takvih je bilo oko 250.000, u hodu sveobuhvatnih vojnih operacija Bljesak i Oluja 1995. 

Sigurni smo da savjeti stranih konzultanata mogu stvoriti kod kijevskih vlasti opasnu iluziju da su u Donbasu dopušteni vojni (nasilni) scenariji, koji zasigurno neće pomoći pri osiguravanju sigurnosti na jugoistoku Ukrajine”, ustvrdio je ruski MVP u priopćenju koje je zabrinulo vlasti u Hrvatskoj.

Putin, sasvim jednostavno, ne želi takvu vrstu miješanja u ono što on, opravdano ili ne, gotovo drži ruskim unutarnjim pitanjem.

Istodobno izvor Expressa blizak nekim političkim krugovima u Moskvi kaže kako bi bilo dobro da hrvatski premijer shvati da više nije europski parlamentarac koji se, između ostalog, bavi Ukrajinom.

“Plenković je sad šef Hrvatske vlade. Na toj poziciji postoji i potreba zaštite nacionalnih interesa, a ne samo guranje nekih vlastitih ambicija. Na to bi vaš novi premijer trebao paziti unatoč svemu.”

Plenković, zaista, ima status stanovite političke zvijezde u Ukrajini. To je posljedica njegovih jasno izraženih stavova o ruskoj aneksiji Krima i intervenciji na istoku države, koji je sad pod kontrolom separatista koje logistički i politički podržava vlada u Moskvi.

Ljubav Ukrajinaca prema Plenkoviću u jednom trenutku bila je toliko jaka da su se, prema pisanju hrvatskih medija, “mnogi pobojali kako će ga Rusi, dok su radili popis europskih političara kojima zabranjuju ulazak u svoju zemlju, sasvim sigurno staviti visoko na tu listu”.

To se ipak nije dogodilo jer je Plenković navodno znao na pravi način dozirati svoje izjave. Posebice one koje su se odnosile na aneksiju Krima. 

Ukratko, Plenković je tad igrao na sigurno s Rusima. Uostalom, poziciju šefa delegacije EP-a za Ukrajinu dobio je prije svega po stranačkom ključu, ali je lijepo i pametno iskoristio sve prednosti te pozicije.

Najviše u samoj Ukrajini i kod njihovih političkih elita. Sasvim je izvjesno da je Plenkovićev put u Ukrajinu, koji bi se mogao pokazati kobnim za normalizaciju odnosa Zagreba s Moskvom, imao i dodatnu pripremu kod zapadnih saveznika.

“Ne vjerujem da put u Kijev, poruke koje je Plenković izrekao, nisu ranije bile usuglašene s glavnim hrvatskim saveznicima na Zapadu”, navodi diplomatski izvor.

“To je i stanovito vraćanje duga nekim državama koje su stajale u pozadini njegova izbora za šefa HDZ-a i, što je još važnije, jakom lobiranju i podršci u micanju bivšeg šefa HDZ-a Tomislava Karamarka.”

S druge strane, u svim analizama o Karamaraku isticali su se njegovi dobri odnosi s dijelom ruskog poslovnog establišmenta koji je imao dobre veze s tamošnjim političkim elitama. 

“To je bila još jedna od Karmarkovih ‘sjajnih’ procjena koje su ga snažno diskreditirale kod tradicionalnih hrvatskih saveznika, pogotovo nekih utjecajnih članica NATO-a. Uz nestabilnost vlade i radikalizaciju društva Hrvatska je postala problem. Plenković je, uza sve navedeno, postao jasan izbor za šefa stranke i nije mu bilo teško dobiti međunarodnu podršku. Thinkthank institut Center for Strategic and International Studies (CSIS) iz Washingtona nedavno je objavio dokument dugog, pomalo birokratskog, ali zanimljivog naslova “Kremljov priručnik: Razumijevanje ruskog utjecaja u istočnoj i srednjoj Europi”, u kojemu su potvrđeni svi strahovi naše javnosti koja je u karamarkovskom HDZ-u naslućivala dugu ruku Kremlja. U ovom dokumentu navodi se da vlada Rusije koristi prijateljski raspoložene političare u pojedinim zemljama kako bi uspostavila kontrolu nad energetskim tržištima.

