"Nastavnici su odrasli ljudi i nasilje im nije dopušteno"

Takvih kao ti ima zakopanih na groblju. Tim se riječima otac učenice varaždinske srednje škole ovo ljeto obračunao s nastavnicom koja njegovoj kćeri nije dala pozitivnu ocjenu na popravnom iz matematike.

I to u uredu ravnatelja. Iako je brzopotezno prijavljen, optužen i nepravomoćno osuđen, vjerojatno bi se dala sastaviti knjiga prijetnji, žalbi, pritisaka i pritužbi roditelja koji za svoju djecu žele najbolje. Primjerice, 20-godišnjak koji ne uspijeva naučiti toliko matematike i hrvatskog da upiše četvrti razred u jednoj zagrebačkoj srednjoj školi. Pa su si njegovi roditelji zaista dali truda i čak višekratno angažirali prosvjetne inspekcije da mu nekoliko puta zaredom poništavaju negativne ocjene. Polugodište završava, a on i dalje čeka da ga (nezasluženo) upišu u četvrti razred.

Nastavnicima je dosta svega. Pokazao je to pravi bunt i pokret #ijasamfranjo koji su pokrenuli članovi Facebook grupe Nastavnici organizirano, po uzoru na #prekinimošutnju i američki #metoo pokret. Svjedočanstva o podivljalim učenicima koji nastavnicima guraju nož pod grlo, buše im gume, iskaču kroz prozore usred nastave i sl. zaista su strašna.

Bolja zemlja Znanost Đikićevo razotkrivanje: Kako Hrvatska može biti sretnija

Profesori i nastavnici koji su prepušteni sami sebi u mnogim vrlo neugodnim situacijama dugogodišnja su tema i izuzetno je važno da su napokon progovorili o tome. I neosporna je sva podrška koju dobivaju u javnosti, ali kao što prijetnje nastavnicima zvuče užasno, grozno zvuči i postupanje Franje Dragičevića prema svojim učenicima. Profesor je izlazeći iz razreda gurnuo, a potom uhvatio za vrat i udario po glavi jednog učenika, dok je drugog najprije ošamario nekoliko puta i s maltretiranjem nastavio u kabinetu.

Je li si dugogodišnji nastavnik Tehničke škole u Čakovcu zaista smio dopustiti da se s razularenim tinejdžerima obračuna udarcima? 

- Sram me je toga što sam napravio, ali bih opet to napravio. Bio sam izazvan. Njima se daju opomene, negativne ocjene, ali to nema nekog efekta sve dok ne dođe do ukora pred isključenje. Molio sam, prijetio, držao predavanja kao da sam svećenik, ali ništa nije pomoglo - ispričao je novinarima gospodin Dragičević nakon incidenta koji je zasad završio opomenom pred otkaz nastavniku, ali i isključenjem učenika koji je izazivao probleme.

Moramo biti efikasni i sustavno raditi mrežu ljudi specijalista koji će pomoći počiniteljima i žrtvama. Riječ je o djeci čija je budućnost i naša budućnost 

I vjerojatno je ključna konstatacija: Ništa nije pomoglo.

Pa ipak, upozorava dr. sc. Zvonimir Bošnjak s Odsjeka za sociologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta i ravnatelj Privatne klasične gimnazije u Zagrebu, nasilje apsolutno nije prihvatljivo.

- Koliko god razumijemo burnu reakciju, ali mi nastavnici smo odrasli. Naravno da moramo pokazati da smo ljudi, ali apsolutno ne podržavam njegovo ponašanje. Djeca se ponašaju kako se ponašamo mi. Naši nastavnici su preopterećeni, ali ne smiju reagirati naslno. Međutim, nemaju dovoljno dobru podršku - i ne samo prema unutra, nego i prema van. Nema razreda u kojemu nema barem dvoje ili troje djece s problematičnim ponašanjem. Disgrafija, disleksija, najčešće su povezani s ADHD-om. Dobar dio profesora najčešće se oslanja na improvizaciju - upozorava Bošnjak dodajući kako nemaju sve škole jednaku kvalitetu stručne podrške i pomoći za takvu djecu. Dodatno su i roditelji u brizi kad dijete krene u školu jer nisu sigurni hoće li ih ondje dočekati stručnjaci i hoće li biti suradnje među njima.

