Dobiven je mir za načelnika/župana, koji može dovesti do raspuštanja vijeća/skupštine, a zatim sam vladati lokalnom jedinicom bez političke kontrole vijeća ili građana nekoliko mjeseci, a moguće, ako se procedura konstituiranja vijeća ili donošenja proračuna odulji, što je lako moguće, i znatan dio sljedeće proračunske i kalendarske godine. Naspram dosadašnje verzije, novi Zakon omogućuje da 2/3 vijećnika pokrenu opoziv načelnika/župana (od 2013. do 2017. to nije postojalo kao zakonska mogućnost).
Od prethodnog pokretanja opoziva po inicijativi samih građana treba proći najmanje šest mjeseci (a ne 12, kao po ranije važećem zakonu), s tim da treba podsjetiti da su od 2009. dosad bila pokrenuta samo dva postupka opoziva (Pribislavec i Pučišća), a oba su propala radi neizlaska potrebnog broja birača. Dok za izbor načelnika nema posebnih uvjeta i mogu ga izabrati samo tri birača, za opoziv ih mora biti barem 1/3, a to je onda i najmanji broj birača potrebnih za valjanost toga postupka.
Zašto se tako otežava opoziv nije jasno i u to pitanje tzv. "lex šerif" uopće nije htio ući. Tzv. "lex šerif" donosi sljedeće štetne posljedice: - omogućuje osnivanje više od jednog upravnog odjela u svim lokalnim jedinicama, a to znači, jer sad u njih čak 448 postoji samo jedan jedinstveni upravni odjel, s naravno samo jednim pročelnikom, mogućnost da se broj pročelnika poveća za dva, tri ili više puta. Svaka jedinica može osnovati dva, tri, četiri i više upravnih odjela.
Tako se u ovim jedinicama, pored sadašnjih 448 pročelnika, može zaposliti još 448 ili više od toga, prema arbitrarnoj volji načelnika. Nova birokratizacija i politizacija, nova uhljebljivanja. Koga? Zašto? Zašto sad? - nema sankcije za načelnika/župana koji na vrijeme ne predloži proračun ili od prijedloga odustane prije nego što vijeće izglasa amandmane pa ga ponovno podnese po završetku sjednice vijeća kad ono više ne može odlučivati. Riječ je o imperfektnoj normi ("lex imperfecta"), normi koja ne predviđa sankciju.
Načelnik može, dakle, manipulirajući prijedlogom dovesti do toga da na kraju vijeće/skupština ne stigne donijeti proračun, a da za to nema efektivne sankcije. - kako će se tretirati slučajeve kad načelnik povuče prijedlog na sjednici sredinom 12. mjeseca, a onda npr. 20. ili 24. prosinca podnese novi prijedlog? Koja je sankcija za načelnika? Nikakva, po ovom prijedlogu, jer je on prijedlog podnio na vrijeme, a to što ga je kasnije povukao i time manipulirao, za to nema sankcije.
Koji je to "rok koji omogućuje njegovo donošenje" iz čl. 20. "lex šerif"? Je li to do 15. 12.? Do 10. 12.? Do 24. 12.? To je moralo biti precizirano. U protivnom se omogućuje da Vlada, kad odlučuje o razrješenju načelnika predviđenog za taj slučaj, tumači kako je volja, arbitrarno, politički, nejednako u jedinicama gdje je načelnik iz SDP-a, IDS-a, HNS-a ili HDZ-a. Odluka o financiranju nužnih rashoda i izdataka koju donosi načelnik/župan iz čl. 21. Zakona krši temeljno načelo demokratskog poretka da izvršna tijela ne odlučuju o proračunu.
Ista kritika važi za odredbu da povjerenik Vlade donosi odluku istog naziva iz istog članka prijedloga. Nejasno je kako će upravna tijela lokalnih jedinica osigurati provedbu općih akata predstavničkih tijela ako ne smiju nadzirati njihovu provedbu? Odredba koja im je to omogućuje sad je brisana. Ako su za provedbu nadležne npr. ustanove ili trgovačka društva ili privatne osobe temeljem koncesije i sl., a upravni odjeli ne smiju nadzirati izvršenje, onda tko će? Izgleda nitko.