Ako netko slučajno već nije pogodio, među tim europskim zemljama navodi se i Hrvatska, iako naša zemlja ne spada među onih pet koje je CSIS proučavao. Riječ je bila o Bugarskoj, Mađarskoj, Latviji, Srbiji i Slovačkoj. Drugim riječima, CSIS, kao institut usko povezan s Bijelom kućom, oba doma parlamenta SAD-a i drugim institucijama, Hrvatsku nije posebno proučavao, ali mu je svejedno zapela za oko. 

“U najmanje tri od pet studija slučaja država odmah smo uočili strateške sporazume, investicije i veze koje su uspostavila dva najbliža suradnika Kremlja preko lokalnih oligarha i političkih entiteta, sve kroz mrežu tvrtki paravana, posrednika i netransparentnih transakcija. U studiji slučaja uočava se razvijena ruska mreža koja počiva na korupciji i pokroviteljstvu, s ciljem da se uspostavi utjecaj ili kontrola nad državnim tvrtkama u strateškim područjima, obično kroz isplative megaprojekte. Te investicije mogu se koristiti za olakšavanje, ako ne i izazivanje, ekonomske ili političke nestabilnosti. U nekim slučajevima vrhunac takvog utjecaja seže sve do razine vlade i izvršne vlasti”, stoji u izvješću. 

A u nastavku slijedi bomba. 

“Posebno živ primjer, iako izvan kruga zemalja koje smo proučavali studijom slučaja, može se vidjeti kod NATO i EU članice Hrvatske, čija je vlada u lipnju i srpnju 2016. bila prisiljena odstupiti nakon izbijanja niza razornih skandala.”

Potom čitamo retke u kojima se opisuje uzavrela hrvatska atmosfera zadnjih godinu dana...

Kratko nakon pada Vlade lokalni mediji izvijestili su da je Tomislav Karamarko, kao HDZ-ov zamjenik predsjednika Vlade, primio donaciju za Hrvatsku demokratsku zajednicu od 350.000 dolara od Zaklade Nova pokoljenja, koja je povezana s nekoliko tvrtki koje financira Rusija, a sve za potrebe parlamentarnih izbora (u Hrvatskoj, op.a.) u studenome 2015., stoji u dokumentu CSIS-a.

Drugim riječima, vlada HDZ-a i Mosta bila je inficirana nevidljivim ali snažnim utjecajem Kremlja, a HDZ je izbore iz 2015. financirao novcem iz Moskve, izdvojenim za širenje geopolitičkog utjecaja. 

Da ne spominjemo da je Karamarko kao predsjednik HDZ-a, dok su ga jednoglasno izabirali kao jedinoga kandidata, bio do grla u aferi supruge Ane Karamarko i njezine tvrtke Drimia s Migrit solarnom energijom. Tu još nije kraj priče o složenim i nategnutim odnosima Rusije i Hrvatske.

Prije nekoliko mjeseci, točnije u rujnu ove godine, zbio se vrhunac rusko-hrvatske špijunske drame.

Neimenovani Rus, stacioniran u Zagrebu, razotkriven je u aktivnostima koje nisu spojive s njegovim deklariranim diplomatskim statusom.

To je rašireni eufemizam koji se koristi kad se stranog državljanina zatekne u aktu špijunaže u korist njegove matične države ili treće strane.

Pa su ga putem službenih kanala Ministarstva vanjskih i europskih poslova, rekli bismo, lijepo i vrlo diskretno zamolili da napusti teritorij RH. 

O svemu su, naravno, obaviješteni i Vlada te Ured predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. U Moskvi, nakon izbacivanja njihova diplomata iz Hrvatske, odmah su odgovorili istom mjerom. Prognali su zaposlenika MVEP-a iz ambasade RH u glavnom gradu Rusije. 

Njegov identitet nije objavljen. Prema podacima izvora bliskih NATO savezu, u Hrvatskoj povremeno ili stalno djeluju agenti dviju sigurnosnih službi: SVR-a i GRU. Prva (SVR) je nasljednik zloglasnog i jako efikasnoga KGB-ova Odjela za operacije u inozemstvu, a druga (GRU) je vanjska obavještajna služba Glavnog stožera vojske Rusije. 

