Ona ne živi od politike, nego za politiku, i to je važno znati. Martina Dalić je jedna od rijetkih osoba u Vladi koje su s veće plaće došle na manju. Prije ove dužnosti radila je u MMF-u. Uz Kolindu, bila je jedna od rijetkih naših političarki koje su i u visokoj trudnoći radile. U Gloriji je ovako opisala drugu trudnoću:
"Tad sam bila pomoćnica ministra u Ministarstvu financija i vrlo kratko sam bila odsutna. U Hrvatskoj smo pripremali uvođenje poreza na dodanu vrijednost i neki se možda sjećaju kako sam s trbuhom do nosa vodila Povjerenstvo za praćenje kretanja cijena. Iako je to razdoblje bilo vrlo stresno i kaotično, nisam ni pomišljala na porodiljni, radila sam do pred porođaj u ljeto 1998. Čak sam dva tjedna prije nego što se rodio moj mlađi sin bila na dočeku hrvatske nogometne reprezentacije, koja se iz Francuske vraćala s broncom. Na posao sam se vratila nakon četiri mjeseca, a u svemu sam imala veliku podršku mame Ane. Trudnoća nije bolesno stanje, iznimka su žene koje imaju zdravstvenih teškoća. Nasreću, moje su trudnoće bile uredne pa nije postojao nijedan razlog da sjedim kod kuće. Trudnoća i djeca nisu ograničavajući faktor ili izgovor da se nešto ne može."
S Karamarkom se politički rastala zbog neslaganja naravi. Karamarko je imao neke čudne političke ciljeve - javno vezane za ideologiju, manje javno za energetiku - pa mu je glavni cilj bilo proizvođenje političkog okvira u kojemu su ovi drugi planovi izvedivi, a reforme bi to omele. Dalić je još vjerovala u njih. Tad nije imala realnu priliku. Sad kad ju je dobila, upala je u pakao Agrokora. Čini se da ni jedan posao neće privesti kraju.
Krajem prošle godine namjeravala je smanjiti primanja državnih službenika. Nikad dotad zakon o plaćama državnih službenika nije izrađivao čelnik Ministarstva gospodarstva. Takve stvari rade ili ministri rada ili uprave. Ali potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić osobno je predložila zakon koji ukida za oko 65.000 državnih službenika dodatak od 0,5 posto na plaću. To bi trebalo zamijeniti ocjenjivanje, a onda i povišice samo za one koji dobiju izvrsne ocjene od svojih šefova.
Zakon se odnosi na sve osim na policajce, a sindikati su procijenili da će neki službenici izgubiti i do 20 posto. Kako smo tad saznali, ne samo da je, neuobičajeno, Ministarstvo gospodarstva bilo angažirano na ovom zakonu, nego je on bio i osobni cilj Martine Dalić.
Prije nego što je postala potpredsjednica Vlade i ministrica u ovoj Vladi, ona je model nagrađivanja predlagala kao saborska zastupnica HDZ-a. Tomislav Karamarko nije je shvatio previše ozbiljno. Dalić je onda napustila HDZ i ocijenila da tadašnji HDZ jednostavno nema volje za promjenama. A sad je upitno kakve su šanse za njihovu implementaciju, iako otpor nije tako velik kao s Karamarkom, jer Vlada jednostavno ima druge prioritete. Kad bi smijenio Martinu Dalić, Plenković bi zaradio aplauz, ali on još važe...
Martina Dalić dosad u Vladi nije uspjela ni s jednim poslom koji je započela. U Budimpešti je kao potpredsjednica Vlade pregovarala s Mađarima, koji su poslodavci njezina muža, iako se izuzela od odlučivanja o Ini. Duboko se ukopala s termoelektranom. Na kraju je priznala da je napisala "lex Agrokor". Na saborskom Odboru za gospodarstvo ismijavala je članove odbora držeći se suvereno, oholo, prkosno, ne krijući osjećaj mučnine zato što se uopće mora spuštati na razinu tog, vidjelo se iz njezine poze, nedostojnog društva - koje se istini za volju nije istaklo vječnim sjajem nepobjedivog uma, ali je zaslužilo poštovanje koju institucija saborskog odbora zaslužuje.
Martinu Dalić struja Milijana Brkića izrazito ne podnosi jer je liberalka, jer je poderala stranačku iskaznicu i financirala Pametno. No ona je, uz Davora Božinovića, jedini Plenkovićev kadrovski odabir. Andrej Plenković se pak našao u teškoj situaciji, kakvu dosad nije imao možda ni jedan hrvatski mirnodopski premijer.