To otvara put u goleme probleme i nezakonitosti u lokalnoj samoupravi. Lokalnoj se samoupravi reže ruke i noge, a omogućuje da svatko radi što hoće bez ikakve mogućnosti dovođenja u red. A što s građanima koji su primorani koristiti usluge koncesionara, vrtića, komunalnih poduzeća? Oni se neće imati kome obratiti da provede nadzor (čl. 24. "lex šerif"). - računaju li se svi rokovi koji su sad predviđeni, moguće je da se u sljedećoj kalendarskoj godini proračun uopće ne donese do 31. 12.
Lokalne jedinice funkcioniraju po tim odlukama koje donosi svatko i nitko. Otvara se mogućnost za nered i nezakonitosti u javnim financijama, jer jedino doneseni proračun osigurava zakonito trošenje javnih sredstava. Supstituti koje predviđa "lex šerif", u kojima načelnik sam sebi omogućuje isplate kakve hoće, jer sam donosi odluku o "financiranju nužnih rashoda i izdataka", put su u lokalnu korupciju. Namjera ili slučajnost?
Dodatno se postavlja pitanje što znači kad povjerenik Vlade, dakle neki državni službenik, donosi takve odluke? Trošenje lokalnog novca po volji Vlade. Na što točno? Kakve su zapravo namjere Vlade u takvim slučajevima? - trebalo bi zabraniti da povjerenik Vlade može biti državni službenik, umjesto da se takva mogućnost uzakonjuje. Iz načelnih razloga, jer to krši Europsku povelju o lokalnoj samoupravi i hrvatski Ustav.
Iz praktičnih razloga jer to znači da imamo državne službenike koji ne rade svoje poslove ili nemaju posla, jer uz svoj "posao" još stignu nekoliko mjeseci s punim radnim vremenom obavljati i poslove povjerenika u lokalnim jedinicama? Imamo viška državnih službenika i sad to javno priznajemo? - umjesto ozakonjenja takve mogućnosti, trebalo je zabraniti da povjerenik Vlade tijekom svojega mandata može imenovati bilo koga, jer to krši temeljne odredbe i načela Europske povelje.
Ispada da sad neki državni službenik ili lokalni službenik koji će biti imenovan za povjerenika Vlade može bez ikakvog demokratskog legitimiteta dobivenog na izborima od građana u lokalnoj zajednici imenovati druge lokalne službenike, pa i predstavnike lokalne jedinice u pravnim osobama (javnim ustanovama i trgovačkim društvima) koji utječu na trošenje javnih sredstava.
Trebalo je zabraniti, a ne ozakoniti mogućnost da povjerenici Vlade u ime i za račun lokalne jedinice zaključuju ugovore, i to značajnije vrijednosti, jer je to protivno demokratskim standardima. Državni službenici će biti u mogućnosti zaključivati ugovore značajnije vrijednosti na teret lokalnih proračuna? To je otvorena mogućnost zloupotrebe od strane Vlade i samih povjerenika. Tko će procijeniti što je npr. "znatna materijalna šteta" iz čl. 29. novog zakona?
Doista, kako je više puta upozoravao ministar uprave, novi zakon donosi još neke novine. Koje su naspram ovih gotovo bez značenja. Puno je više pitanja na koja tzv. "lex šerif" ne daje odgovore. On ne donosi nikakva rješenja za unapređenje mogućnosti utjecaja građana na donošenje odluka u njihovim jedinicama. Nema ni spomena regulacije korištenja modernih oblika i tehnoloških inovacija. Nema unapređenja izbornog procesa ni mehanizama odgovornosti načelnika i župana prema građanima.
Nema ni spomena decentralizacije ni reforme teritorijalnog ustrojstva. Nisu to pitanja koja postavljamo samo mi iz struke. To su dva ključna pitanja koja se Republika Hrvatska obavezala riješiti, i to Strategijom koju je donio Hrvatski sabor, a koja je podastrta Europskoj komisiji kao temelj za odobravanje projekata u području reforme javne uprave. Što će tzv. "lex šerif" donijeti u pogledu političkog ponašanja izvršnih čelnika i vijećnika?
Nastavak na sljedećoj stranici...