“Ruski obavještajci su jako agresivni”,tvrdi jedan od boljih poznavatelja operativnih metoda stranih sigurnosnih službi u Hrvatskoj i dodaje: 

“I prije smo imali različitih problema sa stranim obavještajcima, uključujući one iz CIA-e, ali su se stvari rješavale vrlo tiho, bez javnih manifestacija obavještajnog rata, koji je po svojoj prirodi tajan, diskretan i uvijek se drži podalje od javnosti. Očito da je ruski agent u Zagrebu, pretpostavljam, jako prekoračio crtu tolerancije i nije bilo drugog nego da mu se otkaže boravak u Hrvatskoj.” 

U prilog tezi o agresivnom pristupu ruskih obavještajaca u Hrvatskoj govori i dio javnog izvješća o radu Sigurnosno-obavještajne službe (SOA) iz 2014. i 2015. 

Tamo se, naravno, izravno ne spominju Rusi, ali je iz konteksta to sasvim jasno. Citiramo: 

“Posljednjih godina Republika Hrvatska je, kao članica NATO-a i EU, te radi svog geopolitičkog položaja izložena obavještajnom djelovanju država koje EU i NATO percipiraju kao sigurnosnu prijetnju ili izazov. Obavještajni djelatnici ovih država pri tome, u pravilu, djeluju kao diplomati u veleposlanstvima, ali koriste i druge načine prikrivanja svog stvarnog identiteta i namjera. Tako, primjerice, nastoje utjecati na javno mnijenje glede uloge NATO-a i EU u aktualnim kriznim žarištima, predstavljajući hrvatsku vanjsku politiku i hrvatske saveznike u negativnom svjetlu.”

No možemo reći da je i hrvatska diplomacija prilično inertna u pronalaženju načina za poboljšanje odnosa između dviju država. I hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović glasna je kritičarka Putinove politike prema Ukrajini i Zapadu. 

Također, već dvije godine nemamo veleposlanika u Moskvi, od kada je Igor Pokaz odstupio. Zamijenila ga je Rina Eterović Goreta kao otpravnica poslova, a svoj posao je besprijekorno obavila. Štoviše, na radu bi joj pozavidjeli i iskusni veleposlanici.

Nakon nje funkciju otpravnika poslova preuzeo je iskusni diplomat Filip Vučak, koji je nakon formiranja nove Vlade RH postao šef kabineta ministra vanjskih poslova Davora Ive Stiera te se još čeka imenovanje veleposlanika za Rusiju. 

Bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović usuglasio je da u Moskvu ode Jakov Despot, pokrenuta je procedura baš kao i za drugih desetak veleposlanika, ali je sve stalo zbog pada Oreškovićeve vlade. 

Sad se nagađa da bi u Moskvu mogao otići Amir Muharemi, koji bi zbog iskustva, ali i prodorna karaktera, mogao biti dobar za tu funkciju. 

Još se ne zna jesu li Plenković i Grabar Kitarović za njegov izbor. Rusi aktivno rade na poboljšanju odnosa s Hrvatskom, žele bolje odnose i očekuju da će se oni uskoro i popraviti.

Odličan posao, kažu neki, na poboljšanju odnosa radi ruski veleposlanik u Hrvatskoj Anvar Azimov.

“Jedna od mojih negativnih impresija jest vaša velika ovisnost u vanjskoj politici o Zapadu. Godinu sam dana ovdje i pokušavao sam deset ministara pozvati u Rusiju, na forume, konferencije... Nitko od njih nije posjetio Rusiju. Dajemo političke signale, mi ne želimo izvući Hrvatsku iz EU i NATO-a, ali istovremeno Rusija može nadopuniti ono što vam nedostaje. Hrvatske mandarine, kruške, riba... Sve to dolazi na rusko tržište, ali kroz treće zemlje, i oni zarađuju, a ne vi. Naravno, sankcije će se završiti za godinu ili dvije, a Rusija će tad postavljati narudžbe za kupnju roba, ali procjenjujući tko se kako ponašao u vrijeme sankcija. A u tom slučaju Hrvatska neće dobro proći”, poručivao je Azimov u intervjuu Večernjem listu u rujnu ove godine. 

S druge strane, jedan bivši diplomat kazuje:

"Nevjerojatno je licemjerno je kad dio desnih komentatora napada Plenkovića jer danas pomaže Ukrajini. Besramno je da pritom zaboravljaju kako nas je Ukrajina, uz Island, Sloveniju i baltičke države, zapravo prva priznala!"