U tom trenutku makedonski predsjednik, također iz VMRO-DPMNE, Đorge Ivanov odlučio je da Zoranu Zaevu ne da mandat za sastavljanje vlade iako je ovaj dokazao da ima većinu. Za razliku od Gruevskog koji većinu nikako nije mogao dokazati. Da Ivanov ima problema s poimanjem demokracije, makedonska opozicija ga je posebno teško stala optuživati od travnja prošle godine, nakon što je on dekretom obustavio istragu državnog odvjetništva u aferi prisluškivanja opozicije.
Uslijedili su prosvjedi, sada opozicije, pri čemu su pojedinci napali i sam njegov predsjednički ured. Godinu poslije, odnosno 2017., u stanju potpune blokade procesa utvrđivanja nove vlade, a s tehničkom vladom na čelu Makedonije i tehničkim premijerom Nikolom Gruevskim, makedonski parlament odlučio je izabrati novog predsjednika parlamenta.
Makedonski socijaldemokrati i albanski DUI predložili su Talata Xhaferrija, VMRO-DPMNE napustio je dvoranu, pri čemu su opoziciji koja sad ima većinu, uskratili elektroničko glasanje. Ovi su izglasali ručno, na što je VMRO-DPMNE proglasio da su ti parlamentarci proveli puč, izabravši Xhaferrija.
Ironično je to što taj isti Xhaferri VMRO-DMNE-u, tehničkom premijeru Gruevskom i predsjedniku nije bio pučistička opcija, za što sad optužuju DUI I SDSM, dok je DUI bio koalicijski partner VMRO-DPMNE-u u vladi. Xhaferri je čak bio – ministar obrane Makedonije do lipnja 2014
U danima uoči kulminacije nasilja u parlamentu, i Ivanov i VMRO-DPMNE stali su tvrditi da su albanske političke stranke iz Makedonije s vlastima u Tirani stale pripremati priključenje dijelova Makedonije u kojima su Albanci većinski, potom Kosovo i dijelove Crne Gore, Albaniji. Premijer Albanije Edi Rama uzaludno je slao izjave na sve strane da nema govora o ikakvoj zajedničkoj političkoj platformi s albanskim strankama iz Makedonije.
"Albanci u Makedoniji nisu nikakvi izbjeglice, oni su integralni dio zemlje s dva entiteta", govorio je. Prodor ekstremnih nacionalista u parlament u Skopju zapravo je pogodovao i ekstremistima s druge strane, te se kao zdravo za gotovo stala uzimati prijetnja iz redova separatistički raspoloženih Albanaca, ukoliko najteže ozlijeđeni albanski parlamentarac podlegne ozljedama, da će to značiti građanski rat.
Makedonija je rat širokih razmjera jedva izbjegla 2001., kada je cijelu godinu suzbijala prodore makedonskog ogranka Nacionalne oslobodilačke armije (UČK), točnije, militanata s Kosova. Osim u pograničnim područjima, te u jednom od predgrađa Skopja, militanti nisu uspjeli isprovocirati sukobe. Na kraju je poginulo ili pobijeno 86 militanata, 75 vojnika Makedonije i snaga sigurnosti, 50 civila albanske i 40 makedonske etničke pripadnosti. Prema konzervativnim procjenama.
Prema nekim drugim, bilo je do ukupno 1000 mrtvih, od čega do 250 u borbama. Ubijena su čak i tri promatrača EU-a, te jedan britanski vojnik. Te godine BDP se predviđao po stopi od čak pet posto rasta. Međutim, zbog etničkih tenzija s jedne, te stope nezaposlenosti od čak 37,5 posto i siromaštva od 22 posto iz 2005. godine, na vlast 2006. dolazi VMRO-DPMNE s Gruevskim kao premijerom.
