Kada je Rusija poslala Georgija Avalianija da se bori u Ukrajini, on je učinio upravo ono što su njemački čelnici predlagali: pobjegao je. Pacifist koji je dezertirao s bojišta nakon prisilne mobilizacije, tvrdi da je preživio premlaćivanja i lažna pogubljenja u "podrumu za mučenje" prije nego što je uspio napustiti Rusiju. Prošlog tjedna, Njemačka mu je poručila da je povratak za njega siguran.
U pismu koje je zaprepastilo mreže za pomoć ruskim vojnicima koji bježe od rata, Savezni ured za migracije i izbjeglice (BAMF) odbio je zahtjev za azil 47-godišnjeg inženjera. Zaključak njemačkih vlasti jest da se Avaliani vjerojatno neće suočiti s progonom ako se vrati u Rusiju. Za aktiviste, ova odluka pojačava poruku Vladimira Putina da za one koji pobjegnu s fronte nema sigurnog izlaza, dok europske vlade istovremeno postrožuju svoje politike azila.
Avaliani je bio među desecima tisuća Rusa koji su dobili poziv za mobilizaciju u rujnu 2022. godine. Građevinski inženjer i otac troje djece, od samog je početka jasno dao do znanja da se neće boriti.
- Ovo nije moj rat. Ja sam pacifist - rekao je u razgovoru za Politico, no njegovi apeli za izuzećem na temelju zdravstvenih i obiteljskih razloga su odbijeni.
- Beskorisno je pokušavati se boriti protiv sustava. Ako te želi proždrijeti, proždrijet će te. Zato sam odlučio da moram djelovati - kazao je.
Nekoliko tjedana nakon dolaska na bojište u istočnoj Ukrajini, Avaliani je pobjegao, no ubrzo je uhvaćen i odveden u ono što opisuje kao "podrum za mučenje" u okupiranom Luhansku. Tamo je, kako tvrdi, bio premlaćivan i podvrgnut lažnim pogubljenjima u "nehumanim" uvjetima. Nakon što su ga vratili na frontu, ponovno je pobjegao i bio uhvaćen po drugi put. Tek iz trećeg pokušaja uspio je prijeći u Bjelorusiju, a odatle otputovati u Uzbekistan. Dok se skrivao u inozemstvu, policija je posjećivala njegov dom i ispitivala njegovu suprugu. Godine 2025. ponovno se ujedinio s obitelji i zatražio politički azil u Njemačkoj.
Odluka o povratku Avalianija označava oštar zaokret u odnosu na stav Njemačke s početka ruske invazije na Ukrajinu. U rujnu 2022., tadašnji ministar pravosuđa Marco Buschmann pozdravio je egzodus vojno sposobnih Rusa, izjavivši da je "svatko tko mrzi Putinovu politiku i voli liberalnu demokraciju vrlo dobrodošao u Njemačkoj". Sličan sentiment izrazila je i tadašnja ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser, poručivši da "svatko tko se hrabro suprotstavlja režimu Vladimira Putina i time se izlaže velikoj opasnosti može podnijeti zahtjev za azil u Njemačkoj".
Statistike pokazuju drastičnu promjenu. Dok je 2022. i 2023. godine otprilike jedan od deset ruskih muškaraca vojne dobi dobio neki oblik pravne zaštite u Njemačkoj, tijekom 2024. i 2025. taj je broj pao na oko četiri posto. Do početka 2026. godine, podaci su pokazali da Njemačka odbija čak 95 posto zahtjeva za azil vojno sposobnih Rusa. Ova promjena poklopila se s promjenom političke klime pod vladom kancelara Friedricha Merza, koja je pooštrila migracijske politike u nadi da će privući birače krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD).
