"Želimo svijetu objasniti da Islamska država na karti nema granica, jer ćemo se širiti sve dok ne zavladamo cijelim svijetom." Palestinac čija je obitelj do Prvog zaljevskog rata i upada Iraka Sadama Huseina živjela u Kuvajtu, 1991. je s obitelji preselio u Egipat, gdje se školovao, diplomirao, da bi 2012. otišao u redove tamošnje Al Kaidine organizacije Al Nusra. A onda, s raskolom na Al Nusru i Islamsku državu, 2014. se odlučio priključiti sljedbenicima samogrolašenog ISIL-ovog kalifa Abu Bakra, te danas živi u de facto glavnom gradu ISIL-a Raqqi u Siriji. Razlog zašto je Daily Beastov novinar Michael Weiss odlučio intervjuirati takvog čovjeka jest to što je htio prikazati kako razmišlja ISIL-ovac koji nije dezertirao i koji još uvijek vjeruje u brutalnu državu najmoćnijeg terorističkog pokreta na svijetu.
Jedini uvjet je bio da mu potpuno zaštiti identitet. Weiss ga je predstavio kao "Abu Jihada", naveo da je porijeklom iz Gaze, te da je do sada u Raqqi bio na nekoliko službeničkih mjesta. "Za ISIL umjesto Al Nusre sam se odlučio zato što Al Nusra nije imala jasnu viziju oko toga što želi", rekao je. "Od početka smo znali da ćemo se morati boriti i da ćemo nailaziti na poteškoće. Ako pogledate osnivanje bilo koje nacije, vidjet ćete da je morala prolaziti ono što mi sad prolazimo. SAD je, primjerice, prolazio kroz godine građanskog rata prije nego što je dosegnuo sadašnje granice. Francuska je 30 godina prolazila kroz revolucije. Mi smo ISIL proglasili prije samo dvije godine, cijeli svijet se okrenuo protiv nas, a mi širimo naše granice i ima nas diljem svijeta", rekao je Abu Jihad novinaru.
Pritom je savršeno prešutio da je se od srpnja 2014. do danas ISIL izgubio čak pola teritorija u Iraku i oko jedne petine u Siriji, te da je, koliko god se mjestimično pojavljuju ISIL-ove terorističke ćelije na Zapadu i militantne skupine na Istoku, još jedini prostor gdje je ISIL zaživio komad teritorija u Libiji, savršeno dezintegrirane države nakon ubojstva Muamara Gadafija i uništenja njegovog režima. Pritom je jedini razlog zašto se ISIL u Siriji može nadati da se još neko vrijeme neće raspasti, to što je Sirijska vojska zauzeta iznenadnim prodorom džihadista oko Al Nusre, u međuvremenu preimenovane u Jabhar Fatah al-Sham, u Alep s jugozapadne strane grada.
Kao i to što su Kurdi na sjeveru i sjeveroistoku Sirije, koji su uz pomoć SAD-ovih zračnih udara posljednjih mjeseci nezadrživo napredovali protiv ISIL-a, sada prisiljeni tući se protiv turske vojske i islamista koji su nedavno u Siriju prodrli iz Turske. Weissov ISIL-ovac je rekao i to da stanovnici Raqqe žive dobro, u miru i sigurnosti, da su otišli samo neki pojedinci. Na tom mjestu je, pak, prešutio činjenicu da se upravo u milijunskoj Raqqi posljednjih mjeseci pojavio pokret otpora, prava pravcata sirijska urbana gerila protiv brutalnog ekstremno vjerskog de facto fašizma. A kao odgovor na brutalnu diktaturu temeljenu na krivotvorenom rigidnom tumačenju islama kojom ISIL-ov režim maltretira stanovništvo.
Česta bombardiranja ISIL-ovih položaja, uglavnom od ruskog ratnog zrakoplovstva, Abu Jihad je nazvao "bombardiranjem tu i tamo". "Ubijanje ISIL-ovih lidera i emira na nas ne utječe. Ljudi i njihova imena i nisu tako važni, najvažnija je ideologija. 2006. je SAD ubio Abu Musaba al-Zarqawija (on je u Iraku osnovao Al Kaidu, snagu koja je prethodila ISIL-u i u Siriji i u Iraku), kao i mnoge druge, ali to nije zaustavilo napredak Islamske države. Abu Bakr je samo čovjek, on je proglasio rođenje Islamske države... Oni mogu ubijati ljude, ali ideologija neće umrijeti", odverglao je ideološki besprijekorno intervjuirani ISIL-ovac. Ono u čemu on jest imao pravo, međutim, jest to da je ISIL doista preživio ubojstvo svakog svog vođe.
Pritom je nehotice dao do znanja da se ISIL priprema na razdoblje nakon Abu Bakra, ISIL-ovog vođe, samoproglašenog kalifa za kojega se u nekoliko navrata tvrdilo da je ubijen u zračnim napadima, posljednji put, ovaj put najozbiljnije u lipnju. Ono što je sigurno jest da je u najmanje jednom bombardiranju krajnje kritično ranjen, toliko da se od toga nipošto nije mogao dobro oporaviti. Njegova smrt za ISIL bi značila najteži udarac do sada jer je on ISIL toliko podredio samom sebi da se učinio nezamjenjivim. Kad mu je novinar servirao da su Kurdi nedavno protjerali ISIL iz gradića Manbija na sjeveru Sirije, ključnog za krijumčarenje boraca i opskrbu iz Turske, Abu Jihad taj gubitak je morao priznati. "Morali smo se povući zbog sigurnosti civila.
Trpjeli smo stotine zračnih napada svakog dana, a gubitak jednog grada ne znači i gubitak rata", rekao je. No, to nije bilo puko povlačenje. Bio bi to totalni masakr ISIL-ovaca, a ne povlačenje, da u konvoju nije bilo toliko civila da bi bombardiranje konvoja značilo i masakr građana od kojih su mnogi, bilo je očito, u konvoju bili prisilno, kao živi štit. Kurdske snage, odnosno SDF i YPG, u Manbiju su sada na udaru turske vojske koja se širi od granice zapadno i južno. ISIL-ovac je intervju iskoristio i za novu prijetnju Zapadu. "Iznenađenja koja naša braća po Europi i SAD-u planiraju bit će takva da će ono što su radili do sada djelovati poput šale", kazao je.
