Tko su ti novi radikali? Zahvaljujući policiji znamo mnoga njihova imena. Imamo i mnoge biografske podatke koje su iščeprkali novinari. Kada je u pitanju razumijevanje njihovih motiva, imamo tragove njihovih govora i poruka na društvenim mrežama i servisima putem kojih komuniciraju s prijateljima i obitelji. Prije smrti obavezno objavljuju video poruke. "Ukratko, iako ne možemo biti sigurni da ih razumijemo bliski smo s njima", kaže Roy. Ističe kako ne postoji standardni profil terorista, ali svi oni imaju neke zajedničke karakteristike koje se nisu mijenjale kroz proteklih 20 godina. Primjerice, uspoređujući Khaleda Kelkala, prvog francuskog 'domaćeg teroristu', i braću Kouachi ( izvršitelje napada na Charlie Hebdo u Parizu 2015.) dolazi se do zaključka da oni imaju nekoliko zajedničkih obilježja: druga su generacija, na početku dobro integrirani u društvo, iza sebe imaju razdoblje sitnih zločina, zbog čega su bili u zatvoru gdje su i radikalizirani, i na kraju svima je zajednička smrt s oružjem u rukama tijekom obračuna s policijom.
Druga karakteristika koja je zajednička svim zapadnim zemljama jest ta da su gotovo svi radikali 'ponovno rođeni' Muslimani koji su nakon što su živjeli vrlo svjetovni život – obilazili su klubove, pili su alkohol, bili su umiješani u sitni kriminal – odjednom obnovili svoje vjerske običaje, bilo individualno ili u malim skupinama. U skoro svim slučajevima proces je formiranja radikalnih skupina identičan. Članovi grupe su uvijek isti: braća, prijatelji iz djetinjstva, poznanici iz zatvora, ponekad iz kampova za obuku. Jedinstvena je za te skupine i zastupljenost u njima braće i sestara, što nije svojstveno drugim oblicima radikalizacije, bilo na krajnjoj ljevici ili u samim islamističkim skupinama . To naglašava važnost generacijske dimenzije radikalizacije.
"Radikali su često siročad ili dolaze iz disfunkcionalnih obitelji. Oni ne vode nužno pobunu protiv svojih roditelja osobno, već protiv onoga što oni predstavljaju: poniženje, ustupci društvu i protiv onoga što oni vide kao njihovo nepoznavanje religije. Većina je novih radikala duboko uronjena u kulturu mladih: posjećuju noćne klubove, zabavljaju se s djevojkama, puše i piju. Gotovo 50 posto džihadista u Francuskoj, prema mojoj bazi podataka, imaju povijest sitnog kriminala - uglavnom se bave drogom, ali i ima tu i nasilja i, rjeđe, oružanih pljački", piše Roy te dodaje kako oni ni odjećom ne odskaču od svojih vršnjaka.
Ne postoji, tvrdi, tipičan socijalni ili ekonomski profil radikaliziranih.
Postoji popularno i veoma jednostavno objašnjenje koje gleda terorizam kao posljedicu neuspješne integracije bez uzimanja u obzir mase dobro integriranih i dobrostojećih muslimana. Primjerice, činjenica je da u Francuskoj postoji puno više muslimana koji su zaposlenici policije i obrambenih snaga no što je onih koji su involvirani u džihad. Kako vidimo džihadisti se ne upuštaju u nasilje nakon razmišljanja o svetim tekstovima, nemaju nužno religijsku kulturu i povrh svega za to ih je zapravo malo briga. Nisu postali radikali zato što su krivo pročitali neki tekst ili se njima manipuliralo. Oni su radikali zato što su tako odlučili, sami su to odabrali, samo zato što im je radikalizam bio privlačan. Tajni podaci ISIL-a, koji sadržavaju detalje o više od 4000 novih članova u inozemstvu, pokazuju da 70 posto njih ima samo bazično znanje o islamu.
Gotovo se nitko od njih neće vratiti u domovinu svojih roditelja. Oni koji kažu da su otišli u Siriju jer su htjeli "živjeti u istinskom islamskom društvu” obično su povratnici koji negiraju da su sudjelovali u nasilju, budući da je voditi džihad nespojivo s islamskim zakonima.
"Snaga ISIL-a je u tome da igra na naš strah", tvrdi Roy te dodaje kako je osnovni strah - strah od islama.
"Jedini je strateški utjecaj napada njihov psihološki efekt. Oni nemaju utjecaj na vojne sposobnosti zapada, štoviše čak su zaslužni za njihovo jačanje, nemaju ekonomski utjecaj. Jedini je strah da će se naše društvo integrirati i da će izbiti civilni rat između Muslimana i "onih drugih"", piše Roy te zaključuje:
Velika je kušnja gledati radikalnu islamsku ideologiju koja mobilizira gomile ljudi u muslimanskom svijetu baš kao što je nacizam mobilizirao velik broj mladih u Njemačkoj. Ali realnost je da je ISIL privlači nasilne mlade koji imaju krivu sliku o raskoši i veličini.
