Naš tipičan ministar ujutro slavi Isusa, popodne krade

Taman kad pomislimo da je HDZ "ispucao" sve svoje bahate i korumpirane kadrove, pojave se arogantni veleposjednik Lovro Kuščević i ministrant Goran Marić. Obojica veliki vjernici. Ovome nečasnom skupu mogu se slobodno pridružiti i Gabrijela Žalac (misli da joj vozačka nije potrebna) i Damir Krstičević (ne zna kupiti avion).

Nije mi samo jasno koji čudom još opstaje ministar zdravstva Kujundžić.

Cijeli set njihovih poteza i izjava je izrazito negativan. Dok premijer Plenković u Bruxellesu predstavlja modernog političara te elokventno i umiveno prozapadno lice koje europski čelnici obožavaju, u Hrvatskoj s druge strane podržava klasični klijentelizam i korupciju te na ključne pozicije postavlja ministre koji svoje birače smatraju ovcama i to više i ne skrivaju.

Gabrijela Žalac Top News Od službenice u Vinkovcima do ministrice skandala

Ovako se ni notorni Ivo Sanader nije poigravao s kompletnim biračkim tijelom. HDZ ovakve likove očito stvara kao na traci. Kod njih korumpirani i nesposobni ministri nisu iznimka nego pravilo. No ovo načelno vrijedi ne samo za njih nego i za veliku većinu HDZ-ovaca u Hrvatskoj. Dnevni mediji više ne mogu pronaći dovoljno prostora za sve njihove skandale, promašaje i propuste.

HDZ-ovi ministri su tek dokaz koliko je HDZ poguban za hrvatski narod i cijelu državu.

Kuščević i Marić su toliko korumpirani da ih čak ni najodaniji medijski paraziti i uvijek spremna internetska troll-bojna nisu pokušavali opravdati. Njih dvojica su toliko zaglibili u živom pijesku vlastite pohlepe da čak i Branko Bačić, inače specijalist za branjenje svih stranačkih nepodopština, zamuckuje kad ih brani i sizifovski pokušava opravdavati stranku.

Nakon što su i jedan i drugi podnijeli ostavke, automatski su zauzeli pozu mučenika koji su za "našu stvar" spremni žrtvovati sve. Do sada su im prolazile svakakve izlike, uredno su izigravali velike vjernike i domoljube, a sad se samo povlače sa streljane u nadi da će se mediji zadovoljiti njihovim ostavkama i uhvatiti u mlin nekog drugog.

Osim što su obojica korumpirani HDZ-ovci, zanimljivo je da su i jedan i drugi praktični vjernici te navodno žive svoju vjeru. No činjenica je da je da praktični vjernik nije i ne može biti korumpiran. Licemjerno je prijepodne javno pozdravljati s "Hvaljen Isus i Marija", a popodne se baviti raznim malverzacijama i prevarama.

Milijuni kuna Top News Dobiju otkaz, a mi plaćamo da sjede doma i ne rade ništa

Riječ je o pseudovjernicima koji su postali katolici odgojem, tradicijom i koji religiju razumijevaju kao samo način izražavanja svog osobnog i nacionalnog identiteta i kao mutno sredstvo identifikacije. Isusovac Antonio Vieira (1608-1697) je skoro cijeli svoj život proveo u Brazilu, gdje se borio za prava siromašnih i ukidanje ropstva.

Korupciju u kolonijalno vrijeme opisao je u Propovijedi o dobrom lopovu: "Lopov koji ukrade da bi jeo ne ide u pakao niti tamo odvodi druge. Oni koji ne samo da idu u pakao već samo vode i druge, oni o kojima govorim, druga su vrsta lopova, većih sposobnosti i višeg ranga. Oni kradu bez straha ili rizika."

Glavno obilježje korumpiranih sastoji se u tome da odbijaju priznati vlastitu korumpiranost. Oni su pametni, njihove su radnje motivirane žeđu za novcem. Nisu to sitni lopovi, već stručni ucjenjivači, puni lijepog govora, prijateljskih osmijeha. Smatraju proviziju svojim pravom, određeni postotak plaćom za svoje usluge, a pronevjeru načinom oduzimanja onog što im pripada. Sve ostale smatraju budalama.

Nekad se zapitam što to još HDZ treba učiniti da bi naivno hrvatsko biračko tijelo uvidjelo kakvi su oni zapravo te da je njihovo domoljublje i bogoljublje tek skup slova na papiru. Riječ je o skupini karijerista koji haraju državom uz pomoć domoljubne magle, nepresušne životne energije 20 posto metuzalema s pravom glasa koji još misle da je Tuđman živ, protekcije državnih institucija te nekoliko kapi Pupovčevih melodramatičnih suza.

Josip Stojanović Top News Jolly - dalmatinski kralj trgovine blizak ministrima

Nije problem u vladi nego u kompletnom sustavu i mentalitetu hrvatskih građana, koji sve to šutke trpe. Tko bi na sve to mogao reagirati? Vjerojatno radnici. Ali koji radnici? Radničke klase više nema. A ako penzioneri u vrijeme opasnijih temperatura ili nezgodnije promjene vremena izađu na ulice, tamo će vjerojatno i ostati.

Bilo kakav oblik reakcije nemoguće je očekivati od onih koji su zaposleni u državnim firmama i institucijama. Dokle god država subvencionira njihove gubitke ili pak mjesečne plaće političkih uhljeba iz raznih ministarstava, županija, općina i gradova, oni neće nikamo. Treba li možda nekakvu reakciju očekivati od bivših branitelja, koji ionako više vole šatore, i to samo kad njihovi nisu na vlasti?

HDZ ima takve ministre pored kojih čak i skup diletanata iz Živog zida izgleda kao moralni stup društva i solidna politička alternativa. Treba to znati, nije to lako, ali HDZ je čak i to uspio.