Prije devedeset i dvije godine, u prohladnu zoru 30. lipnja 1934., Adolf Hitler pokrenuo je operaciju koja će ostati upisana u povijest kao "Noć dugih noževa". Pod kodnim imenom "Operacija Kolibrić", bio je to brutalan udar ne na vanjske neprijatelje, već na vlastite redove. U krvavoj čistki obezglavljen je moćni paravojni ogranak stranke, Sturmabteilung (SA), a stotine njihovih vođa i drugih Hitlerovih političkih suparnika je likvidirano. Glavna meta bio je vođa SA, Ernst Röhm, jedan od Hitlerovih najstarijih suboraca i rijetkih prijatelja.
Sturmabteilung, poznatiji kao Jurišni odredi ili Smeđe košulje, bio je ključan za Hitlerov uspon. Nastali iz Freikorps tradicije nakon Prvog svjetskog rata, ovi odredi prekaljenih veterana i uličnih nasilnika postali su Hitlerova privatna vojska. Razbijali su skupove političkih protivnika, zastrašivali Židove i komuniste te vodili krvave ulične bitke. Njihov vođa, Ernst Röhm, ambiciozni veteran i Hitlerov suborac iz pivnica u Münchenu, stvorio je silu koja je do 1934. brojala više od tri milijuna ljudi, zasjenivši njemačku regularnu vojsku (Reichswehr), koja je Versajskim ugovorom bila ograničena na samo sto tisuća vojnika.
No, nakon što je Hitler postao kancelar 1933. godine, SA je od korisnog alata postao opasna prijetnja. Njihovo divljaštvo, pijane orgije i bezrazložni napadi na građane narušavali su ugled režima. Što je bilo još gore, Röhm i njegovi sljedbenici, od kojih su mnogi vjerovali u "socijalistički" dio nacionalsocijalizma, počeli su glasno zagovarati "drugu revoluciju". Tražili su radikalne ekonomske reforme i nacionalizaciju, što je užasnulo industrijske magnate koji su financirali Hitlera. Istovremeno, Röhmova ambicija da SA postane jezgra nove njemačke vojske izazvala je otvoreno neprijateljstvo vojnog vrha, ponosne pruske elite koja je prezirala "smeđu rulju". Hitler se našao u procjepu: trebao mu je i novac industrijalaca i lojalnost vojske za svoje buduće ratne planove, a SA je stajao na putu i jednima i drugima.
Dok je Hitler oklijevao obračunati se sa starim prijateljem, drugi unutar nacističkog vrha nisu mirovali. Heinrich Himmler, vođa elitnog Schutzstaffela (SS), koji je formalno još bio podređen SA-u, vidio je priliku da se riješi konkurencije i preuzme potpunu kontrolu nad sigurnosnim aparatom. Zajedno sa svojim okrutnim zamjenikom Reinhardom Heydrichom i Hermannom Göringom, Himmler je počeo kovati urotu. Sastavili su lažni dosje, prepun izmišljenih dokaza, koji je "dokazivao" da je Röhm primio 12 milijuna maraka od Francuske kako bi srušio Hitlera.
Glasine o puču sustavno su širene, a napetost je rasla. Vicekancelar Franz von Papen održao je govor u kojem je kritizirao divljaštvo SA i opasnost od "druge revolucije". Kap koja je prelila čašu bio je ultimatum ostarjelog predsjednika Paula von Hindenburga. Preko ministra obrane, poručio je Hitleru da će, ako ne obuzda SA, proglasiti izvanredno stanje i predati vlast vojsci, što bi bio kraj nacističkog režima. Hitler se u tajnosti sastao s vojnim vođama i sklopio pakt: vojska će podržati njegovu sukcesiju nakon Hindenburgove smrti u zamjenu za uništenje vodstva SA. Hitler je 4. lipnja pozvao Röhma na peterosatni sastanak, koji su svjedoci opisali kao žestoku svađu. Nakon toga, Röhm je objavio da on i cijeli SA idu na jednomjesečni dopust u srpnju, a za 30. lipnja je sazvao sastanak svih vođa u ljetovalištu Bad Wiessee, na koji je i Hitler obećao doći.
