Što se Vatikana tiče, referendum u Irskoj kojim se ispisivala dramatično važna točka u povijesti te još uvijek tročetvrtinski katoličke zemlje, kao da se nije dogodio. Radio Vatikan je mjesecima unaprijed prenosio poruke biskupa, potom i samog vrha katoličke crkve u Irskoj vjernicima da glasaju protiv legalizacije abortusa, a nakon što se ispostavilo da je dvije trećine Iraca, a to znači najmanje debelo preko polovice katoličkih vjernika, glasalo za ukidanje jednog od najrigidnijih režima abortusa u Europi, Vatikanski radio vijest nije prenio.
Iako nategnuto, taj dio još bi se i mogao pravdati "međuirskim" igrama ljudi u Vatikanu, otprilike onako kako je Vatikanski radio na hrvatskom jeziku u listopadu 2017. mrtvo hladno previdio značenje posjeta premijera Hrvatske Andreja Plenkovića papi Franji. Čak je i nedjeljni L'Osservatore Romano vijest iz Irske zakopao negdje duboko "između vremenske i sportske prognoze". Odgovor je upravo u samom papi.
Tog dana kada je postalo jasno da je točno dvije trećine Iraca referendumski odlučilo ukinuti zabranu abortusa, bila je nedjelja, papa Franjo po običaju je pozdravio nekoliko desetaka tisuća vjernika na Trgu Sv. Petra u Rimu, i ovaj put je bio razdragan i toplo, široko nasmiješen kad je vidio kršćane dobre volje sa svih kontinenata, te ih je pozvao da mole za Afriku, za milijune koji tamo nezamislivo pate od Libije do DR Konga.
Vrlo neobično za papu koji je, iako po mnogočemu izrazito progresivan, ako čak i liberalan, po pitanju abortusa na istim pozicijama na kojima su prije njega bili, primjerice, Ivan Pavao II i Benedikt XVI. Dio klera u Vatikanu papi Franji je od prvog dana pontifikata, kada je ovaj odbio nositi zlatni križ i zamijenio ga svojim dobrim starim željeznim, zamjerao to što novi papa ima viziju siromašne Crkve. Ali nije posrijedi niti to da bi papa, predan siromašnima i ugnjetenima diljem svijeta, tek tako u treći plan gurnuo bogati zapadni dio Europe.
Takvo tumačenje podjednako bi bilo i vulgarno i pogrešno. S referendumom u Irskoj naprosto je stvar u tome da je Vatikan 21. stoljeća morao priznati da je ovu referendumsku bitku izgubio već i prije nego što je uopće počela, da je riječ i o sekularnoj republici i o vjernicima u njoj koji su za ovakav potez bili zreli već godinama prije referenduma iz 2015. kojim su Irci, pritom mahom oni isti koji se izjašnjavaju kao katolici, odlučili da žele legalizirati istospolne brakove u toj zemlji.
Koliko god Irska i danas bila procentualno isto onoliko katolička koliko je bila i 1979. kada ju je posjetio papa Ivan Pavao II, to ona danas svjetonazorski nipošto nije, a politički da se i ne govori. 1979. Irska je zabranjivala i abortus i gay brakove, čak i razvod braka, te se činilo da će njen položaj u društvu kroz škole, bolnice, politiku biti nesalomljiv do vječnosti.
A onda je krenula lavina; ponekad skoro i cijelo stoljeće stari slučajevi masovnog seksualnog zlostavljanja djece, krajnje nehumanog postupanja prema sa samohranim, siromašnim mladim majkama, siročadi, najranjivijima sve je stalo kuljati odjednom, pomračilo je i tradiciju i važnost Crkve u Irskoj. Stvar je činilo još gorom to što se tamošnji kler pritom jako dugo odupirao suočiti se s prošlosti, dotle da se demokršćanski (!) premijer Enda Kenny obračunao sa samim papinskim nuncijem zbog podrivanja kriminalističke istrage svećeničkog seksualnog zlostavljanja djece.
Posljednjih desetljeća s Crkvom su se obračunala društva diljem Europe, tako i vjernici, u Irskoj, istina, dramatičnije nego drugdje jer tamo je imala najveću vlast, a ispalo je da "vlast kvari" i u tom slučaju neprikosnovene vladavine Rimokatoličke crkve. "Crkva u Irskoj danas je pristojna jer smo se njom obračunali", "oni su spalili svoje mostove", opisivao je za Express prije dvije godine najveći današnji književnik u Irskoj Colm Toibin.
U Irskoj je došla na tako loš glas, ne svi svećenici, nego Crkva kao institucija, organizacija koja djeluje društveno i politički s pozicija moći, da se niti najzagriženiji aktivisti za zadržavanje zabrane abortusa nisu usuđivali angažirati Crkvu, svjesni da će to biti samo kontraproduktivno. A toga je bio svjestan i Vatikan i zato je irski referendum odšutio kao bitku koju je izgubio još davno, možda i prije pola stoljeća.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
vidi ti našega pametnoga sergeja županića! još kad bi znao objasniti zašto je gospa, naša nebeska kraljica, za svoje ukazanje izabrala hrvate, progovorila na hrvatskom jeziku i nastanila se među nama. i nije to bilo jučer, već ima 37 godina.
Još se drže na starim zalihama zlata. Neće još dugo ;)