Rijetko kada vam padne u ruke knjiga bogata tajnim znanjima. Znamo da to zvuči jako konspirativno, ali kada vidite hrvatski prijevod knjige Victora Ostrovskog, bivšeg Mossadovog agenta, i to u izdanju Sigurnosno-informativne službe Ministarstva obrane, svjesni ste da imate pravi raritet.
Riječ je o knjizi punog naziva "Mossad - Bivši agent otkriva akcije i metode izraelske tajne službe" koju je uz Ostrovskog pisala novinarka Claire Hoy. U njoj se detaljno razotkrivaju kako i zašto Mossad operira diljem svijeta i to iznimno uspješno operira.
Tajne službe su kao dobra infrastruktura. Sve dok uspješno obavlja svoj posao, ni ne znate da postoji. A Mossad ništa ne prepušta slučaju kad je riječ o službi.
Veliko predavanje kadetima držao je Amy Yadr, šef odjela za daleki Istok i Afriku - Tevel (Odjel za vezu s bazama u izraelskim ambasadama). Njegova je priča bila tako fascinantna da se svaki kadet od nakon njegove uvodne riječi upitao: "Kako ga možemo dostići?"
Yadrov odjel je imao ljude na različitim mjestima na cijelom dalekom Istoku, ljudima koji nisu imali previše veze s poslovima tajne službe - puno više morali su raditi na stvaranju okvira i pripremanju terena za buduće poslovne i diplomatske veze. Imali su npr. jednog čovjeka s britanskom putovnicom u Jakarti, koji je radio - skriven. To znači da je indonezijska vlada znala da on radi za Mossad. Imao je već izgrađenu rutu za bijeg i za svaki slučaj pored drugih pomoćnih sredstava - imao je oružja na svom području.
Imali su i svog čovjeka u Japanu, zatim jednog u Indiji i u Maleziji. Yadr je održavao godišnje susrete sa svojim suradnicima na Sejšelima. Imao je puno zadovoljstva, uz tek nešto malo rizika.
I u Africi su Yadrovi ljudi bili angažirani u prodaji oružja u milijunskim dolarskim iznosima. Ovi ljudi za vezu radili su kroz 3 stupnja. Najprije bi uspostavljali kontakte da utvrde što je nekoj zemlji potrebno, čega se pribojava, koga sve smatra neprijateljem. Sve te informacije prikupljane su kroz aktivnosti na licu mjesta. Iza toga stajalo je promišljanje o izgradnji poslova na tim potrebama, uspostavljanjem bliskih veza i davanjem do znanja odgovarajućoj vladi da je Izrael spreman isporučiti im oružje, stručnjake za obuku i bilo što drugo što se pokaže potrebnim.
Posljednji korak Mossadova čovjeka u ovom procesu, nakon što bi vodstvo zemlje već ovisilo o isporuci oružja, bio je - reći vladi te zemlje daje obvezna npr. uzeti i poljoprivrednu opremu. Vodstvo zemlje dovelo bi se time u položaj iz kojeg se veze s Izraelom mogu samo proširiti,ako se istovremeno uspostave službene diplomatske veze. U biti su ove metode služile uspostavi takvih veza kroz sporedna vrata.
Poslovi s prodajom oružja bili su tako unosni da Mossadovi ljudi nisu morali brinuti hoće li im stranka prepustiti sljedeći korak
Isto su radili i u Šri Lanki. Amy Yadr se uspostavljajući vezu s njima, obvezao vojno opremiti zemlju isporukom važne opreme, uključujući opremanje torpedno-patrolnih brodova.
Istovremeno su Yadr i kolege, opskrbljivali i tamilske ustanike u borbi protiv vlade protu-naoružanjem. Izraelci su stvarali i elitne jedinice za obje strane, bez da je ijedna strana znala za suprotnu. Izraelski ljudi za vezu pomagali su u Šri Lanki i oko poslova administracije u zahtjevima Svjetskoj banci i drugim investitorima za milijunima dolara, podnošenjem lažnih podataka, a sve da bi se moglo platiti oružje.