U hladnu zoru 30. lipnja, dva crna Mercedesa jurila su prema jezeru Tegernsee u Bavarskoj. U prvom automobilu, blijed i neispavan, sjedio je Adolf Hitler. Pored njega je bio njegov vozač, a na stražnjem sjedalu neprestano je brbljao ministar propagande Joseph Goebbels, raspredajući o Röhmovoj izdaji. Hitler je šutio. Odluka je već bila donesena. Prema svjedočenju njegova vozača Ericha Kempke, neposredno prije dolaska u Bad Wiessee, Hitler je iznenada progovorio: "Kempka, vozi oprezno kad stignemo do hotela Hanselbauer. Priđi bez buke. Röhm želi izvesti puč."
Hitlerov konvoj stigao je u hotel između šest i sedam ujutro, zatekavši sve na spavanju. On je, s pištoljem u ruci, osobno provalio u Röhmovu sobu. Iza njega su stajali detektivi s uperenim oružjem.
Röhm, uhićen si - izgovorio je Hitler.
Pospani Röhm je navodno promrmljao: "Heil, moj Führeru", prije nego što je shvatio što se događa. U susjednoj sobi, SA vođa Edmund Heines zatečen je u krevetu s osamnaestogodišnjim mladićem. Obojica su uhićena i, po Hitlerovoj izričitoj naredbi, odmah strijeljana. SS-ovci su išli od sobe do sobe, izvlačeći prestravljene i mamurne vođe SA i odvodeći ih u podrumsku praonicu. U jednom trenutku, u dvorište je stigao kamion s teško naoružanom Röhmovom osobnom stražom. Nastao je napet trenutak koji je mogao eskalirati u krvoproliće. Hitler je, međutim, hladnokrvno prišao zapovjedniku i naredio mu da se vrati u München, dodavši da će ih putem razoružati jedinice SS-a. Zbunjeni, poslušali su. S uhićenim vodstvom, SA je bio obezglavljen.
Dok su uhićene vođe SA autobusima prevozili u zatvor Stadelheim u Münchenu, Goebbels je iz Hitlerova ureda uputio telefonski poziv Göringu u Berlin. Izgovorio je samo jednu riječ: "Kolibri". Bio je to signal za početak masovnih likvidacija diljem Njemačke. SS odredi smrti i Gestapo krenuli su u lov na ljude s unaprijed pripremljene "Reich liste nepoželjnih osoba". Žrtve nisu bili samo pripadnici SA. Hitler je iskoristio priliku za obračun sa svim starim i novim neprijateljima. Bivši kancelar, general Kurt von Schleicher, ubijen je sa suprugom u svom domu. Gregor Strasser, jedan od osnivača nacističke stranke i Hitlerov rival, ubijen je u ćeliji Gestapoa. Gustav von Kahr, koji je ugušio Hitlerov Pivnički puč 1923., pronađen je iskasapljen pijucima u močvari kraj Dachaua. Ubijen je i glazbeni kritičar Willi Schmidt, zamjenom za drugog čovjeka istog imena. Njegovo tijelo vraćeno je obitelji u zapečaćenom lijesu uz naredbu da se ne otvara.
Ernst Röhm držan je dva dana u zatvoru. Hitler se navodno dvoumio oko njegove sudbine, no na kraju je popustio pritisku Himmlera i Göringa. Dva SS časnika ušla su u Röhmovu ćeliju, ostavili mu pištolj s jednim metkom i deset minuta da si oduzme život.
Ako me se mora ubiti, neka to učini sam Adolf - prkosno je odgovorio. Deset minuta kasnije, vratili su se i ustrijelili ga.
Službeno je priznato 85 žrtava, no procjene sežu i do tisuću ubijenih. U govoru pred Reichstagom 13. srpnja, Hitler je opravdao pokolj: "U tom sam satu bio odgovoran za sudbinu njemačkog naroda i time sam postao vrhovni sudac njemačkog naroda. Svatko mora znati da će, ako digne ruku na državu, njegova sudbina biti sigurna smrt." Vojska je odahnula i prisegnula mu na vjernost. Moć SA bila je slomljena, a SS je postao dominantna sila terora. Svaka opozicija unutar stranke bila je uništena. Put prema apsolutnoj vlasti i ratu bio je otvoren.
