Kakva je to neprincipijelna koalicija. Na jednom boku, Kolinda Grabar Kitarović. Na drugom - Gordan Maras. Tandem snova. Duet budućnosti. Paradigma zajedništva u akciji destabiliziranja, pa i rušenja šefova HDZ-a i SDP-a. Predsjednica se skoro već javno deklarirala da je spremna rušiti Andreja Plenkovića s čela HDZ-a, sponzorirajući desnu frakciju stranke i stavljajući se na čelo nacionalističko-populističkog pokreta koji je krenuo u otvoreni juriš na premijera.
A Gordan Maras, taj nekarizmatični izdanak stranačke nomenklature, zasjeo je prošlog vikenda na čelo zagrebačkog SDP-a i u njegovoj pobjedi mnogi su vidjeli početak rušenja Davora Bernardića. To je ionako već dio tradicije: Milan Bandić ratovao je s Ivicom Račanom i Zoranom Milanovićem, Davor Bernardić oponirao je Milanoviću, a sad se očekuje i da Maras nastavi rat s Iblerovim trgom.
Kolinda bi najradije srušila Plenkovića prije predsjedničkih izbora, kako bi izbjegla mogućnost da se premijer zainati i iz čiste pakosti izmisli nekog predsjedničkog kandidata. A Maras bi najradije srušio Bernardića prije idućih parlamentarnih izbora, poručujući nakon trijumfa u Zagrebu: “Ja bih se na mjestu vodstva stranke zamislio i vidio mogu li napraviti rezultat koji će osigurati da smijenimo ovu nesposobnu vlast”. On šefuje organizacijom koja si voli tepati da je “najmoćnija”, iako SDP u metropoli ima 1500 članova.
Taman po Marasovoj mjeri. I ako su stvari u najvećim strankama trenutno loše, to ne znači da uskoro ne bi mogle biti još gore. Naročito u SDP-u. Zamislimo, naime, Kolindu i Marasa kao nositelje promjena. Predsjednicu koja jedan dan poručuje ljudima da idu iz zemlje ako im nije dobro, a drugi dan zbog toga diže paniku. Ili koja jedan dan ratuje sa Srbijom, a drugi dan se grli s Aleksandrom Vučićem. Ili Marasa koji je iznikao u stranačkom laboratoriju, bez doticaja sa stvarnim svijetom, bez karizme, liderstva, nekih posebnih kapaciteta.
Osim preživljavanja na partijskim jaslama. Oni bi trebali donijeti promjene u najvećim hrvatskim strankama. Umjesto toga, daju gasa depresiji. Čime je motivirana Kolindina želja za rušenjem Plenkovića? Najmanje brigom za hrvatsko društvo, nešto malo manje brigom za HDZ, ali zato najviše brigom za vlastiti politički probitak. Pantovčak je njezino utočište, ali i uporište, temelj za politički opstanak, ali i utvrda s koje želi upravljati društvenim i političkim procesima.
Predsjednica je bez HDZ-a impotentna, a svaka konkurencija među političkim akterima osakaćuje njezin ionako minoran autoritet. S Marasom je situacija još komičnija. Jer, SDP se sada klacka između dva do jučer nezamisliva pola: na jednoj strani nesposobni Bernardić, na drugoj nekarizmatični Maras. Dva ista lica jednog sve bezvrednijeg novčića. Da sve to nije žalosno, bilo bi smiješno.
