Inina postrojenja u Siriji zauzeli Rusi i srpski plaćenici

Ina doista nema sreće s naftnim poljima u Siriji. Kako je otkrio ruski novinar Denis b, a što je i potvrdio u razgovoru za Express, četvrtina prihoda s naftnih polja oslobođenih u okolici Palmire trebala bi pripasti ruskoj kompaniji Euro polis, povezanoj preko njegova osobnoga kuhara Evgenija Prigožina, sa samim Vladimirom Putinom.

"Za oslobođenje i stalnu zaštitu tih polja davat će 25% prihoda Euro polisu. Posebno će Sirijci plaćati troškove vojnika", ispričao nam je Korotkov. Riječ je o poljima u vlasništvu sirijske naftne kompanije te Ine, Devon Energyja, Petro-Canade, IPR-a, Tatnefta, HBS-a, DNOS-a i Stratcoa.
Upravo ta naftna polja nevjerojatno su bitna za Inu. Jedan stručnjak opisao je to kao obiteljsko blago cijele kompanije budući da su to bila najvrednija polja gdje je Ina imala pravo na eksploataciju.

Relativno nedavno uništeno je i jedno od najsuvremenijih postrojenja za preradu nafte i plina, koje je sagrađeno u najgore moguće vrijeme. Ina je u to vrijeme, 2012. godine, trljala ruke zato što su otkrili bogato nalazište nafte i plina i upravo su bili u pogon pustili postrojenje vrijedno nekoliko stotina milijuna eura. Međutim, samo 57 dana kasnije proglašene su međunarodne sankcije protiv režima sirijskog predsjednika Bašara al-Asada i Ina se povukla iz Sirije.

screenshot/youtube

Sirijski aktivisti kažu da je nemoguće znati tko je od zapovjednika na terenu naredio uništenje postrojenje. "Tamo se ne zna tko pije a tko plaća. Cijela zapovjedna struktura im je uništena", ispričali su aktivisti s terena u razgovoru za Express. 
Oni malo skloniji teorijama zavjera mogli bi reći kako nije slučajnost da su postrojenja oko Palmire sad uništena. Zašto bi se Islamska država odlučila sad uništiti postrojenje koje je godinama, s manje ili više problema, uredno poslovalo i opskrbljivalo Asada i Sirijce plinom?

Uzevši u obzir da je Abu Sayyaf, nekadašnji šef ISIL-a za naftne poslove, ubijen u akciji američkih specijalaca negdje u svibnju 2015. godine, da je zapovjednik Islamske države oko Homsa ubijen u ožujku prošle godine i da je šef ISIL-a oko Palmire ubijen oko Badnjaka, jako je teško znati tko bi imao dovoljno autoriteta za razbijanje dogovora sa sirijskom vojskom. 
"Nisam siguran da su uopće imenovali novog zapovjednika otkad su im prošlog ubili", pričaju izvori inače odlično upućeni u događanja na terenu.


U svoj toj halabuci zbog izgubljene arbitraže i izgubljenog postrojenja, a postrojenje je uništeno krajem prošle godine, neke iznimno bitne informacije malo su stavljene sa strane. Naime, ta naftna polja bila su i ostala daleko najvrednija Inina imovina. Jedni će reći da se tamo nalazi i do 80 milijuna barela ekvivalenta nafte (MMBOE), što je zajednički naziv za naftu i plin, ali Ina službeno kaže da se tamo nalazi negdje oko 36 milijuna barela.

Oni su bili tamo Life 'Gledali smo s generalima kako sirijski tenkovi gaze ISIL'

Istina, to je daleko manji broj, ali nije nimalo zanemariv uzevši u obzir da se ovih dana cijena barela nafte kreće oko 50 dolara. Ukupna vrijednost te nafte je oko milijardu i osamsto milijuna dolara. Naravno, to su sve procjene i dosta grube računice. Prodajom četvrtine dionica Ine MOL-u, sad već davne 2003. godine, za 505 milijuna dolara, mađarskoj kompaniji upala je sjekira u med. Ni krivi ni dužni uspjeli su se vratiti na bogata sirijska nalazišta, a pripadalo im je i pravo na određenu zaradu od eksploatacije nafte na naftnim poljima Hayan.

Bivši Inini zaposlenici već godinama govore da mnogo toga smrdi u MOL-ovoj kupnji paketa Ininih dionica. Jedan od njih je Stanko Kadija, koji se ne libi otvoreno reći da sumnja na nezakonite radnje.

"Mađari su, dakle, unatoč tome što smo te poslove obavljali vrhunski, dobili kompletne podatke o bušotini Jihar-1, a tako i potvrdu da je sve u projektu više nego dobro i točno predviđeno. Ti su podaci potom, naravno nezakonito, proslijeđeni MOL-u, koji je nakon toga za Inu dao bolju ponudu od OMV-a. Nije ni čudno da je OMV, kad je doznao da je Geoinform vršio završno snimanje na bušotini Jihar-1, bio spreman platiti duplo na neviđeno koliko ponudi MOL", ispričao je Kadija za Slobodnu Dalmaciju.


Svojedobno se i Državno odvjetništvo uplelo u cijeli slučaj i tadašnji šef DORH-a Mladen Bajić mjesecima je istraživao što se sve događalo s preuzimanjem Ine i njenih naftnih polja u Siriji. Kako bi se reklo, tresla se brda, rodio se miš. Nakon mjeseci istraživanja i ispitivanja svjedoka i dokumenata, DORH je u tišini odustao od svega i više se nije ni pokušavala baciti sumnja da se nešto nezakonito odigralo.