Top News
11328 prikaza

Papu Franju ne brine Irska, već drugi veliki problem Crkve

Nastavak sa stranice: 1

Ono u čemu papa Franjo posljednjih mjeseci, primjerice, nije šutio, jest jezivi skandal sa seksualnim zlostavljanjem djece i potom biskupskim prikrivanjem zločina u Crkvi u Čileu. Usto, papino prvo putovanje na drugi kontinent otkako je proglašen papom, bilo je ono u Brazil. Niti tu Rimokatolička crkva ne stoji najbolje zbog ubrzanog preuzimanja do jučer katoličkih vjernika od strane evangeličkih propovjednika.

Ako netko misli da su čisti ZF prognoze da bi Brazil, u kojem danas živi više katolika nego u bilo kojoj drugoj zemlji svijeta, do 2030. mogao postati većinski evangelička kršćanska zemlja, onda neka pogleda što se dogodilo maloj, zlosretnoj, do pakla ugnjetenoj Gvatemali. Razlika između Latinske Amerike i Zapadne Europe je u tome što Crkva u Latinskoj Americi još nije toliko kompromitirana seksualnim zlostavljanjem, rasipništvom i borbom za političku moć kao na južnoj Zemljinoj hemisferi.

Crkva Razbijene iluzije Top News Iza tzv. hrvatske Crkve kriju se grabež, pedofilija...

Afrika i Latinska Amerika zato su danas u žiži interesa Vatikana da zadrži i poveća broj svojih vjernika, za razliku od Irske i ostatka Europe gdje se nastoji minimizirati šteta nečovječnih postupaka prema tisućama ljudi tijekom desetljeća, pa i više od stoljeća dominacije nad modernom, industrijaliziranom i više ili manje prosvijećenom Europom. Siromašna Crkva je ono što po Južnoj Americi i Africi, možda čak i Aziji, Crkva još ima što ponuditi, i tu papa Franjo sve je jasnije da od početka ima pravo, dok u Europi...

U Europi je papa Benedikt XVI pokušao stvari popravljati konzervativnim stavom o "sekularizmu kao najvećoj prijetnji Crkvi", o "diktaturi relativizma". A katolička Europa nastavila se urušavati, barem prema onom konzervativnom razumijevanju vjere pojedinca. Benedikt XVI nije imao pojma što da čini s Irskom čiji su vjernici, nekoć zlostavljana djeca, ali i mnogi drugi, pa i neki svećenici i časne sestre, provrištali o zločinima.

Slično je bilo i drugdje, recimo u Njemačkoj u kojoj je društvo koje je uvijek bilo jako osjetljivo na svoj porezima prikupljen novac, doznalo o spektakularnom rasipništvu biskupa i odjednom se stalo događati da broj vjernika koji se izjašnjavaju kao katolici u Njemačkoj rapidno pada. Isto kao i u Austriji. Pa se stalo događalo da pretežno katolički Luksemburg ukine vjeronauk u državnim školama. Slijedilo je to i drugdje; u Španjolskoj je samo 20-ak posto odlazilo na misu, u Francuskoj 10-ak posto, u Nizozemskoj pukih pet posto.

Papa Franjo | Author: MAX ROSSI/REUTERS/PIXSELL MAX ROSSI/REUTERS/PIXSELL

Čak i u jednoj Italiji Crkva je bila prisiljena racionalizirati župe, no tu je barem Crkva kreativnija i u toj zemlji nije toliko kompromitirana kao drugdje po Europi. Jedine zemlje u EU u kojima je Crkva još uvijek onako moćna su Poljska, Mađarska i Hrvatska. Nedjeljom na misu u Poljskoj se još uvijek okuplja oko 40 posto katolika. Nije da ne bi moglo biti bolje, ali je to u 21. stoljeću izvrsno.

Posljedica je to karizme pape Ivana Pavla II koja nimalo ne tamni i Poljska bi svakako bila predivna priča za Vatikan da se ta nacionalna crkva nije kompromitirala, pristajući uz nacionalističku vlast Stranke zakona i pravde Andrzeja Dude, koja se bori i protiv praktično nepostojećih imigranata s Bliskog istoka i protiv – nastojanja industrijski razvijenog svijeta da se bori protiv klimatskih promjena.

Stanje duha u Poljskoj je takvo da se crveno svjetlo upalilo tek nakon što je vrlo utjecajni krajnje konzervativni svećenik Edward Staniek u ožujku rekao da se moli za papu Franju da mu "Bog da mudrost", u smislu da shvati svoje zablude, a ako se to ne dogodi da će se moliti za "njegov brz put k Bogu ocu". Tek tada je nadbiskup Marek Jedraszewski osudio takvo apsolutno kršćansko zastranjenje.

Sebastian Barry Sebastian Barry Top News 'Katolička crkva u Irskoj jedva da se vidi od toliko afera i crnila!'

U Mađarskoj, pak, veći dio katoličkog klera prepoznao je saveznika u protuimigrantskoj, nacionalističkoj i puzajućoj rasističkoj retorici premijera Viktora Orbana. A i on, nekoć mladi liberal, izrazito sekularan tip potekao iz protestantske obitelji, prepoznao je podršku svojoj vlasti iz katoličkih klerikalnih redova. Odatle Orbanovo nadahnuće o "Europi s identitetom ukorijenjenim u kršćanstvo". O nacionalističkoj isključivosti kao nespojivom s kršćanskim univerzalizmom da se ne govori.

Da se Rimokatolička crkva u 20. stoljeću ovako ponašala, danas je ne bi bilo niti po cijelo Europi, kamoli bilo gdje u svijetu izvan Latinske Amerike i Europe. Što Vatikan misli o takvim i sličnim ispadima, o kleru predanom više nacionalističkoj, a manje kršćanskoj ideji, u posljednje vrijeme posebno smo u Hrvatskoj svjedočili iz prvih redova. No, tu se barem nešto još možda i može učiniti, ali uz puno obzira da kroz koju godinu te zemlje ne bi postale još prostor još opustošeniji razočaranjem vjernika u Crkvu ljubavi, zajedništva i svjetla.

  • Stranica 2/2
  • vjaceslav 14:29 29.Svibanj 2018.

    vidi ti našega pametnoga sergeja županića! još kad bi znao objasniti zašto je gospa, naša nebeska kraljica, za svoje ukazanje izabrala hrvate, progovorila na hrvatskom jeziku i nastanila se među nama. i nije to bilo jučer, već ima 37 godina.

  • Avatar Prom Jedan
    Prom_Jedan 00:33 29.Svibanj 2018.

    Još se drže na starim zalihama zlata. Neće još dugo ;)