On je, kao "ruski Nijemac", prvom prilikom ušao u CDU, 14 godina je skupljao mnoštvo glasova na lokalnoj razini u svojoj izbornoj jedinici i unatoč tome nikad se nije izborio za to da na saveznim izborima netko iz njegove etničke manjine, jer to u osnovi i jesu ruski Nijemci, dobije neko visoko kandidacijsko mjesto na listi. Ogorčen je vratio člansku iskaznicu i danas je član – Die Linke. Praktično nije mogao napraviti veći zaokret.
Die Linke su se barem pokazali kao krajnje socijalno osjetljivi, a Maurer se poslije žalio po medijima da niti CDU niti SPD niti liberali niti Zeleni nisu pristupali ruskim Nijemcima kao specifičnoj skupini. Objašnjavao je da AfD to jest činio, što je apsolutno točno. Za ove izbore AfD se još krajem 2016. počeo probijati među ruskim Nijemcima tako što im je dijelio – propagandne materijale na ruskom jeziku.
Povrh toga AfD je zaigrao i na kartu njihove simpatije prema Vladimiru Putinu, prikazujući Angelu Merkel kao radikalno sukobljenu državnicu s ruskim državnim šefom kojega ruski Nijemci velikom većinom doživljavaju kao svojega. Nedavno je, doduše, 15 njemačkih organizacija ruskih Nijemaca poslalo otvoreno prosvjedno pismo "medijima i političarima" u kojem se bune što ih se prikazuje kao AfD-ovu izbornu bazu.
"Neprihvatljivo je da se ljude prikazuje kao poklonike populista (mislio je na AfD) ili Putina samo na osnovu njihovog etničkog porijekla. Mi nismo AfD, nismo CDU, nismo Putinova peta kolona! Mi smo individualci kao i svi ostali građani naše zemlje", bunio se tada u intervjuu za Deutsche Welle Igor Wenzel, predsjednik "Foruma ruskih Nijemaca iz Essena".
Morao je, međutim, priznati da je naprosto statistička činjenica da je na posljednjim lokalnim izborima tamo gdje ruski Nijemci čine bitan udio u stanovništvu, AfD dobivao 20, 30, čak i 40 posto glasova. Wenzel je tada priznao i to da AfD doista jest jako popularan među ruskim Nijemcima srednje i starije generacije, odnosno onima koji pamte život u SSSR-u, koji nisu odrasli u demokratskim uvjetima, također i među onima lošije obrazovanima.
Otkako je zaživjela tema ruskih Nijemaca i njihovog utjecaja na AfD, očito skoro pa presudnog za to da desničarska stranka po prvi put ulazi u Bundestag, iskristaliziralo se kao problem i to što se veliki dio ruskih Nijemaca zatvorio u svojevrsna društvena geta, slično kao i neke gastarbajterske etničke skupine u Njemačkoj. A to onda znači nepovjerenje prema okolini. Još 2013. jedno istraživanje uočilo je "nezainteresiranost ruskih Nijemaca za politiku".
Zapad je bio u krizi, koliko god je Njemačka to najuspješnije prebrodila, ali je zato demokracija u Njemačkoj povremeno stala "štucati" i tada se pojavila prvo Pegida, potom i AfD. Nacionalisti su odjednom organizirali "rusku konferenciju u Magdeburgu", odjednom su se u ciljanim krugovima počele čuti istodobno i ksenofobne parole i dezinformacije na račun izbjeglica i migranata s Bliskog istoka kao i dizanje Putina kao političara i vođu u nebesa.
U siječnju 2016. ruski su mediji objavili vijest o tome da su useljenici, izbjeglice muslimanskog porijekla, u Berlinu brutalno grupno silovali "djevojčicu Lisu". Na temi su jahali dosta dugo, da bi se ispostavilo da se zločin nikad nije dogodio, da je bila riječ o organiziranoj dezinformaciji. Samo, priča je kružila dovoljno dugo...
Odjednom se na specijaliziranim stranicama AfD-a za ruske Nijemce može čitati: "Posljednjih godina useljavanje u Njemačku, i to milijuna pripadnika stranih kulturnih krajeva, posebno muškaraca muslimana, nama Nijemcima donosi velike probleme. AfD jest i nastavit će u svim područjima raditi na rješavanju tih problema, prije svega na tome da se te ljude što prije pošalje iz Njemačke."
Ili kada Peter Braun, istaknuti AfD-ov političar u Baden-Württenbergu novinarki Spiegela navečer iz svog automobila na ulicama Pforzheima pokazuje prstom na prolaznike koji izgledaju kao da su s Mediterana i nazivao ih "takvim muškarcima". Pa nastavlja da oni radoznalo zagledaju žene, pa "čovjek mora biti oprezan". "Mi Nijemci ovdje se osjećamo kao manjina", kazao je 57-godišnji Braun koji je u svoje doba doselio iz Tadžikistana kao tamošnji Nijemac.
Po Kohlovom receptu. Posebno puno ih je u 90-ima doseljavalo iz Kazahstana, svakako i iz Rusije, Ukrajine, ali i iz cijelog bivšeg SSSR-a. Takve su situacije vrlo često prisutne i to je definitivno jedan od bitnih razloga zašto AfD danas po anketama, samo nekoliko dana uoči izbora uživa više od 11 posto potpore.
Ono na što CDU uvelike računa iz svoje perspektive, ali i SPD iz svoje, jer SPD stoji jako loše, jest to da je uoči izbora u nedjelju u anketama još uvijek čak jedna trećina Nijemaca neodlučna za koga će glasati, tako da nije isključeno niti veliko iznenađenje u Njemačkoj, što se inače u pravilu ne događa. Sva je prilika ipak da će CDU/CSU i SPD opet morati koalirati u Velikoj koaliciji jer zbog AfD-a niti ovaj put neće biti moguća nijedna druga parlamentarna većina u Bundestagu. S Angelom Merkel kao kancelarkom, naravno.
