'Pavelić je za ljubavnicu imao Titovu špijunku'

Slavko Eugen Erik Kvaternik rođen je u Zagrebu 31. listopada 1942. godine, a danas je gostujući profesor na sveučilištima u Salamanci, Firenzi, Berlinu, Heidelbergu i Bonnu. Autor je knjiga "Crisis sin salvataje" i "El péndulo cívico-militar", koje govore o vojnim udarima u Argentini između 1946. i 1983. godine. Profesor Kvaternik govori španjolski, hrvatski, njemački, engleski, talijanski, francuski,latinski i grčkijezik. Izvanredan je poliglot: premda je Hrvatsku napustio kao beba, strani naglasak u njegovu govoru vrlo je diskretan...

Gospodin Kvaternik objasnio nam je otkud njegovu ocu nadimak Dido.

- Otac mi je pričao kako je, tijekom 1. svjetskog rata car Franjo Josip dolazio u smotru trupa čiji je zapovjednik bio feldmaršal Svetozar Borojević, kojemu je moj djed Slavko bio ađutant. Borojević je caru predstavio svoj štab. Kad je predstavio mojeg djeda Slavka Kvaternika, car se iznenadio čuvši njegovo prezime.

Prisjetio se Eugena Kvaternika koji je u Rakovici vodio ustanak protiv Austrije. Car se sjetio Rakovičke bune pa je, u znak uspostave dobrih odnosa, mojem djedu poklonio konja koji se zvao - Dido. Konj je dugo živio u Fraenbergu u Celju, u Sloveniji. Još ga je moja teta, rođena 1917., jahala kao dijete. Uglavnom - moj je otac nadimak dobio po njemu.

Cijela vaša obitelj morala je već 1942. u emigraciju jer se Pavelić bojao Dide Kvaternika...

Kako ne, ako je Dido svršio s Aleksandrom, mislio je, onda to može učiniti i sa mnom, uvijek postoji takva mogućnost. Zato je bolje da ih udaljim. To je bila njegova kalkulacija. Tvrdio je da Dido radi urote protiv njega, što je bila fantazija. Nije imao ni mogućnost raditi urote. Otac mi je pričao, a i majka mi je potvrdila da je otac predao ostavku Paveliću u jesen 1942. Prije odlaska u Slovačku otišao se oprostiti s njim. Ponovio mu je svoj stav:

ŽeljkoMatić

(Evo kako tu situaciju Dido Kvaternik opisuje u 'Memoarima': 'Istom 13. X. 1942. objavljen je dekret o mom razrješenju, naravno bez spomena o mojoj demisiji. Ali između dana moje demisije i dana objave mog razrješenja dosegla je vrhunac ona inspirirana i organizirana kampanja po kojoj nije bilo od pamtivjeka zločina kojega ja nisam navodno počinio, i to sve u času, dok sam ja u mom stanu s očajem meditirao o neminovnoj katastrofi naše nakon osam stoljeća uskrsle Hrvatske.

Ta kampanja vođena je zato jer se je točno znalo, da sam ja jedini bio u stanju – obzirom na moja vrela informacija – prosuditi prave razloge našeg već tada teškog stanja, za razliku od hrvatskog javnog mišljenja, koje je u cijelosti bilo nasjelo jednoj u povijesti jedinstvenoj mistifikaciji događaja. A da bi se spriječila svaka moja moguća reakcija pred hrvatskim, napose ustaškim, javnim mišljenjem, bio sam objekt onih gnjusnih i bljutavih kleveta.")

Pavelić je i politikom nasilja podupirao partizane.

Nije ih podupirao izravno, ali to je išlo 'by default'.

Partizani i četnici imali su podršku Zapada, a Pavelić nije.

Tako je. Hrvatska nije imala međunarodnu kartu, osim Osovine. Da su u Jugoslaviji pobijedili četnici, imali bismo deset Bleiburga, ne jedan.

Tito je, međutim, slomio četnike na Neretvi, 1943. godine, i više se nisu oporavili.

Na Neretvi su bili i četnici i ustaše.

Je li vaš otac bio svjestan da će Osovina izgubiti rat?

Dakako.

Nakon Staljingrada?

Već i prije. On je slušao Radio London. Vidio je već 1942. godine da je to gotovo.

Kakvo je danas naslijeđe NDH?

