"Najoštrije osuđujem nasilje Saveza za Srbiju i jednog dijela sudionika prosvjeda ‘1 od 5 milijuna’ koji su upali u zgradu Radio-televizije Srbije prijeteći novinarima i urednicima javnog servisa. Ovaj vandalski čin Đilasa, Obradovića i Jeremića jasno pokazuje da od prvog dana planiraju izazvati nerede i na nasilan način smijeniti legitimno izabranu vlast", rekla je srpska premijerka Ana Brnabić agenciji Tanjug nakon upada.
S druge strane, prosvjednici su dobili materijala za napade na vlast, pa su u ponedjeljak izvikivali da Vučiću neće oprostiti uhićenu djecu. Đilas je ponovio svoje zahtjeve: sloboda medija, sloboda građanima Srbije i slobodni izbori. Postavili su čak i ultimatum. Tražili su oslobađanje uhićenih do 15 sati. Probajte pogoditi jesu li uhićeni pušteni na slobodu do tog trenutka. Tijekom dana su odvjetnici uhićenih također pozivali vlasti da ih puste na slobodu, ali ništa nije pomaknulo Vučićev stav niti jednog milimetra.
"I tada, kad se ponovo okupimo - iz cijelog Beograda, iz cijele Srbije, njihov kraj je blizu, oni su gotovi, oni su prošlost", prijetio je Obradović.
Prijetnje, slično kao i zahtjevi, ne postavljaju se bez odgovarajuće poluge. Štap i mrkva, rekli bi Englezi. Vučića aktualni prosvjedi ne brinu, pokazao je to igranjem šaha. Nisu ga brinuli čak ni dvomjesečni prosvjedi 2017. godine nakon predsjedničkih izbora. Kad se u cijelu igru uključi čak i rusko ministarstvo vanjskih poslova, stvari postaju još i jasnije.
"Nadamo se da će situacija u Srbiji ostati u ustavnom i zakonskom okviru", stoji u priopćenju ruskog ministarstva, u kojem napominju da su srpske vlasti reagirale suzdržano i uravnoteženo na posljednje prosvjede.
A Vasić upozorava da bi i oporba trebala pripaziti što želi. Vučić nadmoćno osvaja vlast već godinama i njegova Srpska napredna stranka nema ozbiljnijega konkurenta. "Vučić stalno ima taj argument hoću-neću, sad mu je pametnije ići na izbore prije nego što se opozicija snađe, narod će prvi po inerciji glasati za Vučića u nedostatku boljega kandidata", kazao nam je Vasić.
Sjetimo se samo predsjedničkih izbora, koje je Vučić dobio, i to s gotovo četrdeset postotnih bodova prednosti ispred najbližeg pratitelja, bivšeg pučkog pravobranitelja Saše Jankovića.
Koliko je Vučić premoćno osvojio vlast ispred nepopularne opozicije govori činjenica da je samo Janković osvojio više glasova od Ljubiše Preletačevića Beloga, koji je u kampanji obećavao gradnju srpske morske obale. Beli je zapravo umjetničko ime studenta Luke Maksimovića i njegovih pokušaja razotkrivanja srpskog apsurdistana. Kako su neutralni promatrači odlično zamijetili, Beli nije nudio ništa. Nudio je samo sprdnju i tako postao simbol otpora građanstva.
Jeremić, Đilas, pa i mnogi drugi ostaci nekih boljih vremena, kao što je Đinđićev šef kabineta Čedomir Jovanović, ne mogu Vučiću ništa. Željeznom rukom vlada Srbijom, pa i sam postavlja premijerku s predsjedničke pozicije, a ni njegovo rušenje ne bi značilo ništa. Potpuno neprirodna koalicija s čela aktualnih prosvjeda ne bi se mogla dogovoriti o točnoj nijansi bijele boje za posjetnice.
Kako bi se takva široka opozicija dogovorila oko nekih važnijih pitanja. Kosovo, neriješeni ratni zločini diljem bivše Jugoslavije, popis nestalih osoba tijekom Domovinskog rata, samo su dio egzistencijalnih pitanja Srbije. Europski put ili europska izolacija definitivno je nešto oko čega se prosvjednici ne bi mogli dogovoriti. A, kako je netko pametno rekao, ne može se micati Vučića bez ideje njegove zamjene. Jer što ako dođe Obradović na vlast?
Njegov ekstremizam je dobro poznat, njegova nepopularnost u Rusiji također. A popularnost u Rusiji je jedna od ključnih poluga Vučićeve vlasti. Zapadni analitičari su to nazvali MiG-efektom. Dok Vladimir Putin i njegov šef diplomacije Sergej Lavrov redovito šalju izaslanstva u Beograd, a Vučić šalje svoje poslanike u drugom smjeru, dok Rusija donira rashodovane MiG-ove iz vojnog otpada, oni će biti "pravoslavna braća" s istoka.
Europska unija ulaže u infrastrukturu, članice EU-a šalju novčanu pomoć na sve moguće načine, pomažu u pregovorima s Kosovom u mirnom rješenju nategnutih odnosa, ali sve to ne završava na naslovnicama srpskih medija pod apsolutnom kontrolom Aleksandra Vučića.Jedna famozna fotografija srpskih medija, gdje su svi imali Vučićevu kampanju na naslovnici, najbolje oslikava koliko problema opozicija ima. Svoje ideje možeš plasirati i s balkona stana, ali te neće nitko čuti.
Možda čak i susjedi počnu zvati policiju. Zato su slobodni mediji važni za slobodnu raspravu o teškim temama. Tako su, za potrebe Vučićeve predsjedničke kampanje, iz naftalina izvučena dva ubojstva srpskih vojnika u Topčideru 2004. godine, u koja su odlučili uplesti i Vuka Jeremića.
A kad Obradović ode u Rusiju i Lavrov ga ignorira, to odjekne u svim srpskim medijima. Rusko jasno zauzimanje Vučićeve strane tek je jedan u nizu argumenata srpskoj javnosti da se ne odriču Vučića.
Srbija se uvijek mora pitati koga umjesto Vučića, Hrvatska se uvijek mora pitati kakav će biti taj netko drugi, poslije Vučića. Obradović, kao ekstremni desničar, ni po čemu nije poželjan partner za rješavanje zaostalih pitanja. Vuk Jeremić, kao pobornik teze da je nakon Oluje došlo do etničkog čišćenja na oslobođenom području, također nije baš najsretnije rješenje za razvoj dobrih odnosa među državama bivše Jugoslavije. I tko ostaje? Šešelj? Preletačević? Netko totalno novi? Što kad se pokaže da je taj netko novi gori od Vučića?
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
zašto nas zamarate srbijom i njenim problemima i uspjesima? daleko im bila lepa kuća cveća od nas!