Nažalost, unatoč brzoj reakciji škole i Ministarstva, na što je sigurno utjecala burna reakcija javnosti, odjeci ove priče nisu nimalo bezazleni niti se naslućuje da će se ubrzo početi rješavati problemi u odnosima nastavnici-učenici/roditelji-obrazovni sustav. Naime, svi koji su čitali ispovijesti nastavnika, vrlo vjerojatno su iščitali, a vrlo često i sami ispisali, vrlo ružne komentare na račun tih “huligana”. Tako je post navodne učiteljice o tome kako se “ADHD prije rješavao batinom” pokrenuo pravi lov na vještice, a mnogim roditeljima, čak i onima čija djeca i sama pate zbog iživljavanja agresivne manjine, nije bilo ugodno slušati izljeve mržnje prema učenicima. 

Naime, što bi trebalo osjećati dijete koje zaista boluje od ADHD-a ili neke druge vrste poremećaja kad shvati da javnost smatra da ga treba izliječiti batinama?

Šokantno Top News Stvorili smo Hrvatsku iz koje mladi samo žele otići

- Škola je uvijek bila i bit će odraz stanja u društvu, koliko god je čuvali u zaštićenom prostoru, no moralni relativizam se događa u školi. Nemamo efikasne mehanizme kako škole trebaju reagirati. Žrtvu trebamo zaštititi, ali u svim ovim primjerima i počinitelj je žrtva - objašnjava dr. sc. Zvonimir Bošnjak.

- Ako imamo dijete koje ima ADHD ili izrazitu sklonost remećenju nastave i drugih, stručne službe moraju omogućiti konstruktivne savjete - ponuditi adrese stručnjaka, napraviti zapisnike o tome da su roditelji obaviješteni. Znam da rade predano i kažu - nama su ruke zavezane, ali zato može savjetovati roditelje i unijeti u zapisnik da je roditelj savjetovan - rekao je prof. Bošnjak. Smatra da je provedba takvih odluka na osnivačima, ali da Ministarstvo obrazovanja mora izraditi okvir za funkcioniranje stručnih službi i omogućiti školama da se mogu osloniti na njih.

I upravo na tom tragu je ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak ovaj tjedan najavila da će njezino ministarstvo izraditi akcijski plan prevencije i borbe protiv nasilja u školama koji će se sastojati od tri elementa.

- Jedno je zakonska regulativa, analiza koja će pokazati treba li i u kojoj mjeri zaoštriti postojeće zakone i propise. Elementi prevencije se odnose na kurikulum, edukaciju nastavnika i sustav podrške nastavnicima, učiteljima i roditeljima, jer ovo nije rezultat toga što se događa samo u školama, nego jače zadire u situaciju koja dolazi iz roditeljskog doma. I to nije samo posao škole, nego i drugih institucija i roditelja, koji ne mogu pobjeći od svoje odgovornosti da odgajaju djecu - rekla je Divjak ističući i da će se raditi na kampanji vidljivosti koja će govoriti kako se s ovom situacijom nositi u školama te osvijestiti potrebu da je nulta stopa tolerancije na nasilje bilo gdje.

- Najlakše je napisati regulativu, ali treba reagirati u razumnom roku. Treba zaštititi i počinitelja i žrtvu. U ovoj situaciji nedostaje normativni okvir za razvoj mlade osobe. Moramo razmisliti o uvođenju suspenzije, ali ne na način kazne, nego da se s počiniteljima i roditeljima radi tako da im se pomogne - objašnjava Zvonimir Bošnjak navodeći kako je nužna zaštita i žrtve i počinitelja. Smatra kako je nasilje uvijek pretjerana reakcija.

Nastavak pročitajte na idućoj stranici.