Ja sam unuk i nosim ime i prezime proglasitelja Nezavisne Države Hrvatske.To je bila nesretna hrvatska država, ipak prva hrvatska država. Znamo sve - Jasenovac, progoni Židova... Ali, znate, najveći grijeh, to je malo cinično rečeno, je taj što je Hrvatska izgubila rat. Radi toga ne oprašta se Jasenovac, a pobjedniku se oprašta Bleiburg.

Je li to bio nalog iz Njemačke ili autentični program ustaškog pokreta?

To je bio izvorni program. Pa rušenje sinagoge u Zagrebu započelo je već u listopadu 1941. godine.

U Hrvatskoj dotad nije bilo antisemitizma?

Ma bilo je, kako da ne. Postojao je posvuda u Europi. Antisemitizam je strašno jak u Francuskoj, za Treće republike nije bio slabiji nego pod Hitlerom. Židovi su smatrani rakom na francuskom tijelu. Najantisemitskija država u Europi, još i danas, je Poljska. Oni su antisemiti poput Nijemaca Hitlerova doba. Moj otac bio je šef redarstva u NDH, kad se Židove hapsilo i slalo u Jasenovac, ali ja ga nikad nisam doživljavao kao antisemita.

Ne mogu razumjeti to. Kad sam jednom zgodom kupio knjigu Henryja Forda 'Međunarodni Židov' (Internationale Juden), velikog tvorničara automobila, sjećam se da je otac bio silno razočaran jer čitam tu knjigu. Ta je knjiga u četiri sveska tiskana u Americi od 1920. do 1922. godine. Ford je bio urednik, nije je pisao, ali je u njoj bilo jako puno militantnog prikazivanja uloge Židova u američkom političkom i financijskom svijetu.

Ford je bio poznat kao filonacist.

Tako je.

Kakav je bio odnos vašeg oca prema Maksu Luburiću?

U razgovoru s prvakom NDH koji je došao u posjet Slovačkoj moj otac je rekao: 'Jasenovac se mora zatvoriti, a Luburića treba konfinirati'.

Nijemci su na neko vrijeme zatvorili Luburića.

Da, ali je brzo izašao, pa se kasnije Luburić rugao: 'Dido je mene htio poslati u Slovačku, a sad je on svršio u Slovačkoj'.

U Slovačku je otišao i vaš djed Slavko Kvaternik?

Tako je. Svi smo otišli.

Zašto baš u Slovačku?

Nijemci nam nisu dopustili da dođemo u Reich. Djed je tamo imao prijatelja koji je bio ministar obrane, s njim je studirao u Austro-Ugarskoj. On mu je pomogao.

Kakve su bile osobne relacije Pavelića i Luburića?

To mi nije poznato.

Na temelju čega je Luburić imao toliku moć?

NDH je bila država rasova, a Lubrić je bio ras (rasovi su bili članovi ustaškog pokreta koji su imali najveći utjecaj na Pavelića. Bili su to Ante Moškov, Ivo Herenčić, Vilko Pečnikar, Erih Lisak i Dido Kvaternik, a nakon Kvaternikova pada rasovima su postali Vjekoslav Luburić, Vjekoslav Servatzy, i Rafael Boban). Rasovi su haračili po NDH. To je bila anarhija u državi.

Luburić je imao veliku moć. Jasenovac je de iure spadao pod nadležnost mojeg oca, pod redarstvo, koje je hapsilo ljude i slalo u Jasenovac, a u logoru je Luburić imao de facto vlast. U tom smislu Hrvatska je bila kao Njemačka. U Njemačkoj su rasovi bili Himmler, Martin Bormann itd. Bili su tvorci anarhije, ali unatoč tome je nacistička Njemacka bila Führerstaat, kao NDH koja je bila Poglavnikstaat.

S kojom je idejom osnovan Jasenovac?

Bio je to logor za političke protivnike, Židove, Srbe i osobe koje nisu od povjerenja za režim. Takozvani nepovjerljivi narodi, Srbi i Židovi...

I komunisti?

Da, ali komunisti nisu bili politički protivnici, negó državni protivnici. I u tom smislu država je imala pravo. Drugo su bili nevini koje je ustaška ideologija pritvorila i pretvorila, nepravedno, u političke protivnike.

Vaš otac piše da je Tito već 1942. godine u Banskim dvorima imao veći utjecaj od njega?

Da, tamo je bilo dosta špijuna. Otac mi je tvrdio da je Pavelićeva ljubavnica, ne mogu se sjetiti imena, bila Titova špijunka – mislim da se prezivala Budak.

Pavelić je imao ljubavnicu!?

Da, Titovu špijunku.