Za to je u značajnoj mjeri sam kriv. Danima se ponašao kao neodlučni danski kraljević Hamlet - nikako nije mogao odlučiti koje je manje od zala koja mu stoje na raspolaganju. Mogao se riješiti Ramljaka i Martine Dalić. Mogao je sačuvati Ramljaka do postizanja nagodbe, a smijeniti Martinu Dalić, koja je politički odgovorna za cijeli kaos oko Agrokora, u prvom redu za zakon pun rupa koji je omogućio sve ono što se kasnije događalo.
Mogao je smijeniti oboje - Ramljaka, doduše, ne može maknuti izravno, ali mu je to mogao javno poručiti pa bi Ramljak otišao zbog Plenkovićeva nepovjerenja, umjesto odlaska u kojemu je on otkazao povjerenje Plenkoviću te mu tako zviznuo zvučan i neugodan šamar.
Plenković je imao na raspolaganju i širu rekonstrukciju kabineta u kojoj bi zamijenio neuspješne i nepopularne ministre - Nadu Murganić, Milana Kujundžića, Martinu Dalić i Tomu Medveda, no do te operacije - zasad - nije došlo. Ako, naime, smijeni Milana Kujundžića, njega čeka mjesto zastupnika u Saboru, a teško je očekivati da bi poniženi Kujundžić - koji je vrlo tašt - nakon toga u parlamentu podržavao odluke Vlade koja ga je otpisala. Nada Murganić je mogla biti smijenjena bezbolno.
Ona je izrazito nepopularna, a u javnosti kotira kao posve nesposobna ministrica, no ostavka Marina Strmote unijela je element neizvjesnosti. Strmota je, inače, kotirao kao jedan od njezinih potencijalnih nasljednika. Tomo Medved popularan je u braniteljskoj populaciji, a s njegovom smjenom Plenković bi imao isti problem kao i sa smjenom Milana Kujundžića. Vrati li ga u Sabor, vjerojatno može računati s rukom manje.
Od 78 zastupnika tako bi došao na 76, a gdje su ona tri koja su otkazala poslušnost kod izbora predsjednice povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa? Neka sumnja pala je na zastupnike SDSS-a, ali to nije potvrđeno - moguće je da su se i u HDZ-u pronašla trojica neposlušnika. A svojom gestom odlučni Marin Strmota postao je heroj u rodnom Biogradu i cijeloj Hrvatskoj.
"Možda je ipak svjetlo na kraju tunela. Ovakvi nam i trebaju ako mislimo da nam ikad bude bolje. Na mladina svijet ostaje. Bravo! Svaka ti čast, Marine. Ovo je jedinstven primjer kakav nismo imali prilike vidjeti, naklon do poda gospodinu Strmoti, samo se bojim da čovjek ne nastrada poslije ovoga."
To su neki od komentara koji su se vidjeli i čuli po društvenim mrežama i u rodnom gradu Biogradu Marina Strmote. On je do nedavne javne i šokantne ostavke na konferenciji za novinare bio državni tajnik Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu skrb. Danas mu ljudi daju podršku, dive se hrabrosti, ali se i boje za njegovu daljnju političku karijeru pod skutovima moćnog HDZ-a.
"Način na koji je to napravio je njegova osobna i emocionalna odluka. Strmota je dobar momak i surađivali smo na nekim projektima oko dječjih vrtića. Smatram da je možda i prije razmišljao o ostavci, možda nije bio zadovoljan brzinom rješavanja stvari u ministarstvu, ali znam da je tamo bio i pažen i mažen. On je doktor, profesor, ali za politiku treba imati dobar želudac i naučiti da sve ne funkcionira kako bi trebalo. Mene je začudilo kad je uopće prihvatio ući u politiku. Jer knjiga je jedno, život drugo, a ovo su vučja vremena. Mlad je i nadobudan te je vjerovao da će ulaskom u politiku napraviti čudo. Ali nemaju svi živaca i energije za sve izdržati. Ja sam gradonačelnik 12 godina i danas ratujem s ljudma da uopće na vrijeme dođu na posao", rekao nam je Ivan Knez, gradonačelnik Biograda i predsjednik gradskog odbora HDZ-a, pokazujući nam liste sa zabilješkama o minutama zakašnjenja djelatnika gradske uprave i rubrike za opravdanje tog kašnjenja.
Marinov otac Mirko Strmota rekao nam je da mu je sin oduvijek bio emotivac osjetljiv na nepravdu.
"Jedino je u takvim slučajevima imao kraći fitiljić. Inače je bio kao dijete odličan učenik koji je uvijek imao vremena za svoje društvo. Nikad ne zaboravlja prijatelje", rekao nam je Mirko Strmota.
Bivši državni tajnik respekt je "pobrao" i među pripadnicima drugih stranaka koji su ga pozvali u svoje redove. Pokret otpora politici neodlučnosti uselio se i u HDZ. Svima je jasno da država srlja u propast i da je kunktatori neće spasiti.