U odbijenici koju je primio Avaliani, a koju je vidio Politico, navodi se da se on u Rusiji vjerojatno neće suočiti s progonom većim od novčane kazne. Rusija, dodaje se u pismu, više ne provodi aktivnu mobilizaciju. Što se tiče dezertera poput Avalianija, zaključuje se da ne postoji "znatna vjerojatnost konkretnog i trajnog interesa za njih od strane ruske države ili drugih aktera".
Aktivisti za ljudska prava tvrde da ovakva procjena njemačkih vlasti negira stvarnost u Rusiji. Mnogi koji su mobilizirani 2022. još se nisu vratili kući, a Rusija i dalje regrutira oko 30.000 vojnika mjesečno. Rudi Friedrich iz njemačke nevladine organizacije Connection e.V., koja pomaže prigovaračima savjesti, objašnjava da sudovi i Savezni ured za migracije traže "znatnu vjerojatnost" progona da bi netko bio priznat kao izbjeglica.
- Kod ruskih vojnih obveznika vrlo se često pretpostavlja da takva vjerojatnost ne postoji, čak i ako osoba preda svoj poziv za mobilizaciju. Argument je tada da mobilizacija nije vjerojatna jer je osoba prestara. Ili da postoji 25 milijuna rezervista, pa zašto bi baš oni bili pozvani? - pojašnjava Friedrich.
Aktivisti upozoravaju da njemačke vlasti ne prave razliku između onih koji izbjegavaju novačenje i dezertera poput Avalianija, koji su već bili na bojištu. Za njih rizik povratka nije novčana kazna, već zatvor ili prisilno vraćanje u rat. Kazneni zakon u Rusiji za dezerterstvo tijekom mobilizacije predviđa kaznu do 15 godina zatvora.
- Čak i da izbjegnem smrt, poslali bi me natrag na bojište ili bih se suočio s 15-godišnjom zatvorskom kaznom - kaže Avaliani, koji se planira žaliti na odluku.
Germany Denies Asylum to Mobilized Man Who Fled the Army Three Times and Survived a Torture Basement in “Zaitsevo”
— ASTRA (@ASTRA_PRESS) January 24, 2026
German authorities cited statements by Russia’s Defense Minister Sergei Shoigu claiming that mobilization in Russia had ended.
Forty-seven-year-old Georgy Avaliani… pic.twitter.com/HXocQohQF6
Aleksej Alšanski, analitičar iz udruge "Zbogom oružje", koja pomaže ruskim dezerterima, odbijenicu naziva "totalnom nekompetentnošću".
- Sudeći po tekstu, sigurni smo da agencija nije suštinski ispitala njegov slučaj. Oni su jednostavno izdali šablonski odgovor koji se obično daje svim ruskim izbjegavačima novačenja - izjavio je za The Insider.
Njegove riječi potvrđuje i Artjom Kliga, odvjetnik iz organizacije Connection.
- Kao da koriste jedan Word dokument, predložak koji samo malo prilagode - kaže Kliga.
Zatvorena vrata Zapada
Slična je situacija i u drugim zapadnim zemljama. Sjedinjene Države su prošlog ljeta počele deportirati tražitelje azila natrag u Rusiju, a Europska unija postrožila je svoja vizna pravila za ruske građane. Ta praksa stvara osjećaj beznađa i licemjerja.
- Europski političari govore da se Rusi trebaju boriti protiv Putina, da se trebaju oduprijeti. Istovremeno, ljudi koji su zapravo odbili boriti se za Putina i prošli kroz vrlo težak put ne dobivaju nikakvu pomoć od tih istih zemalja - dodaje Alšanski.
Dok čekaju odluke o žalbama, koje mogu trajati godinama, ruski dezerteri žive u limbu. Status tražitelja azila otežava im pronalazak posla, studiranje ili čak najam stana. Strah od deportacije je sveprisutan. Oleg Ponomarjov, čiji je zahtjev također odbijen, opisuje svoju najveću moru.
- Pomisao da se jednog dana probudim, a policija mi kuca na vrata i kaže: "Idemo za Rusiju!" - kaže on.
